26.12.2013

Sahranjen fra Stojan Zrno, član Hercegovačke franjevačke provincije

Sprovodnu Misu u utorak 24. prosinca predslavio je biskup Ratko Perić uz suslavlje o. provincijala fra Miljenka Šteke te sedamdesetak svećenika.

Na Badnji dan, 24. prosinca 2013. sahranjen je član Hercegovačke franjevačke provincije i dugogodišnji misionar u Kongu pokojni fra Stojan Zrno koji se, nakon teške i iscrpljujuće bolesti, 21. prosinca u plućnoj bolnici Jordanovac u Zagrebu preselio se u vječnost u 64. godini života, 45. godini redovništva i 38. godini svećeništva.

Ispraćaj smrtnih ostataka pokojnog fra Stojana bio je, 23. prosinca u prepunoj crkvi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u zagrebačkoj Dubravi. Braća franjevci na čelu s gvardijanom fra Draženkom Tomićem u euharistijskom slavlju oprostili su se od svoga subrata fra Stojana koji je bio i kao bolesnik dobri duh ove zajednice. Bogu su preporučili njegovu dobru dušu, a tijelo mu ispratili u njegov duvanjski zavičaj.

U crkvi sv. Nikole Tavelića u Tomislavgradu, 24. prosinca sprovodnu Misu predslavio je biskup mostarko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. dr. Ratko Perić uz suslavlje o. provincijala fra Miljenka Šteke, gvardijana fra Ante Pranjića, fra Stojanova brata don Mihovila te još 70 svećenika. Bazilika je bila premalena za mnoštvo vjernika, među kojima su brojne časne sestre, novaci i bogoslovi da se u molitvi zahvalnosti i preporuke oproste od dragog pokojnika. Na početku Svete mise biskup Perić je izrazio sućut obitelji pokojnog fra Stojana i naglasio da je on iz obitelji od desetero djece (7 braće i 3 sestre). Iskrenu sućut uputio je Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji na čelu s provincijalom fra Miljenkom te zajednici vjernika u misijama u Kongu gdje je fra Stojan djelovao 24 godine, dok ga teška bolest nije prisilila da pođe u domovinu na liječenje.

U svojoj homiliji provincijal fra Miljenko Šteko iznio je jasno i jezgrovito životni put i poslanje pokojnoga fra Stojana. „Dragi fra Stojane! Nakon što si u ovih pet i nešto desetljeća, evo, završio svoj životni krug, i opet stigao nadomak svome Galešiću i svojoj Šuici, s bratskom ljubavlju, velikim poštovanjem i tugom ogrnutom ponosom, želim u ime Hercegovačke franjevačke provincije, i svih nas, od Tebe uzeti svoj ovozemaljski oproštaj“, kazao je provincijal fra Miljenko te podsjetio na životni put pokojnog fra Stojana. „Godine 1987. otišao si u srce Afrike biti navjestitelj Kristove Radosne vijesti. Tu ostaješ djelatan skoro četvrt stoljeća. Teška te bolest sprječava u Tvom daljnjem misionarskom radu. Ostaješ u Zagrebu na liječenju, a od ljetos pun elana i željan rada, uz pastoral u našoj crkvi i kao pomoćni meštar naših bogoslova“, riječi su provincijala fra Miljenka.

„Bog Te, fra Stojane, izrazito nadario. Dao ti dušu prostranu, široku kao ovo naše duvanjsko polje, ozračenu milinom i smislom za lijepo, za dobro i osobito za zdravi humor. Dao Ti oko koje je kao usput sve vidjelo i još dar da sve to znaš jednostavno i impresivno prenijeti u riječi i ponuditi drugima u pisanom tekstu koji je čitatelje bogatio i krijepio“, kazao je provincijal fra Miljenko te dodao da je pokojni fra Stojan „serafskom jednostavnošću krasio svaku redovničku zajednicu u kojoj je živio i djelovao“. „Za Tebe je bilo bitno sve ono što pripada životu našega bratstva, bila to korska molitva ili bratsko druženje u razgovornici. I, nije bilo stvarnosti u našem životu, kojem Ti, fra Stojane ne bi dao onu tanku nit opuštenosti i bratske ljubavi“, istaknuo je provincijal fra Miljenko izrazivši duboko uvjerenje „da mu je Gospodin, sveznajući i pravedni, već izrekao one evanđeoske riječi: Dođi, slugo dobri i vjerni. U malom si bio dobar i vjeran, povjerit ću ti veliko“.

U ime bogoslova, samostanske zajednice u Zagreb-Dubravi kao i u osobno ime od njega se oprostio fra Svetozar Kraljević koji je istaknuo da „fra Stojan nije mogao ignorirati zov Crkve i drage Afrike“. Istaknuo je da fra Stojan „u Zagrebu nije bio bolesnik nego meštar bogoslova, ispovjednik, propovjednik, fratar i prijatelj“. „Zato Gospodine! U ovoj dolini suza i povrijeđenih ljudi, mnogih izgubljenih nada, hvala ti što si još jedanput ovdje u Tomislavgradu zasjao svetim i dobrim čovjekom“, kazao je fra Svetozar.

