03.01.2018

Proslava blagdana Svete obitelji, naslovnika mostarske Provincije ŠSF

Euharistijsko slavlje je predvodio mons. dr. Ratko Perić u zajedništvu sa župnikom župe sv. Petra i Pavla fra Božom Milićem i tajnikom don Perom Miličevićem.

Svečanost proslave svetkovine Svete obitelji, naslovnika i zaštitnika naše Provincije, upriličena je u nedjelju 31. prosinca 2017. godine u provincijskom središtu u Mostaru euharistijskim slavljem koje je predvodio mjesni biskup mons. dr. Ratko Perić u zajedništvu sa župnikom župe sv. Petra i Pavla fra Božom Milićem i tajnikom don Perom Miličevićem.

Samostanskoj zajednici u Franjevačkoj 88 pridružile su se sestre naših zajednica iz Zagrebačke i Franjevačkog samostana iz Mostara te sestre iz Bijelog Polja zajedno s novakinjama i postulanticama. Cijela zajednica radosno je pjevala božićne pjesme, a blagdansko je raspoloženje napose uljepšano pjevanjem i sviranjem naših sestara juniorki pod vodstvom s. Anđele Pervan.

Nakon liturgijskih čitanja o. Biskup je najprije uputio čestitku sestrama, uključujući u sv. misu sve sestre od dolaska u Hercegovinu sve do sada, žive i pokojne.

U propovijedi se osvrnuo na nekoliko „prepada“ koje je proživjela Marija, ali i cijela obitelj Isusa, Marije i Josipa.

Tako je Djevica Marija, „Milosti puna“, u vlastitoj kući u Nazaretu doživjela ne samo smetenost nego i preplašenost na dolazak arkanđela Gabrijela. Zato je Arkanđeo i umiljato sokoli: „Ne boj se, Marijo!“ Neka te napusti svaki strah, osim onoga Božjega! „Našla si milost u Boga!“ (Lk 1,29-30). Oslobođena svakoga straha i trepeta, osobito uočljive smetenosti, odgovara na Arkanđelove riječi koje prenose Božju poruku o čudesnu i otajstvenu začeću Sina Božjega, Svjetla od Svjetla i pravoga Boga Sina od pravoga Boga Oca.

Druga je smetenost i strah u Betlehemu u vrijeme Marijina poroda. Josip je tražio kakvo dolično ljudsko rješenje, molio mjesta u svratištu, obijao kućne pragove Betlehemćana, ali ništa nije koristilo. Marija je mogla samo uzdahnuti i reći: Pa ne će valjda biti u štali?! Eto hoće! Sve su poduzeli da ne bude u štali, ali Bog je sve poduzeo da bude u štali! Bog je sve to tako božanski „organizirao“ da ništa nije „organizirao“ kako bi to odgovaralo Josipu i Mariji gledano po ljudsku.

A da ti ne pričam o prepadu kada su Josip i Marija morali bježati iz Betlehema u Egipat: pod jednom rukom dijete Isus, a u drugoj siromašni prognanički zavežljaj. I to je Bog providnosno režirao, da dozove svoga Sina iz Egipta, onoga ropskog Egipta iz kojega je izabrani narod 400 godina svom dušom čeznuo da se ponovo domogne Obećane zemlje.

A najteža se prepadnutost Marije i Josipa dogodila kada su dvanaestogodišnjega Isusa, koji je postao religiozno punoljetan, „izgubili“ u Jeruzalemu i jedva ga našli. Da se nisu svratili u Hram da se Bogu pomole ne bi li ga našli, za dugo bi ga tražili.

I Marija i Josip bili su na stalnoj vatri i kušnji, pravoj i punoj. Što veće milosti, to veće kušnje. Puna milosti – puna kušnje. I treba polagati kušnje, i osobne i obiteljske, u vjeri, u nadi i ljubavi. Gospa ih je položila, s odlikom. Josip ih je položio, s odlikom. I dali nam izvrstan primjer i ujedno su nam stalna pomoć kod Gospodina kako se i mi vjernici moramo boriti da kušnje svladamo, s milošću Božjom, i budemo prokušani u Gospodinu.(www.md-tm.ba)

Marija je čitavo vrijeme prepuštena vjeri. Dobro je da zapamtite, naglasio je o. Biskup, da Sv. pismo hvali njezinu vjeru a ne njezino znanje. Drugi vatikanski sabor kaže za Mariju da je posebno napredovala u vjeri – hodočastila u vjeri. Od prvoga susreta s Anđelom do uznesenja na nebo Marija je stalno rasla u vjeri.

Zajedništvo je nakon euharistijskoga slavlja nastavljeno u sestarskom blagovalištvu za blagdanskim stolom i u ugodnom razgovoru. Na koncu je provincijska predstojnica s. Zdenka Kozina zahvalila o. Biskupu na pohodu i euharistijskome slavlju koje je predvodio kao i na pastirskoj riječi i svakovrsnoj potpori kojom prati našu zajednicu. Zahvalila je i Župniku na sudjelovanju u slavlju kao i na svakodnevnim dolascima i slavlju sv. mise što uvelike olakšava život zajednice, napose starijih i bolesnih sestara. Sestrama je još prenijela čestitku vrhovne predstojnice s. Klare Šimunović i sestara iz generalne kuće.

(ssf-mostar)