07.11.2012

Vjera u nevjeri

Vjera je stvaranje i produbljivanje odnosa s nevidljivim Bogom, dok smo u nevjeri ograničeni na vidljivo, ističe u svom predavanju fra Ante Vučković.

U organizaciji Katehetskog ureda Šibenske biskupije i Katoličke osnovne škole u Šibeniku, u Godini vjere, 6. studenoga, u prostorijama te škole dekan KBF-a u Splitu dr. fra Ante Vučković održao je predavanje za prosvjetne djelatnike "Vjera u nevjeri". Dr. Vučković postavio je dva ključna pitanja kako bi sudionike naveo na razmišljanje: "Što znači vjerovati u ozračju vjere?" i "Što znači vjerovati kad smo okruženi nevjerom?" Velik dio predavanja usmjerio je prema glavnom problemu današnjeg vremena – sekularizaciji, odnosno sekularnom svijetu u kojem živimo.

Društvo danas funkcionira kao da Boga nema; sve manje ljudi živi praktično svoju vjeru. Čovjek uviđa da njegova vjera nije jedina; različite vjere mu se nude kao mogućnost izbora. Nadalje, kršćanstvo je u krizi, dolazi do skandalizacije kršćanstva; pojedinačni grijesi pripisuju se sustavu, odnosno Crkvi. Tome najviše pridonose mediji svojim oglašavanjima, priopćavanjima i nadasve poopćavanjima (grijeh jednog - Crkva griješi - Bog nevjerodostojan). Kršćanstvo je u krizi i zbog opadanja svećeničkih i redovničkih zvanja, njihova napuštanja službe, a sve to za ishod ima da se crkvene ljude, vjernike, Crkvu i Boga smatra nevjerodostojnima, a čovjeka se izdiže iznad svega. On je mjerilo svega što jest i svega što nije. Čovjek je ono što sam učini od sebe.
Predavač je želio osvijestiti da vjera nije prihvaćanje određenih dogmi, podvrgavanje autoritetu, ili pristanak na neki svjetonazor. Vjera jest povjerenje, odnos i forma života. Kako se očituje povjerenje u vjeri, odnosno u nevjeri: Vjera je sposobnost povjerovati, vjerovati nekome, dok u nevjeri uvijek postoji potreba provjeravanja. Vjera je stvaranje i produbljivanje odnosa s nevidljivim Bogom, dok smo u nevjeri ograničeni na vidljivo, ono što je dostupno osjetilnom opažanju. Vjera je traganje za dobrom i smislom, nevjera je sumnja.

Vjera je odnos. Vjernik ima odnos s Bogom; taj odnos zahvaća sve, i mijenja pogled na bitak, pitanja i smisao života. Vjera je, a to znači živjeti na određeni način. Obraćenje koji neki ljudi dožive, nije promjena mišljenja, nego života. Upravo se na religioznoj praksi pokazuje je li netko vjernik. Religiozna praksa ne vidi se na religioznim činima, nego kako netko živi. Dotaknuvši se perikope o nevjernom Tomi, predavač je protumačio da nevjernik ne vjeruje jer nema iskustvo susreta s Bogom, nije upoznao Božju ljubav, ali nevjernika zbog toga ne možemo okrivljavati. Kad čovjek ne vjeruje, sebe stavlja u središte svega, postavlja uvjete vjeri (vjerovat ću ako…). No, kad se jednom susretne s Bogom, to nadmašuje sve njegove uvjete i očekivanja, i tada se povlači iz središta, i prepušta mjesto Bogu, pojasnio je dr. Vučković.  (IKA)