27.12.2014

Preminuo Fra Jozo Pejić, član Hercegovačke franjevačke provincija

Sv. misa zadušnica slaviti će se u crkvi na Širokom Brijegu u nedjelju, 28. prosinca u 14 sati, a potom slijede sprovodni obredi i ukop na groblju Mekovac.

Fra Jozo Pejić, član Hercegovačke franjevačke provincije, nakon kraće bolesti preminuo je u petak, 27. prosinca 2014. u franjevačkom samostanu na Širokom Brijegu opremljen svetim sakramentima, u 80. god. života, 62. god. redovništva i 52. god. svećeništva.

Sv. misa zadušnica slaviti će se u crkvi na Širokom Brijegu u nedjelju, 28. prosinca u 14 sati, a potom slijede sprovodni obredi i ukop na groblju Mekovac.

Petar fra Jozo Pejić rođen je 1. studenog 1935. u Sovićima, općina Grude. Četiri razreda pučke škole završio je u Sovićima 1946., potom malu maturu u Imotskome. Gimnaziju je pohađao u Imotskom, Mostaru, Splitu i u Visokom gdje je maturirao 1953. Dvogodišnji vojni rok odslužio je u Rijeci (1961.- 63.). Studij teologije završio je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i zaređen je za svećenika god. 1963. Nakon što je postao svećenikom, neko je vrijeme djelovao u Franjevačkom samostanu Široki Brijeg zatim je preuzeo župničku službu u Rakitnu (općina Posušje). Od 1970. do 1980. obnašao je službu gvardijana na Širokom Brijegu.

Kao širokobriješki gvardijan odlučno se zalagao da se s fratara mučenika koje su poubijali pripadnici partizanskih postrojbi skine etiketa tobožnjih ratnih zločinaca, a samim time i s ostalih Širokobriježana. Istina o događanjima u veljači 1945. na Širokom Brijegu iznesena je u javnost brošurom Široki Brijeg koju je, nakon odluke samostanske obitelji, napisao dr. fra Gojko Musa, a zemni ostaci većine od poubijanih 30 fratara napokon su dolično pokopani. Konačnom sudskom presudom, doduše na neizravan način, priznata je nevinost ubijenih širokobrijeških fratara, što je bilo vrlo značajno ne samo za franjevce nego i za sve Hrvate u Hercegovini.

Osim skidanja ljage s njegova imena fra Jozo Pejić je nastojao širokobriješkom samostanu vrati barem dio one uloge koju ju je imao na kulturnom polju do tragedije koja se dogodila 7. veljače 1945. kad su redovnici poubijani, kulturno-povijesno blago uništeno i gimnazija zatvorena. Plod tih nastojanja bilo je otvorenje Riznice god. 1979. kao sljednice negdašnjeg velikog muzeja, čemu je prethodila ponovna gradnja istočnoga samostanskoga krila u kojem je Riznica smještena, kao i obnova samostanske crkve i gradnja nekoliko podružnih crkava.

1982. postavljen je za provincijala Hercegovačke franjevačke provincije. Dužnost je obnašao do 1988. Ono što je za gvardijanskoga mandata činio na Širokom Brijegu, činio je kao provincijal na razini Provincije. Dignitet svakog pojedinca i zajednice stavljao je na prvo mjesto.

Za očuvanje kulturno-povijesne baštine i za promicanje kulture unutar Provincije općenito učinio je mnogo. Tako je god. 1984. ponovno uređena i otvorena muzejska zbirka u samostanu na Humcu i održan je simpozij «100 godina muzeja na Humcu». Glavni pokretač i nositelj programa bio je Provincijalat. Provincijalat je također pod fra Jozinim vodstvom financirao preslik svih matičnih knjiga kojima raspolažu franjevci u Hercegovini, pokrenuo je projekt umjetničke galerije i proširenje Franjevačke knjižnice u Mostaru, bio je suorganizator velike izložbe Blago franjevačkih samostana u BiH koja je 1988. održana u Sarajevu, potom u Zagrebu, Ljubljani i Milanu. Ujedno je podupirao rad na osnivanju umjetničke galerije na Širokom Brijegu, u koju svrhu je podignuta nova zgrada, otvaranje kulturno-povijesne zbirke u Samostanu Konjic kao i druge programe.

Od 1989. fra Jozo je živio i radio na Širokom Brijegu. Ono što je nekoć započeo, zajedno s drugim fratrima priveo je kraju god. 1990. otvorenjem Franjevačke galerije. Osim toga, najzaslužniji je za osnivanje Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru sa sjedištem na Širokom Brijegu. Bilo je to 1996. Uspio je okupiti eminentne umjetnike i pedagoge i stvoriti kvalitetan nastavni kadar, što je bio najvažniji dio posla. Nakon osnivanja postao je njezinim ravnateljem. I bez proračunskoga novca uspio je, većim dijelom, obnoviti zgradu u kojoj je smještena Akademija, a studentima je (kojih je 80-tak i potječu iz svih krajeva BiH i R. Hrvatske) osiguravao materijale za nastavu i topli obrok, opet bez proračunskoga novca. Kao ravnatelj Akademije fra Jozo Pejić se zauzeo za pokretanje poslijediplomskog studija «Ars sacra», što je i učinjeno. Reprezentativna Monografija Akademije likovnih umjetnosti, tiskana 2001., jedan je od pokazatelja koliko je učinio za ovu ustanovu, pa i izvan nje, a jednako tako zaslužan je za pokretanje časopisa „Akademija“ i trajno je radio na stvaranju što boljih uvjeta za uspješno održavanje nastave. Unatoč visokoj životnoj dobi fra Jozo je obnašao ulogu ravnatelja Akademije likovnih umjetnosti do 2012., a ravnateljem Franjevačke galerije ostao je sve do smrti.

U nedavnome ratu Franjevačka je galerija, kojoj je na čelu bio fra Jozo Pejić, prihvatila na čuvanje više umjetničkih zbirki iz Mostara i Konjica i, osim nakratko, nije prestajala s radom. Česte izložbe i druga kulturna događanja u Galeriji osim govora umjetnosti i kulture bile su prigoda za susrete na ljudskoj razini i za promicanje etičkih načela. Suradnja s galerijama iz BiH i R. Hrvatske nije prestajala, kao ni otvorenost i suradnja s pripadnicima drugih naroda i kultura.

Fra Jozo se, uz molitve nazočne redovničke subraće, preselio u vječnost 27. prosinca 2014. u 11.20. (miriam)