23.05.2012

Susret Školskih sestara franjevki u Bijelome Polju

Školske sestre franjevke Provincije Svete obitelji obilježile su 20. obljetnicu egzodusa kao i zahvalnost za sve sačuvane živote.

Školske sestre franjevke Provincije Svete obitelji upriličile su 19. svibnja završnu duhovnu za sve sestre Provincije u samostanu u Bijelome Polju. Ovim susretom obilježile su i 20. obljetnicu prisilnog napuštanja samostana kao i zahvalnost za sve sačuvane živote.

Susret je započeo okupljanjem u klaustru staroga samostana „u duhovnom zavičaju kojemu se svaka sestra franjevka uvijek iznova raduje“. Okružene samostanskim ruševinama stvorile su novi krug oko svetoga Franje u klaustru i poslušale kratku meditaciju Išle smo, išle plačući… koju je pripremila s. Dominika Anić. Potom su se sestre s pjesmom vratile u novi samostan u Bijelom Polju.

U ime odsutne provincijalne predstojnice s. Franke Bagarić nazočnu je skupinu od stotinjak sestara pozdravila s. Zdenka Kozina, provincijalna zamjenica. Izražavajući dobrodošlicu sestrama s. Zdenka je naglasila kako duhovnu tako i slavljeničku dimenziju ovoga dana: „Obilježavanje 20. obljetnice našega egzodusa čuvanje je spomena na slobodu koju nam je Bog darovao. Zahvaljujemo Bogu za sačuvane živote primjenjujući na sebe riječi sv. Petra Krizologa o Izabranom narodu: Čuj Izraele! Poslušajte sestre! Ja sam vas prije postanka svijeta sebi izabrao, mojom milošću nastala je ova Zajednica i vi u njoj… Ja sam vam uvećao ime i umnožio vas brojem… Ja sam vas sačuvao u požaru i zaštitio u tuđini… Pratio vas u bijegu pred nasiljem rata, a po povratku zadivio Providnošću: da obasute tolikim dobrima i izazvane takvom milinom ljubavi moje naučite štovati me ljubavlju a ne strahom… (usp. Božanski časoslov, sv. I, str.158).“  S. Zdenka je u ime sestara sudionica duhovnih vježbi zahvalila o. Miljenku Sušcu, monfortancu iz Zagreba koji ih je predvodio.

 Nakon pozdravne riječi o. Sušac je održao i predavanje sestrama na temu Euharistija i Marija – euharistijska i marijanska duhovnost kao kontekst autentično-duhovnog slavlja Kristove i vlastite povijesti. Služeći se spisima svetoga Ljudevita Monfortskog govorio je o onome što čini pravu pobožnost prema presvetoj Euharistiji i Blaženoj Djevici Mariji. Vraćajući sestre unatrag, ne samo u proteklih dvadeset godina nego u cjelokupno postojanje, predavač je sestrama posvijestio da je i redovnička povijest, povijest Boga i Blažene Djevice Marije s njima i velikih Božjih očitovanja u svim njezinim razdobljima kao i razlog neprekidne zahvalnosti.

O. Sušac je također predvodio Euharistijsko slavlje, a Zbor sestara svojim je pjevanjem doprinio ljepoti i svečanosti liturgijskog slavlja. Zatim je slijedio rekreativni program u Galeriji koji su pripremile najmlađe sestre. Scenskim prikazom Ludosti mudrih djevica, sa svom ozbiljnošću ali i s velikom dozom humora, dočarale su nam svoje viđenje redovničkoga života, njegove tamne i svijetle strane.

U slavljeničkoj atmosferi jedna sestra je zapisala: Bijelo Polje je opet kao Majka. Široko, vedro, nježno, spremno čuti naše radosti i boli, primiti suze i smijeh. Bijelo Polje kao da nadolijeva ulje u naše svjetiljke, donosi mir, čisti pogled, obnavlja duh... Bog nam se tamo objavljuje na poseban način i hrani naše duše.

S. Magdalena Šarić