06.02.2019

U tišini svetišta

Dr. Tomislav Ivančić

Koliko si već godina u samostanu? Kad gledaš unatrag, kakav ti se čini taj život? Osmišljen ili pun mrmljanja? Život za ljude ili samo za tebe? Gledaš li ga samo izvana ili i iznutra, s duhovne, bitne strane?

Tvoja sreća nije u tjelesnom zadovoljstvu ni u mnoštvu emocija, nego u slobodnom opredjeljenju za ljude, za Isusa, za pregalački rad s bolesnicima, siromašnima, neukima, malenima. Ljudi trebaju tvoj pogled koji ne osuđuje nego prašta. Oni trebaju tvoju samilosnu riječ, nježni dodir i da im kažeš: "Ne bojte se, ja sam s vama." Napušteni, ovisni, obeshrabreni, oni s ruba društva, hendikepirani, djeca i starice te trebaju. Sva bijeda našeg naroda upravlja pogled u tebe u nadi da je kod tebe spas i razumijevanje. Oni te trebaju kao svjetiljku u njihovoj tami, kao lijek koji spašava od smrti, kao ruku koja podiže.

Tvoja žrtva i molitva su svestrano osmišljene. Živi ono što jesi, budi tamo gdje si posijana, radi za one koji su oko tebe, daleki i blizi.

Danas se zagledaj u Isusovo lice i izreci ponosno svoju vjernost, jer on se u te zagledao i uzeo iz tvog mjesta, doma i zavičaja i presadio u svoj dom, blizu sebe.

Osloni se na njegovu ljubav i nježnost. To je tvoje mjesto, tu se možeš smijati i plakati, tužiti se i tražiti utjehu. 

(Dr. Tomislav Ivančić – www.mostar.ssfcr.org)