02.01.2019

Proslavljena svetkovina Svete Obitelji zaštitnika ŠSF Hercegovačke provincije

Marija i Josip ohrabruju nas i poučavaju kako možemo, na osobnom i zajedničkom planu, na svet način prihvaćati iznenadne promjene, brige i nejasnoće, kazala je s. Zdenka.

U nedjelju 30. prosinca 2018. godine u provincijskom središtu u Franjevačkoj u Mostaru proslavljena je svetkovina Svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa, naslovnika i zaštitnika naše Provincije. Euharistijsko slavlje predvodio je mons. dr. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i upravitelj trebinjsko-mrkanski, u zajedništvu sa župnikom župe sv. Petra i Pavla fra Božom Milićem i tajnikom don Perom Miličevićem.

U samostanskoj kapeli okupilo se pedesetak sestara. Osim kućne zajednice bile su tu i sestre iz zajednica u Mostaru, iz Zagrebačke i Franjevačkog samostana, kao i sestre iz Bijeloga Polja s novakinjama i kandidaticama. Osim što je cijela zajednica radosno pjevala božićne pjesme, svečanom blagdanskom ozračju posebno je pridonijelo pjevanje i sviranje sestara juniorki.

Na početku slavlja otac Biskup čestitao je zajednici svetkovinu i nebeskog zaštitnika Provincije poželjevši svima da dan provedu u milosti, mudrosti, pobožnosti... Nakon što su sestre pročitale liturgijska čitanja i otpjevale psalam, fra Bože je navijestio Evanđelje pročitavši ulomak u kojem evanđelist Luka opisuje kako su Marija i Josip o blagdanu Pashe hodočastili u Jeruzalem sa dvanaestogodišnjim Isusom koji se u povratku zadržao u Jeruzalemu bez znanja svojih roditelja.

Otac Biskup u prigodnoj je homiliji govorio o Josipovoj i Marijinoj pokornosti, poslušnosti Bogu i prihvaćanju volje Božje. Potom je nastavio s tumačenjem susreta zabrinutih roditelja s Isusom u Hramu gdje ih Isus „prekorava“ jer je smatrao da prvo treba biti poslušan svome nebeskom Ocu, ne zanemarujući pritom ni poslušnost svojim roditeljima u Nazaretu. Evanđeoski ulomak završava tako da je „majka njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu“. Prebirući sve te događaje Marija također započinje svoj proces rasta i sazrijevanja u vjeri, „hodočašćenja u vjeri“, kako kaže koncilski dokument Lumen gentium.

Na koncu misnoga slavlja nazočnima se obratila provincijska predstojnica s. Zdenka Kozina kazavši između ostaloga da nam „ovogodišnja proslava 'nazaretske obitelji' skreće pozornost prema obitelji kao putu koji Bog izabire za svoj silazak u našu zemaljsku stvarnost. Ova svetkovina i poruka današnjih misna čitanja (kao i ostali svetopisamski izvještaji o Isusovom djetinjstvu) pokazuju da Sveta Obitelj nipošto nije bila obitelj bez problema, bez straha i trpljenja, nije bila pošteđena brige i neizvjesnosti koje prožimaju život suvremenih obitelji pa i našega redovničkog zajedništva... Marija i Josip zaslužuju naše divljenje, ohrabruju nas i poučavaju kako možemo, na osobnom i zajedničkom planu, na svet način prihvaćati iznenadne promjene, brige, strahove svakodnevice i nejasnoće koje pred nas stavlja podložnost Božjim odredbama i onomu na što smo se zavjetovanjem zarekle. Sveta Obitelj svjedoči da to nije nedostižan cilj nego Put kojemu vrijedi darovati sav život.“

Potom je riječ zahvalnosti uputila ocu Biskupu: „Oče Biskupe, u rujnu ove godine ušle smo u jubilarnu 150. obljetnicu utemeljenja naše Družbe ŠSFKK, a za dva dana kalendarski ćemo započeti 120. godinu naših hercegovačkih početaka i djelovanja sestara u ovoj mjesnoj Crkvi. Prigoda je da Vam u ime svih sestara iznova zahvalim ne samo za današnje misno slavlje već i za svekoliko Vaše zauzimanje za našu Provinciju, za sve pastirske pohode, savjete i poticaje da se, poput Josipa i Marije, podložimo Isusovoj Riječi, da joj vjerujemo i onda kada je ona nerazumljiva ili prezahtjevna za naš trenutak. Da iz susreta s Isusom u ovome hramu premošćujemo sve teškoće izlazeći iz njih jače, složnije i sigurnije.“ Zahvalila je također i župniku fra Boži kao i svoj braći samostanskog bratstva na svakodnevnom posredovanju Riječi Božje i lomljenju euharistijskog kruha te na poseban način na duhovnoj skrbi za nemoćne i bolesne sestre.

(ssf-mostar)