01.02.2015

Slavlje uoči Dana posvećenog života u sarajevskoj katedrali

Euharsitijsko slavlje, 1. veljače predvodio je provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene i predsjednik Konferencije VRPP BiH fra Lovro Gavran

Na Dan života, u nedjelju 1. veljače 2015., a uoči blagdana Prikazanja Gospodinova u hramu kada Crkva slavi Dan posvećenoga života u ovoj Godini posvećenog života, u katedrali Srca Isusova u Sarajevu upriličeno je klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu te svečana pjevana molitva Prve Večernje Prikazanja Gospodinova u hramu i Misno slavlje. U organizaciji Vijeća za redovništvo Vrhbosanske nadbiskupije klanjanje je predvodio profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu dr. fra Slavko Topić. Na klanjanju su sudjelovale brojne redovnice raznih kongregacija te franjevački bogoslovi i bogoslovi iz Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i drugi vjernici. Za vrijeme klanjanja u ispovjedaonici je bio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić. Uslijedila je svečana pjevana Večernja koju su animirali franjevački bogoslovi.

Uslijedilo je svečano Misno slavlje koje je predvodio provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene te  predsjednik Konferencije VRPP BiH fra Lovro Gavran u koncelebraciji 13 svećenika, dijecezanskih i franjevaca. U uvodnoj riječi fra Lovro je istaknuo da na prvu nedjelju u mjesecu veljači, prema odluci biskupa Biskupske konferencije BiH, a na prijedlog Svetoga Oca, slave Dan života. „Svima nam je Bog darovao život. To nam je najveći Božji dar. Bez toga dara nas uopće ne bi ni bilo. Zato smo duboko zahvalni Bogu za taj dar i molimo Boga da svi ljudi postanu svjesni toga nezasluženog dara i da ga bezuvjetno poštuju, čuvaju i njeguju od samog trenutka njegova stvaranja, tj. od začeća, pa sve do prirodne smrti“, kazao je fra Lovro.

U prigodnoj propovijedi fra Lovro je podsjetio da Svetom misom započinju slavlje Dana posvećenog života ističući da je za taj dan izabran blagdan Isusova Prikazanja u hramu kako bi bili svjesni dana kad su se i sami posvetili Bogu. „Naime, ako čovjek ne razmišlja dublje, misli da se ovdje radi samo o posveti redovnika, redovnica, đakona, svećenika, biskupa… To svakako! Prije svega imamo u vidu njihovo posvećenje, jer su se oni svojom slobodnom odlukom svjesno i dragovoljno zauvijek posvetili Bogu. Međutim, naša posveta Bogu ne počinje tek u našoj zreloj dobi: mi smo posvećeni Bogu već na početku svoga života, i to neizbrisivim sakramentalnim biljegom – prigodom svoga krštenja. Krštenje je, dakle, naša prva, najdublja i najveća posveta. Sve ostalo je nadogradnja: sveta, zlatna, dragocjena – ali nadogradnja. Temelj i okosnica svake posvete jest sakrament krštenja. To vrijedi za sve kršćane, a ne samo za redovnike i redovnice“, kazao je fra Lovro koji je potom pojasnio da se u Starom zavjetu Bogu prikazivalo svako muško prvorođenče zato što Bogu pripada sve, što je sve Božji dar.

„Kad se radi o nama, Bogu posvećenim osobama, što mi možemo dati i prikazati Gospodinu? To nije ni prvorođenac, jer ga i nemamo; to nije ni djelo naših ruku, jer je ono beznačajno da bi počastilo Boga. Naš dar Bogu jest ono što nam je najdraže, najvrednije i najsvetije, ono što nam je sam Bog dao – a to je naš vlastiti život. Dar vlastitog života je veći dar od dara prvorođenca. Darivajući svoj život, mi darujemo Gospodinu sve što smo od njega primili, a od toga nema ničeg većeg ni uzvišenijeg. – Dakako, samo ako smo uistinu sve darovali“, rekao je fra Lovro ističući da papa Franjo, potičući na savršenu ljubav i na savršeno sebedarje, potiče Bogu posvećene osobe na radost. Dodao je i da papa Franjo naglašava kako je radost plod duhovnog očinstva i majčinstva pa tako zajedničko putovanje »sazrijeva prema pastoralnom očinstvu, prema pastoralnom majčinstvu. 
„Dakle, sasvim je razumljivo da nema radosti tamo gdje nema duhovne plodnosti. Stoga je iskrena radost u redovničkom životu toliko važna, da papa veli: 'Bratstvo bez radosti je bratstvo koje se gasi!' Ako u nekoj redovničkoj zajednici nema radosti, ona će nestati! Što to znači za nas? Znači: obnovimo svoju ljubav, svoje posvećenje i svoju vjernost Bogu koji nas je pozvao! Obnovimo i pročistimo svoje služenje Bogu kroz iskreno očinstvo i majčinstvo prema svima onima koje nam je Bog povjerio“, naglasio je fra Lovro.

Liturgijsko pjevanje tijekom Mise animirali su franjevački bogoslovi pod vodstvom fra Emanuela Josića. (kvrppbih/kta)