11.08.2016

Čestitka prov. predstojnice s. Zdenke Kozina u prigodi jubileja sestara

U prigodi zlatnog jubileja sestara provincijska predstojnica s. Zdenka Kozina uputila je na kraju misnoga slavlja čestitku svečaricama koju prenosimo u cijelosti.

U samostanu ŠSF u Bijelom Polju, na blagdan sv. Klare, 11. kolovoza 2016. godine svečano je proslaviljen zlatni jubilej redovničkoga života osam sestara hercegovačke Provincije: s. Brigite Luburić, s. Terezine Zelić, s. Beatrice Šarčević, s. Dionizije Šarčević, s. Ivanke Bošnjak, s. Ksaverije Jurković, s. Ruže Hrkać i s. Benedikte Luburić. Njima se pridružila i s. Marijana Andrić koja ove godine obilježava deset godina od polaganja doživotnih zavjeta. Sestra Ivana Markotić položila je doživotne zavjete. Tom prigodom provincijska predstojnica s. Zdenka Kozina uputila je  na kraju misnoga slavlja čestitku svečaricama koju prenosimo u cijelosti.

Preuzvišeni oče biskupe, poštovani don Željko, generalni vikaru naše Biskupije, mnogopoštovani provincijale fra Jure, poštovani svećenici, drage sestre jubilarke, draga s. Ivana, rodbino i uzvanici naših svečarica, sudionici ovoga slavlja!

Okupljeni danas ovdje na blagdan sv. Klare Asiške dijelimo radost zlatnoga dara redovništva čak osam naših sestara te radost desete obljetnice doživotnog zavjetovanja s. Marijane Andrić i polaganja doživotnih zavjeta s. Ivane Markotić. Ovo trostruko slavlje znak je vitalnosti Zajednice, znak vjernosti i ustrajnosti na životnom putu, znak predanja Kristu i svjedočenja Njegove nazočnosti i ljubavi braći i sestrama.

Draga s. Brigita, s. Terezina, s. Batrice, s. Dionizija, s. Ivanka, s. Ksaverija, s. Ruže i s. Benedikta! Dok se u povodu svog visokog jubileja propitkujete u kojoj ste mjeri i na koji način živjele svoje poslanje i karizmu asiških svetaca svoja ste sjećanja, ponos i radost izrekle kliktajem: „Ti si Bog moj, tebi zahvaljujem!? (Ps 118,28). Zahvalnost je, doista, temeljni odnos prema Bogu i osjećaj koji najbolje sažima tolika desetljeća života, koji je uz radost i veselje upoznao muke, napore i tjesnoću puta koji vodi u život (Mt 7,14). Odlaske u inozemstvo bez poznavanja stranog jezika, polaganje ispita i školovanje uz posao, česte premještaje i ostale neizvjesnosti života primale ste iz Božje ruke. Stoga svoj jubilej ne slavite samo iz običaja, već sa sviješću i sigurnim znanjem, da bez milosti Božje vaš redovnički život ne bi bio ni upola tako sretan, ispunjen i plodan.

U svjetiljke života zapaljene na izvoru vjere vaših roditelja i redovničkog odgoja nadolijevale ste ulje vlastite dobrote te, usprkos svim protivštinama i kušnjama klonuća, unosile ste svjetlo, smisao i nadu u živote ljudi kojima ste voljom poglavara i nedokučivom providnošću Božjom služile. Tihim i nezamjetljivim radom, svakoga dana ponavljanim u pranju i kuhaju, u njezi bolesnika i bolničkim dežurama, u ukrašavanju oltara i poučavanju djece i mladih u vjeri i boljem poznavanju vjerske i nacionalne baštine.

U ovom trenutku u kojem nam je nemoguće pojedinačno nabrojiti sve što ste postigle životom utrošenim u redovničkom pozivu zahvaljujemo vam za sve one postaje koje ste prošle u mjesnoj Crkvi i inozemstvu, za sva mjesta koja ste oplemenile svojim molitvama i radošću služenja. Svoje želje podupiremo molitvom da vas Gospodin obaspe krepkim zdravljem i čuva postojane na putu kojim vam je ići i u planovima koje još ima za vas.

I naša s. Marijana Andrić koja obilježava desetu obljetnicu polaganja doživotnih zavjeta dijeli isti cilj i jednaka nastojanja na putu do 'onog mjesta ljudskoga srca i svijeta gdje leži skriveno blago' (3PJa). Iskreno čestitamo i želimo da Gospodin koji Ti je dao da dobro započneš dade i da u dobru rasteš i da ustraješ do kraja.

