25.10.2013

Pismo prov. glavarica s. Admirate Lučić prigodom Dana utemeljenja Družbe

Svjedočanstvo svetosti života, te molitva crkve zajednička i osobna, su privilegirani instrumenti u našem poslanju, piše provincijska glavarica, s. Admirata.

Na Dan utemeljenja Družbe sestara Služavki Malog Isusa, 24. listopada te zaštitnika sv. Rafaela, provincijska glavarica sarajevske Provincije Bezgrješnog začeća BDM s. Admirate Lučić uputila je pismo svojim sestrama. Pismo s. Admirate prenosimo u cijelosti.   

Drage sestre!

U srcima, u zajednicama i u mjestima gdje djelujemo obilježavamo još jedno Rafaelovo. U nizu Družbinih spomendana na utemeljenje, svaka od nas ima „svoje“ rođendane Družbe, a imamo i zajednička obilježavanja vezana uz aktualni život Crkve. Ovogodišnji je obilježen milosnim događajem Godine vjere.

Kada obilježavamo obljetnice najčešće usmjeravamo pogled u dva pravca. Naime, vezane smo misaonom vrpcom za izvor slavljeničkog događaja, a istovremeno živimo sadašnjost  gledajuću na sutra. Upravo u tom pogledu, drage sestre, rado vas svaku pozivam da se u ozračju zahvalnosti okupimo oko Utemeljitelja i njegova karizmatskoga djela. Ako hoćemo s njime slaviti nastanak Družbe, moramo se vratiti na njezin izvor, tamo gdje je sve krenulo.

Kada  pomnije pogledamo izvor Družbe, koga ćemo vidjeti, što naći, što doživjeti?

Vjerujem da ćemo se složiti kako svaka od nas na izvoru Družbe vidi bespomoćno dijete izloženo nevoljama života. Vidjet ćemo bespomoćnu staricu/ca kako pati u svojoj nemoći i ostavljenosti, vidjet ćemo uplakane osobe koje se sagibaju pod teretom nevolja: neprihvaćanja, nepravdi, žalosti i duševnih boli i na kraju  vidjet ćemo Čovjeka plemenita srca koji se je sažalio nad njima. Čut ćemo čovjeka koji traži načina da njihovu situaciju učini snošljivijom, boljom ljudskijom. On nam je pričao kako je bio pokrenut, običnom oku, nevidljivom snagom vjere u Boga, stvoritelja svakog dobra. Jednom će kazati kako on, u svakom djetetu u nevolji, vidi dijete Isusa. I nas će pozvati na isto iskustvo.

Jesmo li, drage sestre, sposobne ponajprije vidjeti našega oca Utemeljitelja kako se sagiba nad osobama u nevolji, a zatim, danas u naše vrijeme, vidjeti, čuti, osjetiti situacije naših bližnjih? Samo po onome što činimo je prepoznatljiv Gospodar naših života.

Naravno, imamo puno mogućnosti izbora ponašanja, zauzimanja stava. Uvijek je tako bilo. Sveti Luka (Lk 10) nam svjedoči o tome. No, sestra služavka Djeteta Isusa ne bi trebala imati izbora. Njezin izbor je ovjekovječen karizmatskim izborom poslanja. Ona ne može ostati ravnodušna. U duši oživljava isti onaj osjećaj samilosti kakav je imao Isus u svojim susretima sa osobama u nevolji. Sjetimo se što je učinio kad je vidio udovicu i kako se je sažalio nad njom i rekao joj: „Ne plači!“ (Lk 7,13). SAŽALJENJE je kao okidač u procesu zalaganja za promjenu stanja osobe koju vidimo, a koja se ne osjeća dobro. Naš utemeljitelj, sluga Božji Josip Stadler nam stavlja na srce upravo ovo milosno iskustvo. Često se, drage sestre, borim u sebi i oko sebe kako donijeti odluku koja je Isusu mila, kako Isusovom snagom mijenjati na bolje stanje patnika. Uvijek iznova na to pitanja vidim odgovor u svjedočanstvu da vjerujemo u Spasitelja duša, i da smo otkupljeni cijenom njegova života. Približiti njihovoj boli SPASITELJA i OTKUPITELJA duša nije li to, drage sestre, naš zadatak danas? Svjedočanstvo svetosti života, te molitva crkve zajednička i osobna, su privilegirani instrumenti u našem poslanju. Složit ćemo se, možda, i s time da koliko god ima osoba u našim životima, toliko ima načina našega pristupa njima i njihovoga nama. Svaka situacija je posebna u onom području gdje nam dotiče srce. Za nas je u tome nezaobilazno Isusovo iskustvo. Vidljivo je u događaju o kojem nam pripovijeda Evanđelist (Mt 14,14) kada kaže kako se Isus sažali i kako iscjeljivaše bolesnike. Svaki susret je jedinstven i ne ponovljiv, a opet, svi imaju isti nazivnik u kojem čitamo da svaka osoba želi živjeti istinsku blizinu druge osobe i da želi dostojanstvo svoga ljudskog bića. Kada god to nedostaje, osoba trpi i treba promjenu stanja, a koje je moguće jedino po drugoj osobi koja ima srce i koje je sposobno sažaliti se.

Ovogodišnje Rafaelovo obilježavamo u duhu poslanice časne Majke Radoslave Radek i u duhu prigodnoga priloga o sjećanju sestre Bernardine Ivane Senger na Utemeljitelja i Družbu što je zabilježila sestra Ema Levaković. Divna su to svjedočanstva! I molitvena devetnica, što su pripremile naše sestre na temu Utemeljiteljeve vjere i ljubavi prema Djetetu Isusu, je sveza našega sestrinstva i zajedništva sa PMI i sa svim osobama s kojima radimo i za koje brinemo. Najveća Utemeljiteljeva baština je utkana u bit, u poslanje, i u ime kako Družbe sestara, tako i u ime svake pojedine sestre. Isusovo utjelovljenje i djetinjstvo su prema Utemeljiteljevim riječima sve na što se svodi bit našega postojanja i svrha našega poslanja. Upravo u tom duhu sestre su pripremile podlogu za molitvu. Ovo molitveno devetodnevlje treba ujediniti naše misli i glasove. Predložci nam pomažu biti pred zaručnikom naših duša jedno srce i jedan glas klicajne zahvalnosti. Ovdje smo, drage sestre, da zahvalimo za dar vjere, za dar svjedočanstva vjere svake naše sestre, naših roditelja, dobročinitelja prijatelja. Koliko sam duhovno blago nam posreduje sveti otac Franjo. Dok čitamo njegove poruke kao da ga razotkriva pred licem svakoga čovjeka kako bi uživao u njemu i bio sretan kao dionik Božjega nacrta sa čovjekom.

U ovim mislima, drage sestre, želim svakoj blagoslovljen spomendan na nastanak naše drage Družbe. Prenesite tople sestrinske pozdrave i zajedništvo u molitvi svima s kojima se budete ovih dana susretale kako u moje osobno ime, tako i u ime mojih suradnica Vaša po presvetom Djetetu Isusu i majci Mariji 

                                                                                                sestra M. Admirata Lučić

                                                                                                provincijska glavarica

Sarajevo, na Rafaelovo 24. listopada 2013.