25.10.2016

Hodočašće i duhovna obnova ŠSF Provincije Svete Obitelji

Na susretu na temu „Marija – Majka Milosrđa“sudjelovalo je oko stotinu i petnaest sestara, kojima je fra Tomislav Pervan podijelio svoje promišljanje.

Molitvom kod ratnog skloništa i mjesta mučeništva širokobrijeških fratara započelo je u subotu, 22. listopada 2016. godine, tradicionalno hodočašće Školskih sestara franjevaka Provincije Svete Obitelji na Široki Brijeg kojim ujedno započinju mjesečne duhovne obnove u Provinciji. Potom su se sestre u mimohodu uputile prema crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije i, prebirući otajstva krunice, kroz Sveta vrata milosrđa ušle u Gospino svetište.

Okupljenim sestrama, a bilo ih je ove godine oko stotinu i petnaest, kao i duhovniku sestara fra Tomislavu Pervanu riječ dobrodošlice uputila je s. Zdenka Kozina, provincijska predstojnica. Izrazila je i zahvalnost sestara samostanskom bratstvu na čelu s gvardijanom fra Tomislavom Puljićem na otvorenosti i gostoljubivosti koju sestrama svake godine iskazuju. Gvardijan je također izrazio radost zbog dolaska otvarajući sestrama širom vrata samostana. Ove godine širokobriješka crkva slavi 170 godina od postavljanja kamena temeljca i gradnje prve crkve, a ovih godina doživljava svoju vanjsku preobrazbu i jednim je dijelom već obnovljena.

Nakon molitve Trećega časa i kratkog uvoda u pokorničko bogoslužje, sestre su imale prigodu za sakrament pomirenja. Promišljanje, koje se uklapa i u ovu godinu Jubileja milosrđa i u Gospin Brijeg, podijelio je sudionicama duhovne obnove fra Tomislav Pervan na temu „Marija – Majka Milosrđa“.

Nakon povijesnog presjeka od Biblije do današnjih dana, objavljivanja enciklika i proglašavanja određenih godina u crkvi koje se odnose na milosrđe, najveće Božje svojstvo te na Majku Otkupiteljevu, Majku milosrđa, fra Tomislav se osvrnuo na papu Franju i njegov „Misericordiae vultus“, bulu kojom je proglasio Jubilej milosrđa. U Buli ali i u svim tumačenjima Božje riječi papa Franjo naglašava Božje milosrđe koje se očituje u Isusu, u njegovu pogledu bogatu ljubavlju i milosrđem koje prašta grijehe. U Buli se papa Franjo osvrće, između ostaloga, i na Mariju, Majku milosrđa. „Milosrđe je Božje crvena nit u Bibliji i Marijinu životu. Marija od milosti i iz milosrđa živi, ona milosrđe posreduje. U Salve Regina-Zdravo, Kraljice, zazivamo je kao Majku milosrđa, njoj se utječemo da svrne na nas svoje milosrdne oči. Isto molimo i u Marijinim litanijama, ona je Majka milosti, Majka milosrđa.

Za gotovo svih svojih ukazanja tijekom povijesti, nastavio je fra Tomislav, Marija se očitovala kao Majka milosrđa, milosrdna Majka. Prisjetimo se samo početaka evangelizacije Novoga svijeta, god. 1531., ukazanja domorodcu Juan Diegu u Guadalupi, gdje mu je Marija izrijekom kazala: „Maleni moj ljubljeni sine! Ja sam prečista Djevica Marija, Majka pravoga Boga. Željela bih da mi se na ovome mjestu sagradi crkva. Tu, na tom mjestu, očitovat ću tebi i tvojima kao milosrdna Majka svu svoju ljubaznu dobrotu i sućut koju osjećam prema domorodcima te prema svima koji me ljube i traže. Otrt ću suze svih onih koji mi se utječu i koji me u svojim brigama i trudovima zazivaju. Uslišat ću njihove molitve te ću im podariti utjehu i olakšanje." (...) Među tolikim molitvama koje znamo i molimo jednu je molitvu izgovorila Gospodinova Majka Marija, osobno. Nije zabilježena u svetim spisima, nisu je zabilježili ni apostolski oci ni crkvena predaja. Marija ju je izgovorila pred troje nedužne, siromašne, nepismene djece, fatimskih vidjelaca, za trećega ukazanja, 13. srpnja 1917., na njihovu, materinskom jeziku, a prevedena glasi: O Isuse moj! Oprosti nam naše grijehe, sačuvaj nas od paklenoga ognja! Privedi u raj sve duše, a napose one kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe! Marija ih je poučila da to mole nakon svake izmoljene desetice ružarija-krunice.“

Sestra Zdenka je na koncu zahvalila fra Tomislavu za njegovu prisutnost i sve duhovne poticaje, a na poseban način što je ovdje još jednom posvijestio veličinu Božjega milosrđa, milog Božjeg srca koje oprašta, koje nema granica i čijemu smo se pogledu kao i pogledu Majke Milosrđa i same na ovom hodočašću odlučile izložiti, ali, kao one na koje je Isus svrnuo svoj milosrdni pogled, i same blagim pogledom gledati jedna na drugu.

Euharistijsko slavlje predvodio je fra Dane Karačić u zajedništvu s fra Tomislavom. U homiliji se osvrnuo na temu današnjega dana, na Mariju – Majku milosrđa, na ulogu Majke u Isusovu i u našim životima pozivajući nas poput Marije: „Štogod vam rekne učinite!“

Nakon objeda u samostanskom blagovalištu, najmlađe su pripremile meditativne trenutke „U društvu s Gospom“. Tekst je napisala s. Lidija Glavaš, a koreografiju osmislila s. Dominika Anić. A djevojke u liku vjetra, cvijeća, sunca, mjeseca, mora, u liku prolaznosti i dvojbi… prolazile su scenom i nosile poruku moliteljici pred Gospinim likom: „Ne brini teško! Sve tuge, boli, rane i sjete daj Majci svojoj! Moje si dijete! Majka sam tvoja, uvijek te čuvam. Umiri se i sigurna budi! Ništa ti nije… Ljubav nad tobom bdije…“

(kvrpp bih/www.mostar.ssfcr.org)