13.10.2020

Proslavljen dijamantni jubilej Školskih sestara franjevaka Mostarske provincije

Prije 60 g. novicijat su započele: s. Ljudevite Boras, s. Ignacije Bebek i s. Vojislave Mikulić. Dvije sestre preselile su se u vječnost: s. Bonicija Primorac i s. Smiljana Kožul.

Na blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice, 7. listopada 2020., u samostanu „Rane sv. Franje“ u Međugorju upriličena je proslava dijamantnog jubileja Školskih sestara franjevaka Mostarske provincije: s. Ljudevite Boras, s. Ignacije Bebek i s. Vojislave Mikulić. Stupanjem u novicijat istoga nadnevka prije šezdeset godina njih šest započelo je redovnički život. Dvije njihove kolegice preselile su se u vječnost: s. Bonicija Primorac (2011.) i s. Smiljana Kožul (2018.).

Ni kišno vrijeme ni radni dan već nepovoljna epidemiološka situacija diktirala je ograničeno okupljanje sestara i sudjelovanje u proslavi visokog jubileja naših sestara, ali svečarsko raspoloženje ništa nije umanjilo.

Euharistijsko slavlje predvodio je fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije u suslavlju s duhovnikom sestara fra Tomislavom Pervanom i fra Mirom Šegom, župnikom župe Krista Kralja iz Čitluka. Cijela okupljena zajednica bila je pjevački zbor kojega su animirale s. Irena Azinović i s. Slavica Kožul.

U nagovoru poslije navještaja Božje riječi fra Miljenko je govorio o malenosti i neznatnosti u koju se zaodjenuo sam Bog i koja mu je mila i kod njegovih službenica. Potkrijepio je to Isusovim prispodobama (gorušičino zrno, kvasac..) koje jasno pokazuju kako Bog voli male stvari, kako želi od njih početi da bi se po njima dogodilo nešto veliko i dodao: „Sve velike stvari počinju s malim. I veliko Kraljevstvo Božje u kojem ima mjesta za sve ljude svih vremena počinje skromno, od malih stvari. Gospodar iz Evanđelja hvali sluge koje su bile vjerne u malim stvarima i obećaje im povjeriti veće (usp. Mt 25, 14-30). Zato je prava mudrost biti vjeran i strpljiv u malim i s malim stvarima. Tada je čovjek na putu u Kraljevstvo Božje.“

Na koncu se o. Provincijal s nekoliko riječi obratio slavljenicama: „Što budete bliže kraju svoga zemaljskog života, sve teže će vam biti raditi fizičke poslove. Srećom, to se od vas neće ni tražiti. Međutim, postoje barem tri druge stvari koje ćete moći činiti sve dok u vama bude daha života i koje će se od vas tražiti. Pokažite se u tim stvarima kao mudre žene i učiteljice mlađima. Prvo, moći ćete moliti i imat ćete dovoljno vremena za molitvu. Zato molite. Vaše će molitve biti za vašu zajednicu dragocjenije od svega vašeg rada u mladim godinama. Drugo, osoba u visokim godinama mora računati s tegobama i patnjama. To je sasvim normalno. Kako će umrijeti, ako je ne umori neka bolest? Redovito ne umire zdrava osoba. A godine donose i patnje. Svatko od nas može svoju patnju prikazati na slavu Bogu i na spasenje svoje duše i duša svojih bližnjih. Kako je to dragocjeno! I treće, moći ćete – ako se potrudite – uvijek imati lijepu riječ za svoje susestre i za svakoga koga bude susretale. Jedan pjesnik je to ovako krasno rekao: „Bog nam je dao jezik da bližnjemu kažemo nešto lijepo.“ (Heinrich Heine, 1797-1856).

Nakon homilije o. Provincijala „dijamantne“ sestre obnovile su svoje zavjete izgovarajući obrazac zavjetovanja što su ga sa zanosom i predanjem izrekle prije šezdeset godina i otada svednevice potvrđivale svojim životom i vjernošću Gospodinu i svojim obećanjima.

Prije završnoga blagoslova čestitku jubilarkama najprije je uputio fra Tomislav Pervan zahvaljujući im za njihov požrtvovni rad uglavnom u kućama i samostanima Hercegovačke franjevačke provincije.

Na koncu je čestitarsko slovo izrekla i provincijska predstojnica s. Zdenka zahvaljujući Bogu za sve milosti koje je iskazivao preko služenja i ustrajnosti sestara jubilarki i čestitajući im na „predanju i svim lijepim tragovima koje su ostavile kroz raspoloživost za Božji naum ljubavi i vjernost zavjetnim obećanjima“. Između ostaloga još je kazala: „U brigama i problemima što ih život nosi, u otajstvenoj radosti vaših Nazareta i tjeskobi osobnih Getsemanija, oslanjale ste se i na Gospinu pomoć. Pod njezinom ste se majčinskom zaštitom i pomoći hrabro zapućivale u domaće gradove ali i udaljene krajeve svijeta. Od središta mjesne Crkve i biskupskog doma u Mostaru do dalekog New Yorka i Norvala. Uz desetljeća nesebičnog služenja u kuhinjama i katehiziranja u franjevačkim samostanima i župama prihvaćale ste se i ostalih potreba zajednice: izrade ručnih radova i šivanja jorgana, pečenja hostija, prikupljanja pomoći za postradale u Domovinskom ratu, nerijetko i preko vlastitih sila... Kada bismo danas vaš život, sve ono što vi jeste i što ste činile, trebali sažeti u jednu rečenicu, mislim da bi posve pristajala ona Franjina: „Ne samo sebi živjeti nego i drugima koristiti!“. Bog koji vas proniče i najbolje poznaje“, zaključila je s. Zdenka, „neka vas u svojoj dobroti nagradi i blagoslovi. Neka vam udijeli dobro zdravlje da ga još mnogo ljeta slavite ovdje na zemlji.“

Radosno zajedništvo sa sestrama slavljenicama nastavljeno je za objedom u sestarskom blagovalištu. Uz nazočne čestitare pročitana je i čestitka koju je svečaricama uputila vrhovna predstojnica s. Klara Šimunović i sestre iz generalne kuće, a u ime jubilarki zahvalno slovo izrekla je s. Ignacija Bebek, zahvaljujući najprije Bogu za dar života, poziva i ustrajnosti, a potom i svima koji su ovaj dan učinili svečanim. (ŠSF-Mostar)