30.05.2012

Sahranjena s. M. Paula Šarić, članica Služavki Malog Isusa

S. M. Paula Šarić, umrla je u 89. godini života i 66. godini redovništva u Domu sv. Josipa u Vitezu.

U nedjelju, 27. svibnja na groblju Dubravica župa sv. Jurja mučenika u  Vitezu sahranjena je članica Družbe Služavki Malog Isusa sestra M. Paula (Mara) Šarić koja je preminula, 26. svibnja u 89. godini života i 66. godini redovništva u Domu sv. Josipa u Vitezu.

Svetu misu zadušnicu u kapeli Doma sv. Josipa u Vitezu predvodio je župni vikar fra Mirko Bobaš u koncelebraciji petnaestak svećenika i sudjelovanje brojnih sestara Služavki Malog Isusa predvođenih vrhovnom  glavaricom s. M. Radoslavom Radek, provincijalnim glavaricama Sarajevske i Splitske provincije s. Admiratom Lučić i s. Sandrom Midenjak te  rodbine pokojne s. Paule i drugih vjernika.

Nakon što je izrazio sućut rodbini i sestrama, fra Bobaš je u prigodnoj propovijedi istaknuo da se vjera ne boji smrti. Podsjetio je da je i Isus plakao kada je čuo za smrt svoga prijatelja Lazara te naglasio da Isus nije plakao zbog nestanka nego zbog rastanka. Zahvalio je sestri Pauli na uzornom služenju Bogu, Katoličkoj Crkvi, svojoj Družbi i Provinciji, svom hrvatskom narodu te svim ljudima mira i dobra. Na koncu propovijedi uputio je Bogu molitvu da sestru Paulu primi u svoj vječni mir.

O životu s. Paule govorila je provincijska glavarica s. Admirata Lučić podsjetivši najprije da su je sestre zvale majka Paula te da je voljela Dijete Isusa, Crkvu i njene svećenike, sestarsku Družbu i njezina utemeljitelja Stadlera te služila bolesnima. „Trideset godina je provela uz bolesnički krevet njegujući bolesnike. Stotinama ljudi je na kraju njihovog životnog hoda zatvorila umorne oči. Često nam je govorila o misteriju života i tajni prelaska u vječnost. Vjerujem, da su joj oni otvorili vrata vječnosti“, kazala je s. Admirata. Prisjetila se i da im je s. Paula tijekom života govorila kako je njezina majka postila četiri dana u tjednu dok je otac bio osobito pobožan čovjek. Izrazila je uvjerenje da je njezina molitva i ljubav prema Crkvi utjecala da njezine nećakinje s. Maria Ana i s. Vijaneja Kustura izaberu redovništvo kao svoj životni put. Kazala je i da je s. Paula svoj zadnji ovozemaljski dan provela u adoraciji Presvetog oltarskog Sakramenta kao i svakog dvadesetpetog u mjesecu kada cijela zajednica zahvaljuje nebeskom Ocu za rođenje Isusa Krista.

Nakon Mise sprovodna se povorka uputila prema groblju a sprovodne obrede vodio je također fra Mirko Bobaš.

S. Paula rođena je u Podgrađu kod Gornjeg Vakufa-Uskoplja 11. veljače 1924. kao osmo dijete roditelja Ilije i Pavke rođ. Ivanković. Prve redovničke zavjete položila je u Sarajevu u Samostanu Betlehem na Veliku Gospu 1946. godine. Kao mlada sestra živjela je teško vrijeme II. svjetskog rata o čemu je kasnije puno puta pričala mlađim sestrama. Doživotne zavjete položila je 1952. godine. Obnašala je službe u zajednicama sestara: u Sarajevu, Vinkovcima i Zagrebu, a 1955. godine odlazi s prvom zajednicom sestara SMI u Belgiju gdje su sestre preuzele njegu bolesnika, a sestra Paula vodstvo zajednice i kuće. U Belgiji ostaje trideset godina. Za vrhovnu glavaricu Družbe izabrana je 1970. na mandat od šest godina, a zatim je izabrana za provincijalnu glavaricu Sarajevske provincije 1977. i tu je službu obavljala šest godina. Starosnu dob je živjela u Kući Navještenja u Gromiljaku kod Kiseljaka, a zadnje tri godine u Domu Sveti Josip u Vitezu. S krunicom u ruci, okrijepljena svetim sakramentima, blago je preminula u Domu Sveti Josip 26. svibnja 2012. u predvečerje Duhova.