U vremenu u kojem čovjek sve češće pokazuje nesposobnost da se odupre sebičnim zahtjevima svoje ljudske prirode doživotna odluka za život po redovničkim zavjetima vrijedna je divljenja. „Obećavam da ću cijeloga života živjeti u poslušnosti, siromaštvu i čistoći...“, riječi su koje si Ti, draga s. Ivana, izgovorila kao svoju nepomirljivost sa svijetom u kojemu vlada požuda tijela, požuda očiju i oholost života (usp. 1Iv 2, 16). Tvoje obećanje nije jednokratan čin nego zajednički hod s Gospodinom i za Gospodina pokazujući već ovdje ono što ćemo svi živjeti nakon ovozemaljskog života - potpunu sjedinjenost s Njime.

Znakovito je da se to dogodilo na svetkovinu sv. Klare, i to u godini kada Crkva obilježava izvanredni jubilej Božjega milosrđa i 800. obljetnicu porcijunkulskog oprosta kojega je svetomu Franji dao papa Honorije III. „Sve vas želim poslati u raj!“ (FF 2706/10-11) riječi koje je Franjo izgovorio na Porcijunkulskoj poljani 1216. izraz su velike ljubavi prema spasenju svakog čovjeka. Franjo je posvjedočio da vlastiti život može poslužiti da se navijesti milosrđe Oca nebeskog koji sve želi privući k sebi. I naš je redovnički poziv uključen u obzor milosrđa. To je milosrdni čin, objava lica milosrdnoga Oca. Svijest o besplatnosti dara poziva pomaže nam u događajima našega života prepoznati spasonosnu Božju prisutnost i djelovanje, i klicati „Bog moj, milosrđe moje!“.

Draga s. Ivana! Budi uvijek svjesna nježne i vjerne Božje blizine, Njegove utjehe i oproštenja. Darovi primljeni iz otvorena boka iz kojeg su potekli 'krv i voda' (Iv 19,34) neka Te raspolože da i Ti za druge postaneš vrelo iz kojeg teku 'rijeke žive vode' (Iv 7,38) (prema enc, Deus caritas est, 7). Nastavi pokazivati kako živi onaj tko uistinu ljubi Gospodina. I to neka bude cilj za kojim ćeš se voditi u svom osobnom životu i doprinosu izgradnji sestrinskog zajedništva. Budi na ponos Bogu, Crkvi, svojim roditeljima, Provinciji i narodu! Želimo Ti da nikad ne požališ zbog današnje odluke i obećanjâ, da ne ponestane vedrine na danas vedrom licu i da radosna i hitra oprezno stupaš stazom blaženstava (3PA 13).

Preuzvišeni oče Biskupe! Radosni smo da ste ovu svetu službu Božju prikazali zajedno sa svima nama kao zahvalu Bogu redovnički poziv i zlatnu vjernost naših svečarica. Vaša spremnost da unatoč brojnim obvezama sudjelujete s nama u našim slavljimâ znak je da prepoznajete našu karizmu i da cijenite zauzetost sestara u poslanju ovoga dijela vojujuće Crkve. Zahvaljujemo Vam za ohrabrujuću homiliju i poticaj da milosrđe Božje koje smo doživjeli u svom srcu ne zadržavamo za sebe, već ih stavljamo u službu drugih. Vaše biskupsko služenje nosimo u svojim molitvama i molimo da i Vi Bogu preporučite našu redovničku obitelj i sve nas. Da u nimalo lakoj stvarnosti naših vremena smognemo u punini živjeti mudru želju sv. Pavla upućenu učeniku Timoteju: „O, Božji čovječe! Teži za pravednošću, bogoljubnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! Vojuj dobar boj vjere! Osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojeg si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima“ (1Tim 6,11-12). Neka nas na tomu putu sve štiti Bog.

I na koncu još jednom zahvaljujem svima vama što ste svojim ulogama i nazočnošću uzveličali ovaj dan: roditeljima i odgojiteljicama s. Ivane, rodbini i prijateljima naših jubilarki, svećenicima i svim sestrama koje su se potrudile da slavlje ovoga jubileja bude lijepo i svečano. Kako ovdje za euharistijskim stolom tako i u samostanskom blagovalištu gdje smo poslije mise svi pozvani i dobro došli. Hvala.