29.09.2014

XVII. redovnički dan na temu "Poziv radosti Evanđelja" u Mostaru

Predavanje na Redovničkom danu održao je mons. José Rodríguez Carballo, tajnik Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života.

U organizaciji Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica u BiH (KVRPP BiH) održan je u subotu, 27. rujna u franjevačkom samostanu sv. Petra i Pavla u Mostaru XVII. redovnički dan na temu "Poziv radosti Evanđelja". Nakon pozdrava, predsjednik Konferencije fra Lovro Gavran otvorio je Redovnički dan, a sudionike je također pozdravio domaćin provincijal Franjevačke hercegovačke provincije Uznesenja BDM fra Miljenko Šteko te gvardijan samostan fra Iko Skoko. Na skupu je bio nazočan predsjednik Vijeća HBK za Ustanove posvećenog života i Družbe apostolskog života mons. Mato Uzinić, a sudjelovalo je oko 350 redovnika i redovnica. Program je započeo uvodnom molitvom.

Predavanje je održao je mons. José Rodríguez Carballo, tajnik Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života istaknuvši da "Redovnički život treba biti u hodu s Crkvom te da redovnici i redovnice u Evanđelju crpe snagu za taj hod kako bi njihov život bio proroštvo, radost i nada." Naveo je načine i primjere gledanja na redovništvo, pesimista i optimista te realista čiji stavovi prema redovništvu nisu ni pozitivni ni negativni. Realisti smatraju da je redovnički život u krizi i da treba promišljanjem i preispitivanjem te iskrenim i mudrim razlučivanjem donijeti odluke. "Važno je dodirnuti dubinu redovničkog života u njegovoj svjetlosti i tami, ne uzdizati se iznad granica i ne tražiti krivnju u nečem drugom. U Godini posvećenog života treba ponovno otkrivati baštinu Drugog vatikanskog sabora i prihvaćati ga kao kompas." Mons Carballo se upitao – "Kako preživjeti? " Istaknuo je da "nije važno preživjeti već da je potrebno živjeti redovnički život i ovaj trenutak shvaćati kao kairos, u kome se redovnici i redovnice mogu preispitivati, te kroz "sito i rešeto" između dobra i zla, opredjeljivati se za dobro. Treba osluškivati glas Božjeg duha i tako otkrivati što odgovara volji Božjoj." Predavač je pozvao redovnike i redovnice da uđu u klimu odlučivanja u svjetlu Evanđelja te da se trebaju oslobađati samodostatnosti i brige za sebe i svojom se uslužnošću usredotočiti na druge.

Također se treba oslobađati brige za broj i raditi na kvaliteti i čovječnosti življenja te staviti naglasak na formaciju u kojoj se njeguje osobna dimenzija. Individualni pristup, vodi formiranju osobe koja je jedan otok. Osobni pristup u formaciji, oblikuje osobu u odnosu i svim dimenzijama prema drugome. Potrebno je ulagati u intelektualnu formaciju redovnika i redovnica.

Predavač je zatim naglasio, kako zabrinjava nezadovoljstvo i anemičnost redovničkog života. Također je rekao kako "afektivna dimenzija ne može biti tabu tema u posvećenom životu te kako treba pomoći onima koji su osjećajno ranjeni da se izdignu iznad svoje ranjenosti. Redovnici i redovnice su pozvani živjeti s radošću zavjet čistoće. S obzirom na zavjet poslušnosti treba se čuvati zamke samoostvarenja.

Ono što razveseljava u redovničkom životu jest dosljednost i duhovno zajedništvo koje ima svoju eklezijalnu dimenziju. Posvećeni život vidi svijet ne kao prijetnju već mjesto gdje se može naviještati Evanđelje. Redovnički život ima jasan eklezijalni cilj u budućnost u koju nas Duh Sveti zove u hodu kako bismo mogli doći do svakog čovjeka. Posvećeni život živi u razdoblju zime, i u tom razdoblju treba raditi na svojim korijenima, a poslije će doći cvjetovi i plodovi. Bez zime nema proljeća. Budućnost posvećenog života prolazi u odnosu između različitih instituta. Nitko nije dovoljan sam sebi, stoga je predavač potaknuo na surađivanje između redovničkih ustanova, u vjernost vlastitoj karizmi.

Budućnost redovničkog života prolazi kroz Božju žeđ i u traženju Boga koji se može naći u povijesti. Posvećeni život treba prikladno odgovoriti potrebama perifernih i siromašnih iako se može konstatirati da se on polako povlači iż periferije i rubnih dijelova.

Mons. Carballo je rekao kako su redovnici i redovnice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini puno učinili te ih pozvao da se ne povlače. Posvećeni život koji je utemeljio Isus ima svoju budućnost i mora prolaziti kroz radost svjedočenja Evanđelja. "Svijet nema potrebu plastičnih osmijeha nego istinske radosti srca u redovničkom životu, a ta radost proizlazi iż činjenice da smo voljeni. Stoga, redovnici i redovnice trebaju prenositi radost koju su primili od Isusa Krista." Žalostan život nije posvećeni život, nije evanđeoski život.

Na kraju je ukratko predstavio drugo pismo upućeno osobama posvećenog života "Scrutate" i događanja na svjetskoj razini koja su predviđena u Godini posvećenog života.

Mons. Carballo završio je riječima pape Franje: "Neka vam nitko ne ukrade Evanđelje, nadu i radost."

Zatim je uslijedila rasprava koju je vodila moderatorica Redovničkog dana s. Ivanka Mihaljević, ŠSF. Misno slavlje predslavio je mjesni biskup mons. Ratko Perić, a pjevanje i sviranje animirali su franjevački bogoslovi Mostarske provincije.

Nakon objeda sudionici su imali prilike čuti o povijesti  samostana u Mostaru te su razgledavali franjevačku knjižnicu.

U 16 sati u dvorani Hrvatskoga doma "Herceg Stjepan Kosača" bila je upriličena predstava "Majka Terezija - Svetica tame" u režiji Gradimira Gojera.

Uslijedila je molitva Večernje koju su animirali bogoslovi Franjevačke provincije Sv. Križa Bosne Srebrene te zatvaranje Redovničkog dana. (kvrppbih)