09.10.2015

Petstota obljetnica rođenja Sv. Terezije od Isusa (Avilske)

Put molitve – Metoda molitve

Petstota obljetnica rođenja Sv. Terezije od Isusa (Avilske) prigoda je da joj se približimo i poslušamo njezinu posve aktualnu poruku te se odvažimo na pustolovinu odlučne molitve i života odlučno slijedeći Gospodina.

 

PUT MOLITVE - METODA MOLITVE

I

Što znači moliti

„Misaona molitva nije ništa drugo doli razgovarati prijateljski često puta na samo s Onim za kojega znamo da nas ljubi.“ (Usp. sv. Terezija od Isusa, Život, 8,5)

Pozivam Te na nešto tako jednostavno kao što je živjeti prijateljstvo s Isusom i njegovati ga u šutnji, u osobnom susretu… u molitvi.

Kao svakom prijateljstvu, i ovome su potrebni neki uvjeti kako bi trajalo i snažilo se. Da postaneš molitelj moraš njegovati:

·                           svoje odnose s drugima (poštovanje, ljubav, solidarnost, praštanje…);

·                           svoj odnos prema samome sebi (samospoznaja, biti u istini-poniznosti, spreman priznati svoje pogreške i pokajati se) i

·                           svoj odnos s Isusom (pouzdati se u Njega, poklanjati mu povjerenje).

I još nešto: „odlučna odlučnost“. Samo ako započinješ s odlučnošću i entuzijazmom, ne brineći se za poteškoće (koje će doći), ustrajno, doći ćeš do trajnih plodova prijateljstva s Isusom.

II

Prije početka…

Prelazimo na konkretni trenutak molitve. Ako bi htio/jela početi tek tako susreo/la bi mnoge poteškoće. Da „se stavimo u okolnosti [za molitvu]“, mogu ti pomoći ovi mali naputci:

·                           potraži odgovarajuće ozračje i šutnju.

·                           pripravi evanđeoski tekst, možda neki simbol, pjesmu ili sliku: pomoći će ti usmjeriti pozornost prema Isusu.

·                           zauzmi opušteni stav koji će ti pomoći usredotočiti se, smjestiti se u nutrinu.

·                           malo po malo, postani svjestan svoga disanja, svoga tijela, svoje nutrine kako bi bio u sebi bez raspršenosti.

·                           usmjeri sada svoju pozornost prema Isusu, prema Njegovoj ljubavnoj prisutnosti u tebi i u svemu.

III

Ulazeći u molitvu

Sada moraš pronaći svoj vlastiti način molitve, prema svome načinu postojanja, svojoj osjetljivosti i stanju u kojem se nalaziš. Ono što je važno je usmjeriti se k Isusu, promatrati ga i uroniti u Njegovo otajstvo uz pomoć Njegova Duha.

Mogu ti pomoći sljedeći savjeti:

·                           predstaviti si Isusa živoga u svojoj nutrini.

·                           promatrati ga tako da se uključiš u neku evanđeosku zgodu.

·                           promatrati neki likovni prikaz Isusa ili ponavljati kratku rečenicu koja izriče ono što mu želiš reći.

·                           moliti vrlo polagano Očenaš, Isusovu molitvu, uživajući u njezinom okusu.

Dobro je neko vrijeme razmatrati, produbljivati, razumijevati… ali to ne smije biti središte molitve. Prijateljstvo je stvar srca…

IV

Zaći dublje

Središte naše molitve je Isusova osoba. Nije važno kako si ušao, ključ je u tome da ostaneš uz Njega, da dopustiš da te promatra, da ga osluškuješ, da prihvatiš Njegovo svjetlo kako bi ga upoznao/la, proniknuo/la u Njegovo otajstvo iz vlastitoga srca i dopustio/la da te obujmi Njegova prisutnost.

