Milosrdnice

Sv. Vinko Paulski (1581.–1660.) u suradnji sa sv. Lujzom de Marillac (1591.–1660.) osnovao je u Parizu 1633. god. Družbu kćeri kršćanske ljubavi. Na područje Hrvatske, u Zagreb sestre dolaze iz Zamsa 1845. god. na poziv tadašnjeg zagrebačkog biskupa Jurja Haulika. Već godine 1856. ta grana sestara osamostalila se kao Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog s Kućom maticom u Zagrebu. Od tada do danas ova Družba djeluje na socijalno – karitativnom, zdravstvenom i odgojno – prosvjetnom području.

Dobar glas o zagrebačkim milosrdnicama dopro je i u krajeve Bosne i Hercegovine, u Sarajevo gdje je goruća potreba bila otvoriti katoličku školu za mladež. Zbog toga apostolski vikar bosanski fra Paškal Vuičić (1866.–1881.), biskup, u dogovoru s franjevačkim starješinstvom, odlučuje pozvati zagrebačke milosrdnice u Sarajevo.

U Sarajevo je prvih 6 sestara stiglo 13. studenog 1871. god. nakon tjedna napornog putovanja. Dočekao ih je fra Grgo Martić, tadašnji župnik u Sarajevu i smjestio ih u jednu kućicu pokraj stare župske crkve na Miljacki. Bijele sestre odmah otvaraju školu i oko sebe okupljaju katoličku žensku mladež. Veća škola izgrađena je na obali Miljacke 1874. god. u kojoj su sestre radile do austrijske okupacije 1878. god. Tada moraju prekinuti rad u školi i istovremeno se uključuju u dvorbu ranjenika. Kada su zbog požara koji je u tom ratnom vrtlogu uništio kuću ostale bez krova nad glavom odlaze u kuću maticu u Zagreb i ostaju tamo od srpnja 1879. do veljače 1880. god. kada im je župnik našao smještaj i sobu za školu. One su se dale na popravak svoje kuće te su za godinu dana ponovno bile u svojim prostorima.

U to vrijeme, točnije 5. srpnja 1881. god. papa Lav XIII obnavlja crkvenu hijerarhiju u BiH. Za prvog nadbiskupa u Sarajevo dolazi 15. siječnja 1882. god. zagrebački profesor dr. Josip Stadler (1881 –1918.).

Posjetivši sestarsku školu u kući na Miljacki Nadbiskup je uočio da tu nema uvjeta za budući razvoj škole. Zato je 14. lipnja 1882. god. kupio zemljište na kutu Čemaluše i Kezmanove (danas: Šenoine) ulice i poklonio ga bijelim sestrama da tu sagrade crkvu, samostan i školu.

Sestre su u svibnju 1883. god. dobile od vlasti propisnu građevnu dozvolu, a 19. 11. iste godine već je bila blagoslovljena i nova kuća i nova crkva sv. Vinka.

Osim u školi sestre su od 1919. god. radile i u Zemaljskoj bolnici u Sarajevu gdje su došle na inicijativu i uz nastojanje ravnatelja te bolnice dr. Milivoja Kostića. Godine 1922. izgrađen je Dom milosrdnih sestara u kojem su stanovale sestre koje rade u bolnici. Svojim radom stekle su poštovanje bolničke uprave i građana. No, ulaskom partizana u Sarajevo 1945. god. bolnička uprava počinje s otpuštanjem sestara. Ista savjetuje sestrama da redovničko odijelo zamjene građanskim kako bi zadržale radna mjesta što sestre uz odluku vodstva Družbe i čine. No i tada sestre se osjećaju pripadnicama jedne zajednice, uspijevaju pronaći put kako vršiti svoje svete Ustanove i ostati kćeri sv. Vinka.

Početkom 1946. god prema naredbi Ministarstva prosvjete izvršena je predaja školskog arhiva s priloženim popisom arhivskih dokumenata od šk. god. 1880./81. do 1944./45. a pitanje zemljišnog prostora rješavalo se putem agrarne reforme.

U lipnju 1949. god. sestre su dobile dopis da se u roku od tri dana moraju iseliti. Ostala im je samo crkva sv. Vinka koju je čuvala jedna sestra kao sakristanka, a stanovala je na Kaptolu.

Unatoč svemu kontinuitet redovničke zajednice sestara milosrdnica nije prekinut. Stanovale su pojedinačno, a sačinjavale su zajednicu koja je svoje središte imala u crkvi sv. Vinka. Godine 1962. sestre se odlučuju za kupovinu kuće na Stupu, a 1967. kuće u Abdićevoj ulici u Sarajevu.

Slična sudbina pratila je sestre po drugim gradovima BiH gdje su dolazile, najčešće na molbu fra Paškala Vuičića, koji je imao jedan cilj – kršćansku prosvjetu njegovih vjernika.

Ovo su mjesta gdje sestre otvaraju filijale: Dolac kraj Travnika (1872.–1945.); Derventa (1872.- ); Plehan (1955.–1965.); Banja Luka (1872.- ); Mostar (1872.–1949.); Livno (1874.- ); Travnik (1881.–1949.); Žepče (1883.–1949.); Duvno (1884.–1949.); Brčko (1886.–1974); Bugojno (1894.–1949); Ljubuški (1898.–1949.); Zavidovići (1901.–1903.).

Početak je bio težak, kuće u koje su sestre dolazile bile su trošne. Ulagale su puno rada i žrtve Bogu na slavu.

Iako je gore navedeno da su sestre zatvorile filijale u Mostaru, Žepču, Duvnu i Ljubuškom 1949. god. one su nakon domovinskog rata ponovno otvorene, uz njih i filijale u Parizu, Klagenfurtu, Kruševu i Stocu! Na ovim mjestima (osim Kruševa) i danas djeluju sestre milosrdnice Provincije Majke Divne – Sarajevo! Broj sestara koje djeluju u ovoj provinciji je 61 zavjetovana sestra a od toga 55 sestara djeluje na području BiH-a.

LITERATURA:

  1. Povijest Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga u Zagrebu, Vrhovno tajništvo Družbe, Zagreb 1935. g.
  2. S. Berislava Vračić, s. Alfonza Kovačić; Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga s kućom maticom u Zagrebu 1845. – 1995. , II. Družbine filijale, Zagreb 1998., str. 429. – 563.
Vrhovna glavarica:
S. Miroslava Bradica
Frankopanska 17, p.p. 702
10 000 Zagreb
Telefon: 01/ 4830-238, 01/ 4830 006
Faks: 01/ 4835 512
E-mail: milosrdnice-vt@zg.t-com.hr
www.milosrdnice-zagreb.hr
 
Provincijalna glavarica:
S. M. Julijana Djaković
Dobrinjska 103 (Stup)
BiH - 71000 Sarajevo
tel. 033/627 156
e-pošta: vinkovke@bih.net.ba
 
Fotogalerija