03.01.2019

Preminula s. M. Željka Kopić, članica ŠSF Sarajevske provincije

Sprovodni obred bit će u četvrtak, 3. siječnja, na groblju Sv. Roka u Kloštru Ivaniću u 11 sati, a potom će se slaviti Sveta misa zadušnica u župnoj crkvi.

U srijedu, 2. siječnja 2019. u samostanu Sv. Franje u Kloštru Ivaniću u Gospodinu je preminula s. M. Željka Kopić u 76. godini života i 53. godini redovništva. Sprovodni obred bit će u četvrtak, 3. siječnja, na groblju Sv. Roka u Kloštru Ivaniću u 11 sati, a potom će se slaviti Sveta misa zadušnica u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije također u Kloštru Ivaniću.

Sestra Željka, krsnim imenom Ana, rođena je 21. rujna 1943. u Novom Selu, župa Majčinstva Marijina Tišina, od oca Blaža i majke Ivke r. Dubravac.
U zajednicu Školskih sestara franjevki primljena je 11. svibnja 1965. u Kraljevoj Sutjesci, a u postulaturu 22. veljače 1966. u Visokom. Iste godine 22. kolovoza je primljena u novicijat u Kloštru Ivaniću i dobila ime s. Željka. Prve redovničke zavjete položila je godinu dana kasnije, 23. kolovoza 1967. također u Kloštru Ivaniću, gdje je položila i doživotne zavjete 8. rujna 1972. Srednju ugostiteljsku školu završila je kao sestra 1980.
Cijeli redovnički život radila je u domaćinstvu kao kuharica i tu je službu doista obnašala radosno i predano. Izuzev četiri godine redovničkog služenja kao kuharica u našim zajednicama u Zagrebu i Kloštru Ivaniću, sve ostale godine je provela također u službi kuharice u franjevačkim samostanima Provincije Sv. Križa Bosne Srebrene (Sarajevo – Nedžarići i Visoko), a od 1989. do 2018. živjela je i djelovala u Sarajevu u provincijalatu iste Provincije (Fuada Midžića, a kasnije Zagrebačka – Kovačići, sjedište provincijalata). Od kolovoza 2018. godine pa do svoje smrti bila je u našoj kući u Kloštru Ivaniću.
Obnašala je službu kućne predstojnice od 1982. do 1985. godine u Sarajevu u franjevačkom samostanu sv. Pavla na Nedžarićima.
Život s. Željke bila je služba „u kuhinji bez zidova”, služba koju je obnašala odgovorno, radosno i predano do kraja. Zato su je voljele i njezine sestre i braća franjevci. Jer biti u službi provincijskog sjedišta – mjestu mnogih susreta i mnogih događanja, često nepredviđenih – sa svom raspoloživošću i marljivošću može samo onaj tko se bezuvjetno daruje i žrtvuje, onaj tko se našao u svom pozivu i poslanju. To zasigurno možemo posvjedočiti i za našu s. Željku, jer ona je takva bila – radosna, nasmijana, raspoloživa u svako vrijeme da daruje ono što ima, ono što je primila kao dar od Gospodina: umijeće svoga kuhanja začinjenog ljubavlju. Voljela je svakog čovjeka, voljela je braću svećenike kojima je svojim životom i radom zasigurno pomagala da i sami budu svećenici dostojni i dostojanstveni u svojoj službi. Na poseban način voljela je svoje sestre i svoju Provinciju. Zbog toga su i nju svi cijenili, poštovali i voljeli.
I kada su je fizičke snage izdavale, a tijelo sve više slabilo zbog dugogodišnjeg narušenog zdravlja, te se kroz par zadnjih godina htjela povući sa službe, ostajala je služiti i kuhati jer je potrebe drugih stavljala ispred svojih. Njezina iznenadna smrt govori koliko je njezino tijelo oslabilo jer je preminula samo par mjeseci nakon što se povukla sa službe kuharice.
Još uvijek u slavlju Božića i samom početku nove godine, danas u jutarnjim satima, 2. siječnja 2019., s. Željka svoje godine nastavlja živjeti u zajedništvu Novorođenog Kralja u vječnosti – za vječno rođenje i vječno slavlje.
Za sva dobra koja je svojim životom svjedočila o dobroti Gospodara života, neka je On i uvede u prostranstva vječnosti i mira. Počivala u miru Božjem!

(S. Ljubica Stjepanović))