12.04.2019

Spomen na vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera u sarajevskoj katedrali

Euharistijsko slavlje predvodio je mons. Pavo Jurišić u suslavlju vlč. Marka Stanušića i vicerektora Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa vlč. Ilije Markovića.

U večernjim satima, 8. travnja 2019. u sarajevskoj prvostolnici obilježen je spomen na prvog vrhbosanskog nadbiskupa slugu Božjega dr. Josipa Stadlera. Euharistijsko slavlje predvodio je vrhbosanski kanonik i postulator kauze sluge Božjega Josipa Stadlera mons. Pavo Jurišić uz suslavlje maestra Katedralnog mješovitog zbora „Josip Stadler“ vlč. Marka Stanušića i vicerektora Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa vlč. Ilije Markovića.

Uvodeći u Misno slavlje mons. Jurišić pozdravio je posebno grupu štovatelja nadbiskupa Stadlera iz Gromiljaka na čelu sa s. Jelenom Jovanović te kazao da će slaviti Misu za podupiratelje beatifikacije i za proglašenje blaženim sluge Božjeg Josipa Stadlera. Na Svetoj misi sudjelovale sestre Služavke Malog Isusa iz zajednica koje djeluju u Sarajevu te djeca iz Stadlerovog dječjeg doma Egipat i vjerni Božji narod.

U prigodnoj propovijedi mons. Pavo podsjetio je na zgodu iz priče o Malom princu i skretničaru te potaknuo sve nazočne da otkriju u sebi lik Malog princa odnosno čistoću i mudrost djeteta, kako bi znali kamo žele stići i kako pronaći smisao svog života i bili djeca svjetla. Tumačeći riječ Božju na temelju čitanja toga dana, istaknuo je Božju strpljivost i milosrđe. „Tko se to od nas može pohvaliti da mu se nikada ništa ne treba praštati, jer on nikada ne griješi? I kad osjetimo da nam se zbog krivnje svjetlo gasi, pa nas zbog toga počne obuzimati bol, nemir i beznađe, kada osjećamo da živimo besmislen i beskoristan život, kada nas obuzme osjećaj praznine, bezvoljnosti i gađenja, kada nam sve to oduzima životnu radost, dobro je znati da i u takvim trenutcima može u našu tamu prodrijeti zraka svjetlosti koja nam želi podariti snagu, ojačati nadu da nas podigne i rekne da smo vrijedni i da ništa ne mora biti zauvijek izgubljeno. Korizma je vrijeme koja nam je darovano za duhovnu obnovu, da ostanemo budni i da sa zanimanjem gledamo na sve ono što se oko nas događa, da molimo i preporučujemo sve koje nam Bog šalje na našem životnom putu Njegovoj neizmjernoj ljubavi i dobroti. Kada djeca nosiće prislanjaju na prozorska stakla, ona to ne čine iz nekakve bolesne znatiželje, nego zbog velike želje da ono što svojim očima vide utisnu u sebe. Djeca pružaju ruke i prema mjesecu sa željom da ga dohvate. Djeca doista znaju što žele, jer ona žive kao djeca svjetla“, kazao je mons. Jurišić u prigodnoj propovijedi.

Nakon popričesne molitve svi okupljeni u sarajevskoj katedrali molili su na grobu nadbiskupa Stadlera za proglašenje blaženim nadbiskupa Stadlera.

Liturgijsko pjevanje animirali su bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, a čitanje i molitvu vjernika čitali su hodočasnici iz Gromiljaka.

Kao pripravu Misno slavlje okupljeni vjernici molili su Gospinu krunicu uz razmišljanja o nadbiskupu Stadleru iz vremena dok je živio i djelovao u Zagrebu te bio sudionik misijskih putovanja u Bosnu. Kao i svakog osmog u mjesecu tijekom 2019. godine nastavljeno je s razmišljanjima o misijskom zauzimanju nadbiskupa Stadlera. Tako su se nazočni podsjetili da se, nakon svršetka poslijediplomskog studija u Rimu, zagrebački svećenik Josipa Stadler vratio u Zagreb gdje je vršio službu prefekta i profesora filozofije i fundamentalne teologiju u sjemeništu te vjeroučitelja u gimnaziji. Imenovan je i profesorom fundamentalnog bogoslovlja na Bogoslovskom fakultetu Sveučilištu u Zagrebu gdje je obnašao je i službu dekana. Svećenik Stadler pisao je znanstvena djela na latinskom jeziku te surađivao u Katoličkom listu i pokrenuo Glasnik sv. Josipa. Iz životopisa nadbiskupa Stadlera posebno je istaknuto da je u tom razdoblju svećeničkog života pratio svoje kolege na misijskim putovanjima o čemu je kasnije pisao njegov tajnik vlč. Marko Tvrtković napominjući da se najradije družio sa svećenicima u Zagrebu među kojima je bio duhovnik i profesor u sjemeništu vlč. Fidelis, superior sestara Milosrdnica. Spomenuto je da je svećenik Stadler s duhovnikom Fidelisom išao na misijska putovanja u Bosni i Hercegovinu. Zapisano je da je svećenik Stadler upoznao ovu zemlju, zavolio je i od tada se uvijek za nju molio Bogu preporučujući je Gospinom zagovoru. Božja providnost učinila je da je upravo svećenik Stadler desetak godina nakon spomenutog putovanja imenovan nadbiskupom mjesne Crkve vrhbosanske i metropolitom ove crkvene pokrajine i daje ušao u Bosnu i u njoj ostao, a smrtni ostaci počivaju u prvostolnici Srca Isusova u sarajevu koju je dao izgraditi. Istaknuto je da se iz svih njegovih djela moglo vidjeti da se radi o osobi posebne providnosti Božje i izabranoj posudi po kojoj se Bosnom širila slava i veličina ljubavi Kristove. (kta)