01.10.2012

Proslava sv. Vinka Paulskoga u Sarajevu

„Bog je izabirao one na koje ovaj svijet ne računa, koji nisu odviše mudri, sposobni, ugledni ni umni, da se kroz njih i po njima vidi Bog a ne da zaklone Boga.“ – rekao je u svojoj propovjedi biskup Sudar.

 U crkvi sv. Vinka Paulskog u Sarajevu, 27. rujna, svečanim Misnim slavljem koje predvodio mons. dr. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski, obilježen je blagdan sv. Vinka Paulskog koji je patron ove crkve i utemeljitelj Družbe sestara milosrdnica kojima i pripada ova crkva u središtu grada.

Biskup Sudar se u svojoj propovijedi osvrnuo na misna čitanja kao i na lik i djelo sv. Vinka.Osvrćući se na prvo misno čitanje napomenuo je kako su ljupke noge vjesnika radosti, kako Bog nikada ne ostavlja svoje vjerne, ne ostavlja čovjeka ni čovječanstvo, te da je radi toga Bog postao čovjekom: “Stoga su blagoslovljeni on koji će uzeti dijela u prenošenju te blage vijesti, koji će uzeti dijela u nastojanju svoj vlastiti život ugraditi u to. Kako to činiti govori nam sv. Pavao u drugom čitanju: Bog je izabirao one na koje ovaj svijet ne računa, na one koji nisu odviše mudri, sposobni, ugledni ni umni, da se kroz njih i po njima vidi Bog a ne da zaklone Boga. To znači željeti biti sredstvo u Božjim rukama. Onaj tko želi biti sredstvo u Božjim rukama biva osoba. Zato nam Isus želi pokazati Boga u čovjeku. On današnjim govorom na gori ljudski „jao“ pretvara u božanski „blaženi“. Jer sve ono što je po ljudski teret, težina, prokletstvo, od siromaštva do ožalošćenosti, progona trpljena radi pravde i sve ono u ljudskim očima „jao“ Isus proglašava blaženstvom. Oni koji tako rade zadobit će život vječni zajedništvo u Kraljevstvu Božjemu. To je ono što Bog šalje preko ljudi ljudima. Izvan ovog pretvaranja jao u blaženi nema svetosti. Vidimo da se sv. Vinko se zagrnuo i oplemenio vjerom u blaženstvo. Po primjeru Riječi koja se zaogrnula ljudskim tijelom da bi nam bila jednaka. Slavimo velikog sveca za koga kažu da je jedan od najvećih dobrotvora čovječanstva. U njemu prepoznajemo sva blaženstva a iznad svega ono središnje, blaženi milosrdni. To je temelj i vrhunac ali to je i početak ali to je i kraj Božjeg davanja čovjeku i čovjekovog predavanja Bogu. Da Bog nije bio milosrdan s čovjekom ne bi bilo rasta ni otkupljenja u Bogu. Da Bog nije suosjećao s čovjekom, to je vrhunac svetosti. Ovaj svetac po suosjećanju prema drugom, neznatnom, potrebnom je narastao do velikana, životni put Vinkov je strašan rast u svetost. Poslan ljudima i po suosjećanju prema tim ljudima, gledajući njihove patnje tražio je ljudske odgovore na suosjećanje. Izazov kršćanstva, ne zaustaviti se na suosjećanju. Čovjek kad se uživi u ove jao, teško će čovjeku dodati još koji jao. Zato danas čovjek, društvo ali i crkva prolazi kroz kušnje vjere i povjerenja da Bog vodi ovaj svijet, naše živote, da Bog nije škrt u svojom milosrđu. Zato karizma ovog svetca koji je zaronio u milosrđe prema čovjeku je i zov ali i ohrabrenje da ga slijedimo. Traži se hrabrost da poput ovoga sveca gradimo društvo koje je po mjeri čovjeka. Ovaj svetac je znak da blaženstva nisu iluzije. Zato diveći se ovom svecu i zahvaljujmo jer rijeka milosrđa koja je od njega potekla došla je i u ovu našu suhu zemlju, natopila je njegovom krizmom, njegovim sestrama ali i u cijelom svijetu muški i ženski red djeluje za čovjeka, za one najmanje koji više ne vjeruje u vlastitu vrijednost. Koliko je samo u ovom gradu, u ovoj zemlji prošlo kroz škole, koliko je bolesnika za koje možda niko nije imao ni srca ni smisla. Sve je to bogatstvo, crkve, ovoga naroda ove zemlje. Zato želimo pod ovom svetom misom zahvaljivati i moliti. Da ga slijedimo da budemo više kršćani da budemo više vjerni. Da više suosjećamo, razumijemo čovjeka bez obzira tko je. Neka nas ovaj primjer, djelo i lik ovog svetca ohrabri i nadahnjuje.“

Misno slavlje pjevanjem je uzveličao zbor mladih „S. Lujza Kozinović“ iz Žepča pod ravnanjem s. M. Blanke Jeličić. (kta/a.m.)