19.05.2016

Duhovna obnova franjevaca u Konjicu

Duhovnu obnovu predvodio je fra Josip Ikić, profesor na Franjevačkoj gimnaziji u Visokom, a sudjelovalo je 40 franjevaca, uključujući postulante i novake.

U srijedu, 18. svibnja 2016., u samostanu Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM u Konjicu održana je duhovna obnova na kojoj je sudjelovalo 40 franjevaca, uključujući postulante i novake.

Nakon bratskih pozdrava duhovni program započeo je molitvom Srednjeg časa. Duhovnu obnovu predvodio je fra Josip Ikić, profesor na Franjevačkoj gimnaziji u Visokom koji je u svoje izlaganje temeljio na buli pape Franje „Misericordiae vultus“ – Lice milosrđa i knjizi  „Božje je ime Milosrđe“ te knjizi „Milosrđe“ kardinala Waltera Kaspera.    

Fra Josip je u svom izlaganju istaknuo: „U ovoj Svetoj godini, prema želji pape Franje, hodočašće treba zauzeti posebno mjesto u našem životu, jer predstavlja put što ga svaka osoba prelazi u vlastitom životu. Hodočašće je poticaj na obraćenje: prelazeći preko praga Svetih vrata crkava, koja su od Crkve zato izabrana, smoći ćemo snage za prepuštanje Božjem milosrđu i trudit ćemo se biti milosrdni s drugima kao što je Otac nebeski s nama.“

Zatim je predavač govorio o važnosti duhovnih i tjelesnih djela milosrđa koje posebno  fratri trebaju prakticirati i ići onim rubnima našega društva te iskazati im milosrđe. Objasnio je koja je uloga misionara milosrđa – njih 1070 – koje je Papa imenovao da naviještaju Božje milosrđe i u sakramentu sv. ispovijedi odrješuju od svih grijeha, dakle i od onih koje su samom papi pridržane. Posebno se osvrnuo na sakrament sv. ispovijedi, koji je najodličniji sakrament milosrđa. Pozvao je sve svećenike da svojim načinom ophođenja s penitentima u sv. ispovijedi svjedoče Božje milosrđe. Treba penitente pozorno, sa strpljivošću i ljubavlju saslušati i na taj način im omogućiti da se otvore Božjem Duhu i iskreno ispovjede sve svoje grijehe. Također i svećenici se trebaju često i redovno ispovijedati, jer svećenik koji se sam iskreno i skrušeno ispovijeda i doživljava Božje milosrđe može to isto s puno ljubavi  posredovati penitentima koji k njemu dolaze.

Nakon stanke i mogućnosti za sv. ispovijed uslijedila je sv. misa koju je, u službenoj odsutnosti provincijala fra Miljenka Šteke, predvodio provincijski vikar fra Ivan Ševo u zajedništvu s konjičkim gvardijanom fra Stipanom Klarić, predavačem fra Josipom i ostalom braćom svećenicima. Fra Ivan je u uvodu u sv. misu rekao:

„Temeljni cilj svakog odgoja, pa tako i redovničkog, trebao bi biti odgoj za slobodu. To znači: naučiti svakog čovjeka da bude odgovoran, da se u svojoj slobodi odlučuje za ono što je dobro, za ono što doprinosi njegovom istinskom ostvarenju prema Božjem planu. Prema statističkim istraživanjima, 80% je afektivno nezrelih osoba u populaciji prema Gausovoj krivulji. Podsjećam, afektivna zrelost je sposobnost osobe da svoje osjećaje i cjelokupni svoj afektivni svijet razborito živi i izražava. Takva zrelost je rezultat višegodišnjeg sazrijevanja, odnosno upoznavanja i prihvaćanja sebe i ostale stvarnosti. Radi se o jednom procesu koji traje čitav život. Poruka je precizna: dokle god je čovjek živ, on može biti još zreliji, još slobodniji, još ostvareniji. Kršćanski je, pa tako i redovnički, identitet obilježen dvostrukom pripadnošću; mi s jedne strane pripadamo Isusu Kristu, jer smo ucijepljeni u njegovo mistično Tijelo, Crkvu, a s druge strane pripadamo konkretnom društvu, zatim određenoj kulturi, u kojoj trebamo živjeti neupitne duhovne vrijednosti. Isusov nalog o poslanju u svijetu, a istodobno i upozorenje na opasnosti od svijeta, potiču nas da izbližega promotrimo kršćanski odnos prema svijetu. Moderni svijet, naš svijet, očito je, nalazi se u velikom napretku koji, nažalost, nije napredak samo u dobru, nego napredak i u zlu. Stoga se, kao nekad Isusu Kristu, taj isti svijet protivi se njegovoj poruci koju nam nudi. Mi, kršćani i redovnici, franjevci, živimo u svijetu, ali nismo od svijeta; naša je egzistencija u Isusu Kristu, u kojemu i po kojemu smo postali novo stvorenje. Izabirući najprije kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, za nas znači često ići smjerom suprotnim od onoga kojim svijet kroči. Svakako, danas nam je iznova potrebna hrabrost biti drugačiji, hrabrost vjere u uzvišene ideale koje u sebi nosi Kristova poruka te uvjerenje kako su ti ideali ostvarivi. Možda smo se prepali vlastite osrednje ljudskosti, vlastitih nesavršenosti i slabosti, ali vjera nam kaže kako je nama ljudima nešto nemoguće, ali je Bogu sve moguće, čak i to da se Kristovi uzvišeni ideali danas utjelove i žive po brojnim kršćanima čiji se glas možda ne čuje u javnosti, ali je poznat njihovu Ocu nebeskom. Potrebna nam je istinska poniznost, a ona je često drugo ime za hrabrost, da dok priznajemo vlastita ograničenja i nemoći, istodobno otvorimo svoja srca za ono što nam nebeski Otac želi darovati, a preko nas to isto darovati svojim bližnjima.“

Predvoditelj duhovne obnove u homiliji je u kratkim crtama iznio životopis sveca toga dana sv. Feliksa Kantalicijskog, franjevca kapucina, i ohrabrio sve sudionike da na njegovu primjeru učimo kako danas u poniznosti i poslušnosti, ali odlučno i nepodijeljena srca služiti Gospodinu i svjedočiti njegovu Veselu vijest ovom dezorjentiranom svijetu.

Na kraju sv. mise gvardijan fra Stipan Klarić, u svoje ime i u ime župnika fra Vlatka Solde, izrazio je dobrodošlicu i radost što su braća došla u Konjic – u najistureniji dio Provincije na duhovnu obnovu i tim dali znak uzajamne pripadnosti i povezanosti, bez obzira gdje se nalazili ili djelovali. Naglasio je da je ovaj samostan jednako važan za Provinciju kao i neki drugi veliki i da provincijska uprava na to treba misliti.

Ljepoti sv. misnog slavlja pridonijeli su franjevački postulanti i novaci svojim lijepim pjevanjem. Radosno i zahvalno druženje nastavljeno je za vrijeme objeda kojim su  fra Stipan i fra Vlatko počastili sudionike duhovne obnove.  (kvrpp bih/www.franjevci.info)