05.12.2017

Adventska duhovna obnova za djelatnike predškolskih ustanova

Na duhovnoj obnovi u karmelskom samostanu koju je vodio o. Zvonko Martić, OCD s temom "Dijete moj bližnji" sudjelovale su 34 osobe.

U organizaciji Povjerenstva za predškolski odgoj pri Konferenciji viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH u subotu 2. prosinca 2017. godine u samostanu i Duhovnom centru "Karmel sv. Ilije" na Zidinama kraj Buškog jezera održana je duhovna obnova za odgajateljice, kuharice, spremačice i druge djelatnike katoličkih predškolskih ustanova s početkom u 10.30 sati.

Sudjelovalo je 34 sudionika iz Bijelog Polja, Livna, Novoga Travnika, Mostara, Sarajeva i Viteza. Predavanje o temi "Dijete moj bližnji" održao je o. Zvonko Martić, karmelićanin i prior samostana.

U svom izvješću o tom susretu, sudionica i članica Povjerenstva s. Dominika Anić piše:

"Otac Zvonko je u svom predavanju, na duhovit način posvjestio sudionicima njihovu ulogu i poziv, naglasivši svu odgovornost i težinu toga – biti odgojitelj. Pogotovo kad svjedočimo kako je odgovornost roditelja potisnuta u drugi plan. Činjenica da djeca uče iz doživljenog, daje nam razumjeti težinu odgovornosti jer nas djeca stalno promatraju i u svemu oponašaju. Ono što mi radimo, radit će i djeca. Stoga je odgovornost roditelja i odgojitelja doista velika. Veliki problem može biti ako smo ne organizirani. A mi kao narod smo upravo tome skloni. Kod nas se sve nešto 'pretpostavlja', podrazumijeva.

'Kako ja sebe trebam izgraditi? ' – kako bi dijete bilo zadovoljno, pitanje je koje bi svaki djelatnik vrtića sebi trebao postavljati. Još nešto vrlo važno na što je stavio o. Zvonko naglasak je – prihvatiti i na neki način „izabrati“ situaciju u kojoj se nalazimo. Ako prihvatim da mi svako dijete pomaže da proslavim Boga, onda na poslu nema stresa, onda je to jednostavno radost. Strah nas ponekad sapinje, bivamo ne slobodni, u grču a to nije dobro za odgoj. Kad čovjek istinski voli to što radi, kad se trudi da u svakom djetetu vidi Isusa, onda je to ljubav. A ona je vrhunski zakon. Neka nam ljubav postane navika, naglasio je o. Zvonko i pozvao nas da se uvijek pitamo s kakvom ljubavlju nešto činimo? U odgoju je bitna i sloboda, koja se opet rađa iz ljubavi . Bog se neda nadmašiti u dobroti, zato neka naša dobrota uvijek bude inspirirana Bogom.

Otac Zvonko se u svojoj spontanosti šalio navodeći i neke poslovice uvriježene u našem narodu. Pa tako veli kako: 'Ništa nije opasnije od lina i pobožna insana' još ako se s pobožnošću pokriva lijenost, onda to postaje opasna zabluda. Odgojitelj mora biti odgojen, autentični svjedok ljubavi. Kod Boga nemaništa slučajno, sve ima svoj plan, svoj tijek zbivanja i svoj konačni rezultat. Ono što mi gledamo onako na prvu, nije onako kako vidimo, jer je čovjek tajna, svako dijete je tajna. U čovjeku, u djetetu moramo prepoznati Boga, ljubavlju prodrijeti u tu tajnu. S mislima sve počinje, tu se začinje dobrota ili zločestoća. Još jedna poteškoća u odgoju je 'krut duh' ono, kad me nije briga, kad mi je svejedno. Na kraju nas je o. Zvonko pozvao da svoj rad planiramo iz Božjeg nadahnuća I onda će sigurno biti sve dobro.

Poslije predavanja imali smo priliku za sakrament sv. Ispovijedi. Potom u 12,30 sati slavlje sv. Mise. Zajednički objed i povratak svojim kućama", zaključila je s. Dominika u svom izvješću.