01.03.2016

Na tvoju riječ Gospodine...

Razmišljanje: s. Kata Karadža, prov. predstojnica ŠSF Bosansko-hrvatske provincije

Tko je imao priliku hodočastiti u Svetu Zemlju ne može ostati ravnodušan kad dođe na Genezaretsko jezero, kao ni na sva druga sveta mjesta. Osobno sam imala milost hodočašća u Svetu Zemlju u prigodi moje 25. obljetnice redovničkog života. Na tim mjestima čovjeka prožima posebna blizina, toplina jer mjesto na kojem stoji je sveto tlo. Koju milost Gospodin daje grešnom ljudskom biću da hodi i stoji gdje je On stajao ili hodio?! Ta spoznaja poziva na svetost. Susret sa svetim mjestima bude u čovjeku čežnju za promjenom.

Nadalje, kako se na tim mjestima ne pitati o svome pozivu, pozivu nasljedovati stope Gospodina našega Isusa Krista? U ljudskom biću se budi onaj osjećaj poziva koji je bio sigurno prisutan i kod poziva prva četiri učenika. Bio je to poziv odmah, bez odlaganja, bez isprike 'dok završim posao'!Slušajući Isusov govor, slušajući njegovo propovijedanje promijenilo je zasigurno put prvih Isusovih učenika kao i putove mnogih ljudi koji su se odazivali na Njegov poziv kroz stoljeća. Sveto mjesto je i mjesto učvršćivanja osobnog poziva.

No, zaustavimo se na ulomku Lukina evanđelja. Pokušajmo ga promatrati kroz tri momenta.

U prvom promatramo ambijent svetog mjesta gdje se Isus nalazi među mnoštvom naroda. Zasigurno to mnoštvo bilo je žedno riječi, željno slušanja. Isus je morao osjetiti guranje mnoštva kako bi mu se što više približili i kako bi ga što bolje čuli u Njegovoj nauci, u Njegovoj poruci. Osjeća se čežnja ljudskog srca za Bogom. Predivna slika!

Evanđelje navodi i ribare koji rade svoj uobičajeni posao – ispiraju mreže. Dok obavljaju posao i oni slušaju neobičnog propovjednika koji plijeni pozornost mnoštva, pa i njihovu unatoč poslu koji su radili. Isus ima oko za sve. Vidi mnoštvo, a izvan mnoštva spazi dvije lađe uz obalu. Pretpostaviti je da Isus s točnom nakanom prilazi lađama i ribarima. Ulazi - zanimljivo ne pita može li ući! - u Šimunovu lađu, želi im svratiti pozornost sa rada na slušanje. Slušanje prelazi u razgovor. Zamoli Šimuna da malo otisne na pučinu i Šimun ga (po)sluša. Sklad uzajamnog slušanja! Šimun sluša Isusa, a Isus iskazuje povjerenje Šimunu.

Slika je to poziva upućena svakom: slušati i čuti Riječ Božju, Riječ koja je nekoć naviještena mnoštvu naroda na Genezaretskom jezeru, a koja je danas upućena meni. U nastavku se razvija razgovor između Isusa i Šimuna; danas Isusa i mene. Je li Šimun bio svjestan Isusovih riječi? Je li to poziv? A ja? Završena je pouka upućena mnoštvu. Obraća se Šimunu osobno, izravno: izvezi na pučinu i bacite mreže za lov. Jasno je da Šimun ne razumije Isusove riječi jer mu objašnjava kako su cijelu noć lovili i ništa nisu ulovili. Ono što je ovdje bitno jest da je Šimun, unatoč nejasnoći, spremno rekao: ali na tvoju riječ bacit ću mrežu. Očita je Šimunova poslušnost koja spremno izriče da, evo me - na tvoju riječ, Gospodine. Šimun priznaje Isusa Učiteljem, potpuno se predaje u službu. Rezultat – veliki ulov, toliko velik da je potrebna pomoć ribara druge lađe. Oni također slušaju, čuju da ih netko treba, došli su, odazvali se, povjerovali i imali dobar ulov. Pomoć, uzajamnost i povezanost – kakve rezultate donosi!

Kada vjerujem Riječi Božjoj mreža ne može ostati prazna, mreža život se puni preobilno, a time i naše biće se ispunja Božjom riječi. Potpuno predanje i služenje je znak da smo čuli Kristov navještaj, Kristov poziv upućen – i mnoštvu i pojedincu.

Slušanje i dijalog dovode Šimuna u stanje prepoznavanja svoje ljudske slabosti i ljudske nesavršenosti. Šimunov primjer nas uči da je potrebno prepoznati i priznati stanje svoje nedovršenosti. Potiče nas da pred Isusa stanemo i da se odazovemo onakvi kakvi jesmo. On je u stanju našu nesavršenost ispuniti svojom milosrdnom ljubavlju.

S početka rekoh da u Svetoj Zemlji se učvršćuje vjera. No svako mjesto gdje je čovjek pred Bogom u stanju slušanja, osluškivanja, propitkivanja i odziva je njegova sveta zemlja. U toj i na toj zemlji čovjek se jedino može Bogu predati u potpunosti. Hoću li biti samo hodočasnik Svete Zemlje ili ću postati sveto mjesto Božje prisutnosti -  ovisi o meni. Izazov današnjeg ulomka!

S. Kata Karadža