13.06.2012

Seminar posta, molitve i šutnje

Kada nam Bog stavi na put siromašne i grješne duše, stavlja nam ih zato da molimo za njih, a ne da ih ogovaramo, da ih primjerom privučemo, da progledaju i vrate se u krilo Očevo.

Trodnevni seminar posta, molitve i šutnje održan je u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju pod vodstvom s. Ljilje Pehar i fra Josipa Vlašića. Započeo je na blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije, 31. svibnja, a završio u nedjelju na blagdan Presvetog Trojstva, 3. lipnja 2012. godine. Posebno je bio posvećen molitvi za obitelj.

Iskustvo Anite Prskalo, sudionice seminara prenosimo u cjelosti.

Ovo su dani okrjepe na životnom putu, oaza gdje se duša napunja. U brzom tempu života koji živimo lako skrenemo s puta, ako od vremena do vremena malo ne zastanemo. A mi smo zastali puna tri dana. Daleko od buke, razgovora, ranih pritisaka što ih život nosi sa sobom.

Svaki smo dan slavili sv. Misu. Upriličena su cijelonoćna klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu. Smjenjivali su se tako molitva, predavanja, druženje s Božjom Riječju, noćno bdijenje. Bilo je dovoljno vremena za osobnu molitvu, odmor, šetnju, šutnju… Mogućnost za sakrament sv. ispovijedi. Bilo je ovo napose vrijeme susreta: s Bogom i sa sobom. Susreti u molitvi, blagovanju kruha i šutnji.

Post – Kruh. Važno je samo odlučiti, a onda Božja milost pritječe u pomoć našoj slabosti. Prvi dan nisam mogla jesti kruh koji sam uzela. Usta i želudac bili su mi kao zavezani. Slijedećeg jutra kada sam sjedala za stol i trebala uzeti kruh, simbol Isusa Krista – kruha života, pomislila sam: „Što ću ja s tobom?“. Ne uzima mi se nikako. Jela sam sasvim malo i samo zato što moram jesti. Dan poslije bilo je drugačije što me je iznenadilo. Uzela sam komad kruha i stvarno sam zahvalila Bogu za njega i slatko ga pojela. Bila sam sretna. Razmišljala sam o Isusu i naravnom kruhu.

Molitva. Molitva je bila raznolika, kao što smo i svi mi raznoliki. Slavilo se Boga pjesmom, molila se krunica Božanskog milosrđa, žalosna i slavna otajstva, meditirali Psalmi, Riječ Božja. Tišina samostana, bez svjetovne buke i trke, gdje se može cijeli dan uživati u molitvi i Božjem prisustvu okrjepa je svakom sudioniku seminara. Bilo je dovoljno vremena da se izreknu Bogu sve molitve i želje, svi strahovi i problemi. A kad se sve izbaci iz srca i duše, ostane ono dragocjeno vrijeme pred Bogom da se jednostavno gleda, šuti i odmara u Božjem prisustvu.

Šutnja – Šutnja je nešto što odmara. Za nju treba dosta vježbe. Nije problem ništa ne govoriti ustima, nego ništa ne govoriti mislima, srcem. Zatvoriti usta i ne govoriti možda nije tako ni teško, meni osobno nije, ali umiriti srce i misli pred Bogom i ušutjeti, kako bismo mogli čuti Božji govor, to treba vježbati.

U subotu nam se pridružilo pedesetak članova molitvene skupine iz Mostara koji su započeli moliti devetnicu Milosrdnom Isusu za naše obitelji i za sve obitelji kojima je životni križ pretežak. Cijelo popodne završnoga dana devetnice proveli su u Bijelome Polju u molitvi, klanjanju Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu, molitvi Časoslova sa sestrama bjelopoljske zajednice. Dan je završio euharistijskim slavljem koje je predvodio fra Dario Dodig. U nedjelju, završnog dana seminara, euharistijsko slavlje predvodio je fra Mladen Herceg.

Cilj seminara je shvatiti i prihvatiti što od nas traži Milosrdni Isus. Evanđeoski rečeno Isus traži: „budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“ (Lk 6,36). Biti apostol Njegove ljubavi, dobrote i milosrđa u svijetu. Iskazivati milosrđe u svakodnevnom životu. Biti pažljivi jedni prema drugima. Kada nam Bog stavi na put siromašne i grješne duše, stavlja nam ih zato da molimo za njih, a ne da ih ogovaramo, da ih primjerom privučemo, da progledaju i vrate se u krilo Očevo. Ljubiti, dobro činiti, blagoslivljati, moliti – to je naša zadaća i naš put.

Neka nam Bog da milost ustrajnosti na Njegovom putu te da u svakodnevnom životu živimo ono što smo živjeli kroz ove dane seminara. Tako neka bude.

http: //www.ssfcr.org