Budi tamo, utihla razuma, gledaj kako te gleda, prati ga, govori mu, moli, ponizi se i naslađuj se s njime. Moli ga da uzmogneš ugoditi mu uvijek jer od Njega ti je došlo svako dobro. (Usp. sv. Terezija od Isusa, Život, 13,22; 22,4; 24,5)

To je trenutak da primiš Božji dar, da mu prepustiš inicijativu za djelovanje, i da mu odgovoriš: jednom riječju, jednim gestom, jednim osjećajem, jednom molbom. Ponajviše, vrijeme za zahvaljivanje – Njegova ljubav čini velika djela!, vrijeme da moliš upoznati Njegovu volju, kako Bog sanja o tvom konkretnom životu…

V

Nešto se događa

Molitva nije jedan trenutak, nego put. Malo po malo otkrivat će ti tko je Isus, Njegovo otajstvo, Njegove vrijednosti, Njegovu ponudu, Njegove osjećaje i ljubav koja te prihvaća i traži… U isto vrijeme, pomoći će ti da samoga/u sebe osobno upoznaš na drugačiji način, tko si i kako živiš. Promatrati Isusa i promatrati samoga sebe onako kako te Bog vidi i kako sanja o tebi. Nemoj ovo zanemariti, premda to nije u središtu, jer jedino tako možemo živjeti u istini. Nema molitve osim u istini, kao ni prijateljstva!

Također će se konkretizirati poziv koji ti upućuje Isus da živiš u nutarnjoj slobodi, autentičnoj slobodi koju pruža Evanđelje. Kakve god bile tvoje okolnosti, On te poziva da živiš s njim i kao On. Biti molitelj znači živjeti nasljedovanje Isusa sa svim posljedicama.

VI

I što poslije?

Molitva će često biti vrijeme mira, nutarnje radosti, svjetla… ali ne uvijek. Tvoj osobni trenutak, tvoje stanje, pitanja s kojima se u molitvi susrećeš… čine da osjećaji koji se rađaju u molitvi budu uvijek različiti.

Nemoj po njima vrjednovati svoju molitvu. Važno je da se dogodi susret, da tvoj stav bude ljubavna pozornost i osluškivanje. Saberi svjetlo koje si primio/la, zahvali za Gospodinovu prisutnost i za Njegovu ljubav, osjećao/la ih ili ne. Molitva je pitanje vjere, vremena, ustrajnosti… i odluke.

Pogledaj prema van: zar ne počinješ sve gledati na drugačiji način? Druge, svakodnevni život, ono što se događa u svijetu već poprima druge boje, boje nade i ljubavi.

VII

Trag molitve

Molitva ostavlja trag u našoj nutrini, ostavlja „ugodan miris“. Dobre želje i odluke na koje te poziva Isus ne moraš sam postići. Molitva, kao prijateljstvo, prije svega je DAR, poklon koji, prihvaćen od srca, čini da Božjom snagom raste nešto novo, da nas mijenja. I to se primjećuje naizvan, to je „ugodan miris“ kojega potvrđuju djela za koja se slobodno opredjeljuješ.

Svi osjećaji koji se mogu probuditi u molitvi imaju drugotnu važnost. Temeljno je da se to Isusovo djelo u tebi, sjedinjeno s tvojim odgovorom, odražava u drugačijem načinu postojanja i djelovanja u životu s drugačijim vrijednostima, drugačijim kriterijima, drugačijim dubinskim osjećajima. On nas ljubi neizmjerno i bezuvjetno. Njega ljubiti nije pitanje lijepih riječi, „nego služenja u pravednosti, jakosti i poniznosti“. Sretan put.  (www.karmel.hr)

 

Sveta Terezija od Isusa ili Avilska (1515.-1582.) je značajna osoba za sveopću Crkvu i duhovni život općenito. Žena, svetica, obnoviteljica karmelskog reda i naučiteljica Crkve, svojim duhovnim iskustvom i kreposnim životom nas poziva da se odvažimo na pustolovinu molitve i života odlučno slijedeći Gospodina. Osobite mistične Božje milosti i darove znala je ugraditi u realnost svakodnevnog života i služenje Bogu i bližnjima. Učiteljica je molitvenog puta i opisuje ga u svojim spisima, među kojima se ističu Moj život, Put savršenosti, Osnutci i Zamak duše. Petstota obljetnica njezina rođenja prigoda je da joj se približimo i poslušamo njezinu posve aktualnu poruku koja nas podsjeća na vrijednost osobe: rođeni i podržani ljubavlju Božjom, sposobni smo za velike stvari, samo ako u pouzdanju u Boga otvaramo svoj život Bogu i bližnjemu. (Karmelski vjesnik)