
25.07.2024
Održan Europski susret privremeno zavjetovanih članova Reda Manje braće u Asizu
Susret o temi „Ispunjeni najvećim divljenjem (1Čel 94)” održan je u organizaciji Generalnog tajništva za formaciju i studije Reda.
Europski susret privremeno zavjetovanih članova Reda Manje braće održan je od ponedjeljka 15. do petka 19. srpnja u Asizu. Susret o temi „Ispunjeni najvećim divljenjem (1Čel 94)” održan je u organizaciji Generalnog tajništva za formaciju i studije Reda. Nakon prvog dana, u utorak 16. srpnja, 155 braće i njihovih odgojitelja razmišljalo je o temi „Ravnoteža između kontemplacije i djelovanja“, koju je predstavio fra Paolo Zampollini, OFM.
Tijekom rasprave fra Paolo je analizirao različite tekstove iz Franjevačkih izvora koji opisuju odnos sv. Franje prema kontemplaciji. Nakon rada u jezičnim grupama, franjevci s privremenim zavjetima promišljali su o nekim poteškoćama s kojima se susreću u potrazi za zdravom ravnotežom. Misno slavlje toga dana slavljeno je u Bazilici sv. Klare. Generalni tajnik za formaciju i studije fra Darko Tepert u propovijedi je, polazeći od teksta proroka Hošee, govorio o važnosti Božje volje u svakoj odluci, pa tako i za odluku o odlasku u pustinjaštvo.
U srijedu 17. srpnja održan je dan bratskih susreta te osobne i zajedničke molitve koji su braća provela u La Verni. Misu je predvodio provincijalni ministar Provincije sv. Franje ranjenoga u Toskani fra Livio Crisci, koji je podsjetio da je uspon na Monte della Verna za sv. Franju bio iskustvo „noći”, dok je događaj stigmi predstavljao prodiranje „novog dana u vlastitom životu”.
U četvrtak 18. srpnja franjevci s privremenim zavjetima promišljali su o novim oblicima života i evangelizaciji. Tijekom misnog slavlja toga dana u Bazilici sv. Franje, biskup Massa Carrara-Pontremoli fra Mario Vaccari u propovijedi je, polazeći od evanđeoskog odlomka, govorio o tome kako nositi jaram, ističući da je potrebno to učiniti s blagošću i poniznošću. Nakon slavlja iznio je svoje iskustvo života u franjevačkom bratstvu. Istoga je dana fra Casey Cole, OFM, predstavio izvješće o evangelizaciji putem društvenih mreža. Dan je također obilježio dolazak članova Generalnog definitorija Reda, koji su se pridružili jezičnim skupinama i zajedno promišljali o zadanim temama.
Posljednjeg dana susreta, u petak 19. srpnja, generalni ministar Reda fra Massimo Fusarelli govorio je o situaciji Reda u Europi te se osvrnuo na budućnost. U govoru je istaknuo da postsekularizacija može biti prilika za ponovno otkrivanje vjere. Polazeći od primjera sv. Franje, potaknuo je braću na učenje i usavršavanje kako bi postali sposobni razviti elemente franjevačkog humanizma u današnjem svijetu i oblikovati ih u dodiru s novim stvarnostima.
Misno slavlje u Bazilici sv. Marije Anđeoske predvodio je generalni ministar fra Massimo. U propovijedi se, govoreći o društvu današnjice, zapitao je li ovo kraj kršćanstva i s time vjerskog života ili postoji mogućnost novog početka. „Snažno vjerujem da je ovo vrijeme da počnemo ispočetka, ali moramo krenuti pravim putem, onim kojim nas Duh upućuje”, istaknuo je te na kraju zaželio braći s privremenim zavjetima da potpuno predaju svoj život kako bi mogli navijestiti evanđelje koje spašava.
Tijekom susreta članovi Reda manje braće s privremenim zavjetima iz Europe razgovarali su o stvarnosti svoje formacije, životu i poslanju u njihovim zajednicama te o budućnosti franjevačkog poslanja u Europi. Po završetku susreta, objavljena je Završna izjava i prijedlozi. Prijevod dokumenta na hrvatski jezik nalazi se u nastavku. Na susretu su sudjelovali i članova Reda Manje braće s privremenim zavjetima iz Hrvatske te Bosne i Hercegovine.
ISPUNJENI NAJVEĆIM DIVLJENJEM (1Čel 94)
ZAVRŠNA IZJAVA I PRIJEDLOZI EUROPSKOG SUSRETA PRIVREMENO ZAVJETOVANE BRAĆE
PREMISA
Iznoseći sažetak prinosa proizašlih iz naših rasprava, želimo naglasiti da naša zapažanja i prijedlozi nemaju namjeru ograničiti se, s obzirom na perspektivu, samo na vrijeme privremenih zavjeta, već proizlaze iz općeg promišljanja o karizmatskom identitetu Manje braće. Stoga vjerujemo da se dolje navedenim pitanjima također treba pozabaviti u kontekstu trajne formacije.
