05.11.2018

Biskup Perić predslavio misno slavlje za pokojne sestre u Bijelom polju

U spomenu i molitvi za pokojne ŠSF Hercegovačke provincije, sudjelovalo je osamdesetak sestara Provincije te velik broj župljana i rodbine pokojnih sestara.

Sjećanje na pokojne Školske sestre franjevke Hercegovačke provincije obilježeno je na Spomen svih pokojnih članova Franjevačkih redova, u subotu 3. studenoga 2018., u samostanu sv. Franje u Bijelome Polju. Euharistijsko slavlje predvodio je mjesni biskup mons. dr. Ratko Perić u zajedništvu s tajnikom don Perom Miličevićem. U spomenu i molitvi za pokojne sestre, sudjelovalo je osamdesetak sestara Provincije te velik broj župljana i rodbine pokojnih sestara.

Najprije su sestre i vjernici uz molitvu krunice pohodili sestarsko groblje „Gruban“, a potom je uslijedilo euharistijsko slavlje u samostanskoj kapeli.

O. Biskup je na početku izrazio radost što može slaviti sv. Misu za sve pokojne sestre koje su svoje ovozemaljako počivalište našle na Grubanu kao i na svim grobljima na kojima su pokopane od svoga dolaska u Hercegovinu do danas. Nakon liturgijskih čitanja obratio se nazočnima prigodnom homilijom, tumačeći pročitane retke iz Knjige Makabejaca:

„U Starome Zavjetu izraelski izabrani narod vodio je više krvavih ratova, a jedan od najznačajnijih bijaše onaj domovinski ili oslobodilački, od 168. do 165. godine prije Krista, poznat po imenu braće Makabejaca, hrabrih boraca. I cijela je knjiga o tome napisana, štoviše, dvije. Mi smo malo prije pročitali odlomak odnosno 3 retka iz 2. Makabejaca 12, 43-45. Pa ćemo o tome.

Juda, knez izraelski, sabra oko dvije tisuće srebrnih drahmi i posla u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh.

- Jedan od sedam braće Makabejaca, po imenu Juda, knez izraelski, sa svojom braćom, nikada nije zaboravio dvije stvari: - prvo, da je Bog onaj koji je izvojevao i darovao tolike pobjede onima koji s njime surađuju, i - drugo, čovjek je i u suradnji s Bogom ipak slab, grješan, nekorektan, malodušan, ponekad i bezdušan, i zato je dužan tražiti oproštenje i od Boga i od bližnjega svoga. Iako i za rat postoje neka pravila i konvencije kojih se treba držati, ipak se počine svakakvi zločini, i s jedne i s druge strane. Knez je Juda ovdje poduzeo veliku akciju. Skupio je čak 2000 srebrnih drahmi i poslao ih u Jeruzalem da se pribave žrtve/janjci i prikažu kao okajnicu za počinje grijehe njegove i njegovih vojnika. Duboka vjera na djelu da Bog oprašta grijehe na onome svijetu s pomoću žrtava prikazanih na ovome svijetu. 

Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo, jer je mislio na uskrsnuće.

- Sve što vojskovođa čini, ne radi samo na uspomenu na prošlost, nego to poduzima radi budućnosti i vječnoga života na koji će svi ljudi svojim tijelima uskrsnuti: dobri na vječnu nagradu, a zločesti na trajnu propast, na dramatičnu opstojnost bez sadržaja. U tadašnjim vjernicima jasna je misao i vjera u uskrsnuće tijela o Sudnjemu danu.

Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve.

 - Ovdje se izričito spominje ne samo žrtva nego i molitva za pokojne. Molitva može proisteći samo iz vjere. A vjera je usmjerena na uskrsnuće tijela. "Vjeruješ li ovo?", pita Isus Martu i Mariju s obzirom na ponovno buđenje njihova brata Lazara. Ako nema vjere u uskrsnuće, veli Sveto Pismo, onda je suvišno i ludo moliti za mrtve. Ako nema vječnoga života, onda ništa ne vrijedi ni ovaj zemaljski život koji u toliko ljudi tragično završi. Mi u kanonu svete Mise točno označujemo za koje mrtve molimo: „za vjerne mrtve“, za one „koji su preminuli u Božjem milosrđu“, za one „koji preminuše u miru Krista tvoga“, za one „kojih je vjera, Bože, samo Tebi znana...“. Ne molimo za one koji su u paklu. 

K tome imao je pred očima najljepšu nagradu koja čeka one koji usnuše pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao.

- Najljepša nagrada koju čovjek uopće može primiti jest ona koju podjeljuje milosrdni Bog: uskrsnuće na život vječni, i to nakon svih muka podnesenih strpljivo i pobožno na ovome svijetu. Pa mi pravo i znamo što je zemaljska nagrada tek nakon dobra truda i znojna rada. Znamo što bi moglo biti uskrsnuće tek nakon svoga zemaljskoga nestanka i smrti.

Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu, da im se oproste grijesi.

- Da se dođe u stanje uskrsnuća, treba ući na vrata oprosta, što ga uvrijeđeni čovjek podjeljuje svomu uvrjeditelju, neprijatelju. Bog je ostavio još jedna pokrajnja vrata, tj. da i drugi mogu prikazivati žrtve i moliti Boga da se dotičnomu pokojniku mogu oprostiti grijesi.

Mi danas prikazujemo sv. Misu za sve sestre ove Provincije. Zahvaljujemo svim sestrama za sve dobro koje su učinile na ovoj zemlji. Zahvaljujemo i svima onima koji su njima i u čemu pomogli. Mi za njihove sestarske duše prikazujemo ovu Kristovu sv. Misu u kojoj su one sudjelovale za svoga života. Neka im ona bude zalog buduće slave. I pomogne za uskrsnuće od mrtvih i za život vječni.“ (www.md-tm.ba)

Na koncu je provincijska predstojnica s. Zdenka Kozina o. Biskupu uputila riječ zahvale za dar sv. Mise i molitvu za pokojne sestre. Zahvalila je također župljanima, rodbini i prijateljima naših pokojnih sestara koji svake godine svojim dolaskom svjedoče „živo zajedništvo putujuće, trpeće i proslavljene Crkve“, te dodala kako „svijeće koje gore na grobovima naših dragih podsjećaju na prolaznost života i svojim nas svjetlom potiču na izgaranje u dobru, hod u pravednosti, dobroti i istini, bez obzira na poteškoće koje susrećemo na životnom putu. Neka nas ništa ne rastavi od ljubavi Onoga koji je u svome križu i umiranju preuzeo sve naše grijehe i obuhvatio sve patnje prošlih, sadašnjih i budućih vremena“, zaključila je s. Zdenka. (ssf-mostar)