24.10.2021
Hodočašće Školskih sestara franjevaka Hercegovačke provincije na Široki Brijeg
Na hodočašću se okupilo stotinjak sestara. Prigodno predavanje na temu Sjećaj se svega puta (Pnz 8, 2) pripremila je s. Natalija Palac.
U subotu 23. listopada 2021. godine, upriličeno je redovito godišnje provincijsko hodočašće u Gospino svetište na Širokom Brijegu i prva mjesečna duhovna obnova sestara u ovoj školskoj godini.
Stotinjak Školskih sestara franjevaka Provincije Svete Obitelji u Hercegovini ovaj susret i zajedničku duhovnu obnovu započelo je okupljanjem na mjestu mučeničkog stradanja fratara Hercegovačke franjevačke provincije. Prisjećajući se njihove žrtve, zahvalile su Bogu za njihove živote i vjeru te molile njihov zagovor da svoje snage ne štede, već se potpuno Kristu predaju i za njega žive!
Potom su se, moleći Gospinu krunicu, u procesiji uputile prema crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije. Srdačno ih je dočekao gvardijan samostana fra Ivan Marić i uputio riječi dobrodošlice u Gospino svetište i franjevački samostan. Provincijska predstojnica s. Zdenka Kozina zahvalila je o. Gvardijanu što su vrata svetišta i samostanskog prostora uvijek otvorena i na raspolaganju sestrama. Izrazila je dobrodošlicu svim sestrama te ih potaknula da, idući u susret 90. obljetnici Provincije Svete Obitelji u Mostaru (1932.–2022.), bace pogled na početke, da se iznova motiviraju za franjevačke vrline i duh kojim su odsijevali naraštaji sestara prije njih. Svima je zaželjela da „sjećanje svega puta“ bude i pamćenje Božjega hoda s nama, a spomen na naše sestre da nas osnaži u našemu današnjemu poslanju i djelovanju. Uslijedila je molitva Trećeg časa.
Prigodno predavanje na temu Sjećaj se svega puta (Pnz 8, 2) pripremila je s. Natalija Palac, ističući „da je potrebno njegovati sjećanje ne zato da bismo živjeli u prošlosti, nego da bismo otkrivajući prolaz Božji kroz našu zajednicu živjeli danas s više nade, s više vjere u „prst“ Božji koji će nas i danas voditi kao što nas je vodio i prije.“ Između ostaloga govorila je o religioznom značenju sjećanja i njegovoj ulozi u odnosu s Bogom – sjećanja na činjenice i značenje sjećanja u životu vjere. Naglasila je kako je važno spominjati se izvora iz kojih smo potekle, čime je obilježen put do vlastite Provincije, a zaključila poticajnim mislima o Marijinoj ulozi na putu vjere, odnosno što znači sjećati se kao Marija.
Sestre su imale prigodu za sakrament pomirenja kao i trenutke osame i tišine prije slavlja sv. Euharistije koju je predvodio fra Ivan Landeka (ml.) u zajedništvu s duhovnikom sestara fra Tomislavom Pervanom. Fra Tomislav je izrekao homiliju s poticajnim mislima o svecima i pozivu na svetost, i, poput prispodobe o vinogradaru i neplodnoj smokvi, o uvijek novoj mogućnosti i pruženoj prilici opredjeljenja za Gospodina, živeći i svjedočeći njegovo kraljevstvo u sestrinstvu.
Nakon lomljenja riječi i blagovanja euharistijskog kruha, sestre su se i tjelesno okrijepile u samostanskom blagovalištu.
Hodočasnički dan završio je scenskim prikazom "Molitva koja nebo budi", uspomenom na Majku Utemeljiteljicu i odgovorne sestre iz 122-godišnje povijesti Provincije. (s. Veronika Cvitković)