Ovaj sažetak ima namjeru izložiti najprije kritična pitanja koja se susreću na području formacije u Europi i zatim formulirati prijedloge za bolju provedbu Ratio formationis Reda, svjesni da je ovaj dokument već sam po sebi valjan kako bi jamčio norme i načela za našu formaciju.
Umjesto stvarnih izmjena Ratio formationis, pokušavamo predložiti bolju i konkretniju primjenu.
KRITIČNA PITANJA
U nekim dijelovima Europe formacija ima tendenciju da se standardizira, te cilja prije svega na odgoj za svete redove, a karakteriziraju je rokovi koje treba ispuniti, dok se zanemaruju osobne, ljudske karakteristike, kao i one vezane za poziv osobe koja se formira.
U tom smislu također postoji nedostatak odgovarajuće ljudske i psihološke formacije kao i nedostatak prisutnosti odgovarajućih duhovnih pratitelja.
Suprotno onome što je izraženo u RF 76, unutar vlastite provincijske stvarnosti doživljava se snažno zatvaranje prema drugim jedinicama Reda, čime se gubi svijest o pripadnosti cijelom Redu, kao i svijest o potrebi poznavanja „drugog jezika kao nezamjenjivog sredstva za promicanje bratstva na međunarodnoj razini“.
U nekim europskim zemljama naglašeni klerikalizam stvara jak jaz između braće s privremenim zavjetima i svećenika (kao i između potonjih i laika sa svečanim zavjetima). Odnosi stvoreni ovom pojavom često su hijerarhijski obilježeni, protivno onome što stoji u Temeljnim načelima Reda, naime da su „sva braća zavjetovanjem posve jednaka u pravima i redovničkim obavezama, osim onoga što proizlazi iz svetoga reda" (GGKK 3)
U zajedničkoj molitvi ponekad se pojavljuje gotovo potpuna osamljenost privremenih zavjetovanika. Nedostatak vjernosti molitvi kod svečano zavjetovane braće najčešće je prouzročen preopterećenošću pastoralnim aktivnostima.
U kontekstu bratskog života doživljavamo raširen površan pristup trenutcima zajedništva, koji se često pretvaraju u banalne aktivnosti koje ne vode istinskom dijeljenju života, nego prije brbljanju i mrmljanju.
Nakon novicijata događa se da se nađemo preopterećeni aktivnostima koje sežu od pastorala do akademskih studija. Postoji potreba za postupnijim pristupom kako bi se omogućilo bolje poznavanje samog sebe.
PRIJEDLOZI
1. Život privremenih zavjetovanika zahtijeva veći međunarodni opseg i povjerenje prema onima koji su u formaciji kako bi se omogućila misijska iskustva i usporedba s različitim stvarnostima Reda (vidi RF 91). U europskom kontekstu prikladno je razmotriti veću suradnju s drugim Obedijencijama franjevačke obitelji kako na području evangelizacije tako i na području teoloških studija. U cilju snažnijeg promicanja kulturalne razmjene u Redu, neophodno je omogućiti dobro razumijevanje engleskoga jezika, osobito u europskom kontekstu.
2. Dobro bi bilo da početna formacija bude utemeljena na integralnom franjevačkom pristupu koji će obuhvatiti razumijevanje Franjevačkih izvora i franjevačke duhovnosti, a da joj glavni predmet zanimanja ne budu aktivnosti vezane uz svećenički život, nego da bude otvorena za druge oblike djelovanja koja će se usmjeriti najsiromašnijoj braći ljudima, ekumenskom i međureligijskom dijalogu, ekološkim aktivnostima. Prikladno je da europska provincijska bratstva stave na raspolaganje bratstva uspostavljena prema načelima postavljenim u Ite, nuntiate.., koja su sposobna prihvatiti braću u formaciji, uz pozornije obdržavanje Konstitucija i Generalnih statuta.
3. Poželjno je da braća s privremenim zavjetima „ne gase duh svete molitve i pobožnosti“ (PPr 5) i da stoga imaju redovita vremena na raspolaganju, bez određenih rokova koje valja ispuniti, bez bratskih i pastoralnih aktivnosti, kako bi se posvetili molitvi i razmatranju. Također je dobro da svaka konferencija ima na raspolaganju kuću molitve prikladnu za potrebe braće koja to traže.
4. Tražimo od Generalne kurije da predloži Smjernice ispravnoga postupanja koje valja usvojiti u digitalnom kontinentu te o novim oblicima evangelizacije u internetskom kontekstu. (IKA)