29.03.2021

Križni put sestara milosrdnica Provincije Majke Divne u povodu 150. jubileja djelovanja u BiH

Nakana je bila izraziti zahvalu Gospodinu za rijeku sestara milosrdnica koje su u ovom povijesnom razdoblju na tlu BiH utkale svoje živote svjedočeći milosrdnu ljubav.

Provincijalna uprava sestara milosrdnica Sarajevske provincije na čelu s provincijalnom glavaricom s. M. Julijanom Djaković organizirala je u povodu 150. obljetnice djelovanja sestara milosrdnica na tlu Bosne i Hercegovin križni put na razini Provincije koji je obavljen 20. ožujka 2021., u župi Uznesenja BDM u Prisoju. Sudionica M. Antoneta Martić u svom osvrtu na ovaj susret napisala je: „Nakana je bila izraziti zahvalu Gospodinu za rijeku sestara milosrdnica koje su u ovom povijesnom razdoblju na tlu BiH utkale svoje živote svjedočeći milosrdnu ljubav Isusovu po karizmi svoga Utemeljitelja sv. Vinka Paulskoga. Po uzoru na njih i mi koje danas živimo duh milosrdničke karizme, željele smo dati svoj doprinos u ovom našem vremenskom trenutku. Bez obzira na utjecaj pandemije koronavirusa, mi smo odlučno krenule ponijeti svoj životni križ i u njemu zagrliti sve koje Gospodin stavlja na naše životne puteve. Tako smo u iskrenom predanju darovale Ocu nebeskom svoje sjedinjenje s trpećim Kristom u ovom svetom vremenu korizme. Iz svih zajednica na području BiH uključile su se sestre i na svojim ramenima ponijele križ trpeće i razapete BiH od prve do 14 postaje.

U misnoj žrtvi koju je na našu nakanu služio župnik don Ivan Bebek uključile su se sve sestre. Animirale su liturgijsko pjevanje, misna čitanja, molitvu vjernika i prinos darova. Don Ivan je u prigodnoj propovijedi istaknuo važnost svete Euharistije u životu nas redovnica, ali i vjernika laika. Osvrnuvši se na milosrdničku karizmu rekao je da sestre milosrdnice jesu, ali bi i trebale biti produžena ruka Kristova i sv. Vinka. I ponekad je ta ruka koju pružamo zavijena, ranjena, kruta, ponekad puna trnja, ali treba ostati pružena. Ono što nam je još spomenuo jest današnja „okupiranost“ mobitelima. To se pomalo uvuklo i u redovničke zajednice. Kad idemo na putovanje pa se isprazni baterija na mobitelu očajnički tražimo utičnicu kako bismo napunili bateriju. A što je s baterijom naše duše? – zapitao se zajedno s nama don Ivan i rekao kako je upravo oltar mjesto gdje trebamo napuniti svoju dušu.

Nakon popričesne molitve nekoliko riječi uputila je provincijalna glavarica s. M. Julijana: 'Po božanskom promislu mi danas živimo svoj povijesni trenutak. I nama je Gospodin povjerio životni zadatak. Od nas očekuje i rezultate. Vjerujem da nas je pobožnost današnjeg križnog puta dotaknula. Slijedeći stope trpećeg, raspetog i uskrslog Krista i same ćemo nakon svoje Kalvarije uskrsnuti. Snagom euharistijske žrtve dopustimo Gospodinu da nas preobrazi u Sebe kako bismo se poput njega istrošile u milosrdnoj ljubavi. Neka po našem sebedarju u milosrdničkom hodu bude prepoznatljiv današnjem naraštaju. Hvala vam svakoj za životno svjedočanstvo. Hvala vam na hrabrosti i spremnosti na žrtvu. Nemojte se umoriti činiti dobro. Hvala i Vama, don Ivane, za toplu svećeničku riječ, hvala na spremnosti da budete dionik karizme i poslanja nas sestara milosrdnica u ovom podneblju. Neka Vas Gospodin obilno blagoslovi i neka po Vašim svećeničkim rukama božanski djeluje.'

Bogu zahvaljujemo na zajedništvu i na lijepom vremenu koje nas je pratilo kao i  za milosni dar poziva i hrabrosti odaziva. Neka po nama nastavi širiti milosrdnu ljubav svoju.“

(s. M. Antoneta Martić)