U ime uredništva „Radosne vijesti“ od fra Stojana se oprostio don Ivan Štironja, ravnatelj Papinskih misijski djela BiH izrazivši sućut svima koji tuguju za pokojnim fra Stojanom. „Poštovani i cijenjeni misionare, dragi naš fra Stojane! U trenutcima rastanka i oproštaja s dragim ljudima često se čuje da je zemlja osiromašena a nebo obogaćeno. Usuđujem se reći, kada si ti u pitanju, zemlja ostaje bogata jer na njoj ostaje više njiva na kojima si djelovao, osobito ona zadnja afrička misija, duga 240 km, koju si sam, uz moralnu podršku svoje subraće, trojice misionara, fra Ante, fra Filipa i fra Pere brazdao i obrađivao i na njoj sjeme Božje riječi sijao…Dragi fra Stojane, nastavit ćemo prepričavati doživljaje i anegdote iz tvoga bogata misionarskog repertoara. Rado ćemo i dalje čitati tvoju rubriku Iz Dnevnika jednog misionara u misijskom listu Radosna vijest, gdje smo redovito pratili tvoje misionarsko djelovanje: kako si gladne hranio, žedne pojio, bolesne posjećivao i liječio, neuke poučavao, svima kraljevstvo Božje naviještao. Nisi to činio za plaću, radi karijere, radi medijskih kamera i mikrofona, nego iz čiste ljubavi prema Bogu i siromašnoj braći. I sve si to uspijevao jer si bio Isusov, jer ti je bio primjer i ideal On, Put, Istina i Život koji te je pozvao u svoju svećeničku službu i misionarsku zadaću“, kazao je don Ivan.

U ime misionara Hercegovačke franjevačke provincije fra Filip Sučić uputio je pismenu sućut u kojoj, između ostalog, piše da će katedrala, u kojoj je pokojni fra Stojan bio župnik pet godina, sigurno biti dupkom puna za Božić napominjući da u nju može stati sedam tisuća vjernika. „Doći će na svetu Misu vjernici iz cijele Kamine. Svih sedam župa. Svi te se sjećaju. Doći će moliti za te. Mnogi su osjetili veličinu tvoga srca. I mlađi i stariji. I đaci i studenti. I toliko siročadi i gladnih. I koliko onih mama..., tko će im znati broj... Znale su unaprijed tko se zaustavi da dadne, tko je široke ruke...“, napisao je fra Filip.

U ime obitelji od fra Stojana se oprostio njegov brat svećenik don Mihovil. Zahvalio se svima koji su došli dragog mu brata ispratiti na posljednji počinak. Dirljivim riječima orisao je krvnu i duhovnu bratsku vezu sa svojim bratom i čvrstu vjeru i nadu u zajedništvo s onu stranu groba – u krilu Oca nebeskog.

Na kraju je fra Ante Pranjić, gvardijan samostana u Tomislavgradu u kratkim crtama iznio je životopis pokojnog fra Stojana.

Riječi sućuti uputili si mnogi iz crkvenog i društvenog života, među njima nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić i fra Lovro Gavran, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene i predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica u BiH.

Nakon završnih pogrebnih molitava u sprovodnoj povorci moleći krunicu uputili su se svi nazočni na groblje Karaula gdje je fra Stojan sahranjen u fratarskoj grobnici. Nakon otpjevane pjesme „Kraljice neba“ bogoslovi su svom dragom drugom meštru zapjevali pjesmu „Tamo gdje palme cvatu“ koju je fra Stojan jako volio jer ga je podsjećala na njegove kršćane u Kongu koje je stalno nosio u srcu.

Fra Stojan je rođen 22. veljače 1950. u Galečiću, župa Šujica, a roditelji su mu pokojni Marko i Mara r. Perković. Osmogodišnju školu pohađa u Šujici od 1957.-1965. godine. Srednju školu završava u franjevačkoj gimnaziji u Visokom od 1965.-1969. Franjevački habit oblači na Humcu-Ljubuški 14. srpnja 1969. Filozofsko-teološki studij započinje na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu od 1972.-1973.,a nastavlja od 1973.-1977. u Fuldi, gdje i diplomira na temu:“ Pavlovo učenje o uskrsnuću prema 1 Kor, 15“.

Za svećenika ga je zaredio 05. lipnja 1976. g. biskup dr. Eduard Schick u Fuldi. Svoje plodonosno pastoralno djelovanje započinje u Mostaru od kolovoza 1977. do kolovoza 1978. g. Zatim slijede Čitluk do kolovoza 1982., pa Tomislavgrad do kolovoza 1986. g. Od rujna 1986. do lipnja 1987. uči francuski jezik u Bruxellesu, da bi od listopada 1987. započeo svoje pastoralno djelovanje u Kongu, u misiji Kayeye, najprije kao vikar do veljače 1992., a onda kao župnik do listopada 1995. Od tog datuma postaje katedralni župnik u Kamini do veljače 2000. Od 2000. je župnik u Kimpangi. Godine 2011. došao je na odmor ne primjećujući posebnih zdravstvenih poteškoća. Dana 5. kolovoza 2011. osjeća bol pa je prebačen u mostarsku bolnicu, a 17. kolovoza u Zagreb na Jordanovac gdje su ustanovili neizlječivu bolest pluća. Franjevačka uprava ga je u kolovozu 2013. imenovala i pomoćnim odgojiteljem bogoslova, nadajući se da će lakše pobijediti tu opaku bolest. Međutim, 18. prosinca fratri odvezli u bolnicu na Jordanovac, a već u subotu 21. prosinca preselio se u vječnost. (kta)