19.07.2012

Govor na gori

Razmatranje o blaženstvima (Mt 5,1-11), S. Maja Ivković, ŠSF

Evanđelje stavlja pred nas Isusovu propovijed na gori čiji sadržaj je u potpunoj suprotnosti sa logikom i zakonima ovoga svijeta. Da bi mogli razumjeti što nama Isus želi reći danas potrebne su dvije stvari. Potrebno je približiti se gori s koje nam Isus progovara da bi ga mogli čuti i potrebno je sjesti do njegovih nogu, ostaviti iza sebe sve obveze i probleme i reći mu: ''Govori Gospodine, sluga tvoj sluša, ti imaš riječi života vječnoga.'' Jedan uvjet smo već ispunile, došle smo poput učenika pred katedru brda da bi mogle čuti što nam učitelj želi reći, ali da bismo to mogle razumjeti te primijeniti u život zamolimo pomoć Duha Svetoga.

            Iz evanđelja po Mateju: Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati: "Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!" "Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!" Mt 5,1-11

                Gospodine Isuse, ova blaženstva su neka vrsta tvoje skrivene biografije, neka vrsta portreta tvojega lika. Ti koji nemaš gdje glavu položiti, uistinu si siromašan. Ti koji o sebi možeš reći: ''Dođite k meni jer sam blaga i ponizna srca'', uistinu si krotak. Ti si onaj koji je čista srca i stoga stalno gleda Boga. Ti si mirotvorac, onaj koji trpi radi Boga. U Blaženstvima se pojavljuje tvoje otajstvo, Gospodine, koje nas poziva da uđemo u zajedništvo s tobom.

    Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Gospodine, siromašni duhom su ljudi koji se pred tobom ne diče svojim postignućima, koji se iznutra osjećaju siromašnima, koji ljube i s jednostavnošću prihvaćaju ono što im Bog daje i koji upravo zato žive u najdubljoj suglasnosti s Tvojom voljom i Tvojom riječi.  Gospodine, nas koje smo zavjetovale siromaštvo neka krasi duh ovih Božjih siromaha. Daj da dolazimo pred tebe praznih ruku, ne s rukama koje grabe i čvrsto drže, nego s rukama koje se otvaraju i daruju, koje su stoga spremne primiti Božju dobrotu koja se daruje.

    Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Postoje dvije vrste žalosti, Judina i Petrova. Judina žalost je izgubila nadu, ona se više ne uzda u ljubav i istinu i stoga čovjeka iznutra razara i uništava. Petrova žalost dolazi iz potresenosti istinom i ona vodi čovjeka do obraćenja i utjehe. Ova žalost liječi jer čovjeka uči da se iznova nada i ljubi. Gospodine, ne dopusti da nam srce otvrdne za bol, za nevolju drugog, da nas ništa ne može rastužiti, da otvrdnemo na sve što se događa oko nas smatrajući to samo nesretnim slučajem. Žalost o kojoj ti ovdje govoriš jest nesuobličenje sa zlom. Ne dopusti da se prilagođujemo onome što svijet želi, da zlu otvorimo svoju dušu,  nego daj da radije trpimo i žalostimo se zbog njegove moći u svijetu jer onima koji se ovako žaloste obećana je velika nagrada.

    Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
U Izraelovu hodu kroz pustinju pred očima se uvijek nalazi Obećana zemlja kao cilj njihova putovanja. U uzajamnoj prožetosti krotkosti i obećanja zemlje može se vidjeti posve normalna povijesna mudrost: osvajači dolaze i odlaze. Ostaju jednostavni, ponizni koji su – i čisto povijesno gledano, postojaniji od silnika. Gospodine, govoriš nam da zemlja na koncu pripada krotkima, onima koji su vrlo blagi. Mi želimo postati baštinici tvojega Kraljevstva, ali svjesni smo svoje grubosti u našim odnosima. Stoga te molimo, za blagost u govoru, ponašanju, obraćanju drugima,… Neka drugi može rasti pored nas i baštiniti u miru svoj komadić neba koji mu pripada.

    Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Gladni i žedni pravednosti su ljudi koji se ne zadovoljavaju postojećim i ne guše nemir srca koji čovjeka upućuje na nešto veće tako da se iznutra odvažava poći na put. Na putu prema tebi Kriste je onaj tko žarko i iskreno traži istinu. O takvima govori ovo blaženstvo – o toj gladi i žeđi jer vodi čovjeka k tebi, Kriste i svijet otvara Božjem kraljevstvu. Pitam se Gospodine, čega smo mi gladni i žedni? Tražimo li uvijek ono što je veliko, dobro, ono što je pravedno ili se zadovoljavamo obmanama? Gospodine, učini nas sitima naše pravednosti i daj da žeđamo iz dana u dan za izvorima tvoje pravde.

    Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe!
Svi smo čuli za prispodobu o milosrdnom Samarijancu koji iskazuje milosrđe čovjeku strancu. Iz te prispodobe postavlja nam se pitanje: Tko je moj bližnji kojem iskazujem milosrđe. Samarijanac, stranac koji sama sebe čini bližnjim, pokazuje nam da moramo iznutra naučiti mi sami ''biti bližnji''. Moramo postati čovjek koji ljubi, netko čije je srce otvoreno da bude potreseno nevoljom drugoga. Gospodine, učini me osjetljivim za potrebe ljudi oko mene. Udijeli mi poniznost da pristupim svakome tko leži ostavljen i ranjen bijedom grijeha, siromaštva, očaja. Ali molim te i da ukloniš moju oholost i ponos zbog kojeg ne dopuštam da mi drugi pomogne iako sam i sama svjesna svoje slabosti i nemoći da nastavim svoj put.

    Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Organ s kojim se može vidjeti tebe, Bože, jest srce. Sam razum nije nam dovoljan za to. Ali čitav čovjek treba biti čist, iznutra otvoren i slobodan da bi mogao biti u tvojoj blizini. Dok čitam Psalam 15 želim samoj sebi odgovoriti je li moje srce čisto da bih mogle Boga gledati. Od čega ga trebam očistiti da bi to mogla postići? Gospodine, tko smije prebivati u šatoru tvome, tko li stanovati na svetoj gori tvojoj? Onaj samo tko živi čestito, koji čini pravicu, i istinu iz srca zbori, i ne kleveće jezikom; koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga; koji zlikovca prezire, a poštuje one što se Jahve boje; koji se zaklinje prijatelju, a ne krši prisege, i ne daje novca na lihvu, i ne prima mita protiv nedužna. Tko će uzići na Goru Jahvinu, tko će stajati na svetom mjestu njegovu? Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo. Ps 15

    Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Stvarati mir – po svojoj biti pripada tebi, Isuse, koji si Božji sin. Stoga nas ovim blaženstvom pozivaš da budemo i činimo ono što si ti činio, da bismo tako bili sami ''sinovi Božji''.  Ondje gdje čovjek gubi tebe iz svojeg vidokruga, tu propada i mir, a prevladava nasilje i nemir. Zapitajmo se gdje i zašto mi povremeno izgubimo Isusa iz svojeg vidokruga pa smo uzrok nemira u našoj zajednici? Pokušajmo pružiti ruku pomirenja jedni drugima. Neka ne zalazi sunce nad našom srdžbom ako se želimo sinovima/kćerima  Božjim zvati, a vjerujem da to svi želimo.

    Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je Kraljevstvo nebesko!
Ljudi progonjeni zbog pravednosti su oni koji žive od vjere. Ako živimo u zajednici i svijetu pravedno i odgovorno bit ćemo trn u peti svima koji ne žive tako.  Ali neka nas to ne obeshrabri jer sveti Augustin kaže: ''Ako nisi podnio nijedno progonstvo zbog Krista, zapitaj se jesi li uopće počeo biti kršćanin.'' Ne bojmo se progona zbog pravde, bojmo se udobnosti u nepravdi.

                Gospodine Isuse, tvoja propovijed na gori je novi zakon koji ti donosiš. Mojsije je svoju Toru mogao uzeti samo uranjajući u Božju tamu na Sinaju. Pretpostavka pak tvoje Tore je uranjanje u zajedništvo s Ocem. Molimo te, pomozi nam da mi uronimo u zajedništvo s Tobom da bi Tvoja riječ upućena s gore našla plodno tlo na poljanama naših života.

S. Maja Ivković

http: //www.ssf.hr