18.12.2013

Predstavljena knjiga „Škola sestara milosrdnica u Žepču između 1883. i 1949. godine.“

Ono po čemu su sestre milosrdnice u Žepču ostale zapamćene i nekoć i danas jest odgoj djece i mladih u katoličkoj školi.

Sestre milosrdnice Svetog Vinka Paulskog Provincije Majke Divne priredile su u petak 13. prosinca  predstavljanje knjige „Škola sestara milosrdnica u Žepču između 1883. i 1949. godine“ s početkom u 19 sati u prostorijama Katoličkog školskog centru "Don Bosco" u Žepču.

Početkom 2013. godine sestre su proslavili 130 godina svoga djelovanja u Žepču, a na koncu godine taj jubilej je nagrađen izdavanjem vrijedne knjige koja će budućim generacijama svjedočiti što je sve dobri Bog učinio po zajednici sestara milosrdnica. Autor knjige je domaći sin, prof. Franjo Marić, koji je tim djelom ostavio vidljivi, pisani trag koji će tako prošlost čuvati od zaborava te doprinijeti historiografiji žepačkog kraja. O knjizi su govoriti pomoćni biskup vrhbosanski i promicatelj projekta "Škola za Europu" mons. Pero Sudar, dr. Slavko Slišković, pročelnik Katedre crkvene povijesti KBF-a Sveučilišta u Zagrebu te autor knjige Franjo Marić.

Ono po čemu su sestre milosrdnice u Žepču ostale zapamćene i što je osnova njihove današnje djelatnosti u tom kraju jest odgoj djece i mladih u katoličkoj školi. Govoreći o povijesti katoličkih škola čiji početak seže u 14. stoljeće, biskup Sudar je istaknuo kako se te „katoličke škole ne mogu  poistovjetiti sa vjerskim školama jer od početka primaju djecu svih vjera i svjetonazora i time, već tada pokazuju katoličku širokogrudnost.

Danas u svijetu djeluje 25000 katoličkih škola svih razina i u njima je 42 miliona učenika. Ove se škole, u bitnom ne razlikuju od javnih škola, jer imaju iste predmete, ali trebale bi se razlikovati nadahnućem koje crpe iz Evanđelja, motivacijom i pristupom, prvenstveno djelatnika, te krajnjim ciljem koji se želi postići, a to je ODGOJ CJELOVITOG ČOVJEKA.“ Biskup je također istaknuo  kako „Prvi svjetski rat nije oduzeo dah zamahu katoličkih škola u BiH. Godinu 1941. u BiH dočekuje sa 33 osnovne škole, 10 građanskih, 13 stručnih, 1 učiteljska i 3 gimnazije. Od toga 30 škola drže redovničke zajednice a 3 gimnazije redovnici. Dolaskom komunista na vlast, sve su katoličke škole zabranili, materijalna dobra oduzeli i time možda više nego ičim drugim, nego ijednom drugom nepravdom, Crkvu zatvorili u sakristiju a narodu nametnuli sustav ideološkog obrazovanja bez odgoja, što nas je skupo koštalo i u zadnjem ratu.“

Listajući knjigu do kraja, može se saznati kako su tešku stvarnost proživjele i preživjele sestre milosrdnice. Govoreći o knjizi, prof Slišković istaknuo je kako „Kroz oko 230 stranica ove knjige progovara duh njezina pisca, prof. Franje Marića. Knjiga je u svojoj biti kronologija od prvih spomena na dolazak sestara milosrdnica u Žepče pa do travnja 2013. godine. Obogaćena je brojnim svjedočanstvima. Osim spisateljskog umijeća autor se potrudio te je pregledom župne knjižnice uspio rekonstruirati i knjižni fond koji je prije zatvaranja samostana pripadao sestrama milosrdnima. Knjiga je vrlo lijepo tehnički urađena ,a njezinoj zanimljivosti će pridonijeti i brojne fotografije, preslike dokumenata te zemljopisne karte i vrlo pregledne tablice sa statističkim podacima . O svemu tome možete pročitati u knjizi, bez koje bi sve to ostalo nepoznato našoj današnjoj javnosti.

Autor je u knjizi ponudio nezaobilazno sredstvo za rad budućim proučavateljima povijesti školstva, mjesne ali i općenito hrvatske nacionalne povijesti. Ujedno je svim Žepčacima priredio lijepi podsjetnik na njihovu povijest i dar za visoku 550-tu obljetnicu prvog spomena imena Žepče, te 130-tu godišnjicu dolaska sestara milosrdnica u Žepče.“

Sam autor otkrio je sudionicima predstavljanja, kako se rodila ideja o objavljivanju knjige. Imao je tetu časnu, milosrdnicu s. Evaldinu Anu Ćoruša, koja je svoju mirnu stariju dob započela živjeti u obnovljenom žepačkom samostanu. Ona je svojom životnom pričom, koja je bila bogata požrtvovnim djelovanjem i sudbinom sestara milosrdnica i njihovih dobara u Bosni i Hercegovini, sijala u srce svog nećaka želju da otme zaboravu iskustvo i doživljaje tih hrabrih žena te ih učini dostupnima današnjoj generaciji. Sjeme te želje rodilo je plodom. Dug je niz imena koja su utkana u nastajanje same knjige. Zadivljuje spremnost gospođe Slavice Vukas r. Turibak koja je u svojoj 106-oj godini otvorila stranice svoga djetinjstva i mladosti. Nije izostavljeno ni ime s. M. Korone Cigić, današnje zamjenice Vrhovne glavarice Družbe koja je neumorno sabirala ono što je već u arhivu Družbe o Žepču i sestrama milosrdnicama postojalo. I nižu se imena sve do obitelji Ante Karatovića i cijele Općine Žepče predvođene načelnikom Matom Zovko koji su zaslužni za izdanje knjige.

Sestre milosrdnice su zahvalne autoru na knjizi, ali također i sam autor izrazio je zahvalnost sestrama milosrdnicama u na čelu s predstojnicom s. M. Blankom na iskrenoj suradnji oko zajedničkog dobra.

U glazbenom dijelu programa nastupili su ženska vokalna skupina „Emptianae“ te skupina "S. Lujza Kozinović" pod vodstvom s. M. Blanke Jeličić.   (kvrpp bih/a.m.)