12.04.2012

Uskrs je idealno vrijeme za "probuditi se"

Uskrsna čestitka provincijala Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, o. Ante Tustonjća

Dragi naši prijatelji i dobročinitelji!

"Aleluja! Uskrsnuo je!" "Aleluja! Živ je za sva vremena!"

Ovakve i slične usklike radosti i slavlja nalazimo na svakomu koraku za vrijeme uskrsnih blagdana. Radost i slavlje koji proizlaze iz činjenice da je Isus pobijedio smrt. Nekada nam se čini da su naše riječi premalo, da nisu dovoljne da opišu sve boje i sve svjetlo koje je razliveno u našim dušama zbog te izvanredne vijesti koju su nam prenijeli svjedoci Isusove smrti i uskrsnuća.

No svjesni smo: Uskrs je, kao i Božić, samo vanjska fasada ako nije doživljen u tišini srca. Pregršt šarenih ukrasa, darova, čestitaka... nema svoj smisao ako je Bog i dalje zakopan i mrtav negdje duboko u nama. Ako nas je strah ili stid pokazati ga u javnosti, ako ga čuvamo samo za sebe, zakopana i sakrivena, ako ga držimo samo za "privatnu uporabu". Uskrs je idealno vrijeme za "probuditi se", savršeno vrijeme za "probuditi vjernika u sebi".

Ali za takvo što potrebno je imati duboko povjerenje u Boga. To je prvi korak. Vjerovati Bogu i onda kada osjećamo da bismo morali učiniti nešto protiv svoje volje, možda nešto "nepopularno" za današnji svijet, nešto čemu će se možda moji sekularizirani prijatelji potajice rugati.

Nedavno sam u mnoštvu e-mailova koji kruže internetom dobio i jednu zgodnu kratku pjesmicu na engleskome jeziku. Slobodan prijevod s engleskoga glasio bi otprilike ovako:

Dođite ovamo, na rub! – reče On.
Strah nas je – odgovoriše mu.
Dođite na rub! – reče On.
One dođoše.
On ih gurnu...
I one poletješe!

Ova kratka, gotovo haiku pjesmica govori upravo o nužno potrebnu povjerenju prema Bogu. Vjerovati da nas on poznaje bolje od nas samih, da poznaje naše kvalitete i mogućnosti bolje nego mi sami, da nam želi pomoći da svoje sposobnosti otkrijemo i koristimo, da otkrijemo svoju pravu narav. Valja vjerovati Bogu da nam želi samo dobro, pa i onda kada nam se čini da nas poziva na rub provalije. Mi mislimo da ćemo poginuti, a on zna da ćemo poletjeti - da će nam pomoći otkriti svoju pravu narav, svoj istinski identitet.

S druge strane: igrati na sigurno, vjerovati više sebi nego njemu, nemati povjerenja u Božje poticaje značilo bi ostati na rubu, dopustiti strahu da pobijedi, u konačnici: nikada ne naučiti letjeti!

Dragi prijatelji i dobročinitelji, želim vam od svega srca da ovaj Uskrs proživite u svoj njegovoj punini i radosti, da vam bujica Božje dobrote odnese sve sumnje i kolebanja te vas ohrabri za iskreno življenje vjere u Božju dobrotu. Vidljivo i svaki dan! Stvoreni smo za let, a ne za strah!

U ime svih isusovaca Hrvatske pokrajine Družbe Isusove čestitam: Sretan USKRS!

p. Ante Tustonjić, SJ,
provincijal