12.11.2020

Svjedočanstvo misionarke s. Franciske Ivanović koja djeluje u Ugandi

Unatoč mnogim izazovima u dalekoj Ugandi, s. Fraciska je istaknula kako im uopće ne ponestaje radosti, te da euharistijska slavlja u Africi traju pet i više sati.

U Župi sv. Petra na Vidicima u Šibeniku za vrijeme euharistijskog slavlja na blagdan posvete Lateranske bazilike, 9. studenoga, s. Franciska Ivanović, članica Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina govorila je o svom iskustvu i životu u misijskoj zajednici u mjestu Ruti kod Mbarare u Ugandi.

Euharistijsko slavlje predvodio je povjerenik za misije i misijsko djelovanje don Tomislav Puljić, župnik Župe Srca Isusova na Baldekinu.

Svoje svjedočanstvo s. Franciska je započela rečenicom kako je krv mučenika sjeme novih kršćana, zatim je dala uvid u stvarno stanje misije u Ugandi, naglasivši kako je za vjeru trebalo i treba trpjeti. Kršćanstvo je u Africi prihvaćeno zahvaljujući mnogim misionarima koji dolaze iz svega svijeta. No, prikazala je i realno stanje u kojem franjevke trenutačno žive ondje. Istaknula je kako je Uganda obradiva zemlja, ali da oni koji žele nešto posijati i uzgajati za potrebe obitelji to ne smiju jer se zemlja mora iznajmljivati, a to je vrlo skupo.

Govoreći o prilikama djece, naglasila je kako su djeca ugrožena skupina jer ako ne idu u školu ili nešto ne rade umiru od gladi. Djevojčice su izložene prostituciji zbog zarade i prehranjivanja obitelji, a nije ih mimoišla ni aktualna pandemija virusa covid-19. Pritisnuti su sa svih strana raznim nedaćama kao što je i zagađena voda, razne bolesti od kojih je najčešći AIDS, materijalno siromaštvo, nemogućnost posla, itd. Djece ima, ali sredstava za školovanje djece nema dovoljno. No, postoji i jedna pozitivna priča, a ta je da je jedna djevojka Martina Fišić koja inače živi i radi u Irskoj zajedno sa sestrom s. Franciske, Frankom Ivanović, osnovala fond preko kojeg je u selu Karundi kojeg su posjetile izgrađena škola za djecu. Potrebna su im kumstva, to jest dobrovoljno plaćanje školarine za djecu, kao i mnoga druga materijalna sredstva za normalan život.

Unatoč mnogim izazovima u dalekoj Ugandi, sestra je istaknula kako im uopće ne ponestaje radosti te kako im je najveća radost poći na euharistijsko slavlje koje traje po pet i više sati. Oni su uz Boga, blizu Njegovom Srcu koje čuje vapaj njegove djece, „a na nama je da probudimo milosrđe i da nađemo načina kako doći do njihovih srdaca“, rekla je s. Franciska.

U propovijedi don Tomislav je najprije u skladu s blagdanom dana obuhvatio povijest posvete crkava, počevši od Rima pa nadalje po cijelom svijetu, i na koncu rekao je nekoliko zanimljivosti o crkvama u Šibeniku – od sveukupno dvadeset i četiri crkava i kapelica, posvećenih je samo devet. Posveta crkve je svetkovina u određenoj mjesnoj crkvi zbog iznimne važnosti milosti posvećenja.

Druženje sa s. Franciskom kao i razgovor o misijama u Ugandi i afričkom načinu života nastavljeno je u župnoj dvorani.

S. M. Franciska Ivanović, krsnim imenom Slađana rođena je 1987. u Zenici. Pripada župi Sv. Antuna Padovanskog Busovača, od oca Dragana i majke Slavice rođene Medić. U kandidaturu je primljena 2003. u Livnu. Dvije godine provela je kod sestara Klarisa u Brestovskom. Redovnički život započinje u Kloštru Ivaniću ulaskom u novicijat 2011. i postaje članicom Družbe ŠSFKK. Prve redovničke zavjete položila je 2012. u župi Kloštar Ivanić, a doživotne 2017. u sarajevskoj katedrali. Na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu 2018. završila je studij socijalnog rada. Koncem listopada 2018., s. Franciska otišla je zajedno s još tri sestre misionarke na afrički kontinent u Ugandu.

(KVRPP BiH/sibenska-biskupija)