03.11.2011

Homilija nuncija D´Errica na Misi zadušnici za pokojne biskupe, svećenike, redovnike i redovnice u BiH

I u molitvi za pokojne uvjereni smo da će također za njih, koji su služili Bogu i Crkvi posvećenjem svog života, odzvanjati riječi iz parabole: “Dođi slugo dobri i vjerni, uđi u radost svoga Gospodara“.

1)  Mjesec studeni poprima posebni duhovni ton od prva dva dana kojima započinje. Neki dan, 1. studenog, Svetkovina Svih Svetih, upravili smo pogled vjere na proslavljeni zbor naše braće i sestara koji već promatraju licem u lice lik Božji. Jučer, Spomen dan svih vjernih mrtvih, proširili smo svoje razmišljanje na one koji su otišli pred nama na onaj svijet: molili smo za sve vjerne mrtve, i zadržali smo se na tajni smrti, koja je preobražena žrtvom Spasitelja Isusa.

Ova dva slavlja – koje smo proživjeli u tradicionalnoj i sugestivnoj atmosferi vjere i molitve – pomažu nam ne samo pojmiti tajnu Crkve u njezinoj cjelini, nego pozivaju također shvatiti da ljudski život treba biti življen kao hodočašće prema nebeskom Jeruzalemu i vječnom životu.

Ovom konačnom cilju stigle su mnoge nama tako drage osobe, za koje često uzdižemo našu molitvu za pokojne. Danas, u stvarnom i tajanstvenom zajedništvu koje ujedinjuje nas hodočasnike na zemlji s onima koji su otišli pred nama na onaj svijet, okupljeni smo oko oltara da prikažemo euharistijsku žrtvu za osobe koje su imale posebnu ulogu u životu Crkve u Bosni i Hercegovini: pokojni biskupi, svećenici, redovnici i redovnice. Činimo to kao svake godine, ali danas još jačim sudjelovanjem, u kontekstu 130. obljetnice uspostave Redovne crkvene hijerarhije u Zemlji.


2)  Bile su to osobe različitih osobina, kako po njihovim osobnostima, tako po obavljanoj službi. Neki su bili ugledne osobe, i sad su izručene povijesti vjere Crkve u Zemlji. Drugi su imali skromniju ulogu: redovne pastoralne brige, molitve, svakodnevnog kontakta s jednostavnim svijetom. Neki su istinski heroji vjere, hrabrog svjedočanstva koje su dali u ne jednostavnim vremenima za katoličku vjeru i za vjerske zajednice. To je značenje talenata, razdijeljenih na različit način od gospodara koji odlazi na dugi put, u paraboli malo prije proklamiranoj.

Ipak, želio bih istaknuti jedan element koji mi se čini važnim. U različitosti primljenih darova, ova naša braća i sestre imali su zajedničko poziv Isusov da ga izbliza slijede, u svećeničkom ili redovničkom životu. I svi su, kao Marija na Anđelov navještaj, odgovorili svojim „da“, svojim „evo me“, na dan svećeničkog ređenja ili dan redovničkog posvećenja. I svi su, tko manje tko više, služili Crkvi, jamčeći potrebnu brigu Kristovom stadu, i dali su svjedočanstvo velikodušnog predanja poradi Kraljevstva Božjega.

Stoga pod ovom svetom misom, prije svega osjećamo obvezu uputiti zahvale Bogu za dar koji je u njima On dao Crkvi, i uputiti hvale Gospodaru povijesti za dobro koje su oni izvršili i za primjer koji su nam ostavili.


3)   U isto vrijeme, naravno ne možemo zaboraviti da su ova naša braća i sestre bili samo ljudi, sa svim ograničenjima i nedostacima koji se mogu sresti također i kod časnijih i duhovnih likova, a zbog urođene ljudske slabosti.

Zbog toga, kao i za mnoge nama drage pokojne, danas uzdižemo za sve njih molitvu, kako bi Gospodin – bogat milosrđem – udijelio im vječnu nagradu i primio ih pokraj sebe u slavi.

I u molitvi za pokojne uvjereni smo da će također za njih, koji su služili Bogu i Crkvi posvećenjem svog života, odzvanjati riječi iz parabole: “Dođi slugo dobri i vjerni, uđi u radost svoga Gospodara“.


4)  Prati me još jedna druga misao pod ovom svetom Misom za pokojne. U njihovom životu, u njihovom svjedočenju vjere i služenja, čini mi se da se može zamijetiti jedan drugi element koji je zajednički svima, unatoč različitosti njihovih službi i njihovog svjedočenja. A to je, svi su oni osobe izabrane od Boga, birane iz svijeta, i poslane kao navjestitelji i učitelji Evanđelja i Božje istine. Tako su svi držali pogled uprijet u nebeske stvari, i učinili su toliko dobra Božjem narodu, svojim primjerom života i svojim naučavanjem.

Dakle, uvjeren sam da, u duhovnoj baštini koju su nam ova braća i sestre ostavili, i mi također možemo naći korisna usmjerenja u našem hodu duhovnog života. Razmišljajući o njima, o nebeskoj domovini na koju su oni u svome životu uvijek gledali, i mi također želimo podsjetiti da smo narod u hodu; i da ćemo, na dan Suda, skupiti ono što smo posijali za vrijeme našeg zemaljskog života. Po njima, i nama je također ponovno upućen poziv služiti Bogu i Crkvi velikodušno i hrabro. Gledajući njih, također i za nas odzvanja riječ opomene gospodara iz evanđeoske parabole, koja zahtjeva dobro korištenje primljenih darova, u Crkvi i u društvu, s osjećajem kršćanske odgovornosti.

Ovo mi se čini posebno važnim za nas i za naše vrijeme, kad se hrvatski katolički narod suočava sa osjetljivim izazovima, u općem kontekstu velikih poteškoća sadašnjice, i raširene neizvjesnosti za budućnost.
 

5)  Draga moja braćo i sestre, s ovim osjećajima želimo povjeriti božanskom milosrđu pokojne biskupe, svećenike, redovnike i redovnice. Molimo za njih, kako bi – oslobođeni od onoga što je ostalo u njima od ljudske slabosti – bili prihvaćeni od nebeskog Oca u Njegovu vječnom Kraljevstvu. Povjeravamo ih s oduševljenjem Djevici Mariji, Majki Crkve, kako bi oni zadobili nagradu obećanu dobrim i vjernim služiteljima Evanđelja.

Ali molimo i za sebe. Neka, Majka Kristova, Majka naša, štiti i podržava također i nas, još hodočasnike na zemlji. Neka nam pomogne držati uvijek zapaljene svjetiljke vjere; i neka nam isprosi da mognemo također i mi prihvatiti Gospodina Isusa, kada dođe i pokuca na naša vrata. Amen.