28.09.2026

Patron samostanske crkve sestara milosrdnica Sv. Vinka Paulskog

U prigodnoj propovijedi biskup Miro je vjernike potaknuo da Božju riječ i darove koje primaju pretvore u konkretna djela ljubavi prema čovjeku.

U predvečerje 26. nedjelje kroz godinu i blagdana Sv. Vinka Paulskog, 26. rujna, sestre milosrdnice zajedno s vjerujućim pukom proslavile su patron svoje samostanske crkve u Sarajevu posvećene njihovu utemeljitelju.

Svetu misu predslavio je vojni biskup u BiH mons. Miro Relota, OFM, a slavila su četvorica svećenika među kojima je bio vlč. Ilija Marković, profesor na sarajevskom KBF-u i svećenik koji četvrtkom u crkvi Sv. Vinka slavi misu i izlaže Presveto na cjelodnevno euharistijsko klanjanje. Osim vjerujućega puka, sudjelovalo je 20-ak redovnica različitih družbi koje djeluju u glavnom gradu BiH, a kod oltara su posluživali franjevački bogoslovi, objavio je portal Nedjelja.

Svjedočiti ljubav Božju 

U prigodnoj propovijedi biskup Miro je vjernike potaknuo da Božju riječ i darove koje primaju pretvore u konkretna djela ljubavi prema čovjeku. Pozivajući se na proroka Izaiju naglasio je kako vjera zahtijeva pokret i odlazak drugome, a ne puko ostajanje na mjestu. Naglašeno je kako je Sveti Vinko upravo tako živio: nije čekao da bolesni, siromašni i napušteni dođu k njemu, nego je sam išao njima ususret, svjestan da se evanđelje mora živjeti, a ne samo govoriti.

Mons. Relota je dodao kako to poslanje prepoznavanja Krista u svakom čovjeku postavlja se i danas kao ključna zadaća Crkve, jer ona ne smije biti samo zajednica onih koji dolaze u crkvu, nego mora izlaziti prema slabima, usamljenima i zaboravljenima. Mons. Relota je istaknuo kako nasuprot logici svijeta koja cijeni snagu, uspjeh i bogatstvo, Božja logika veličinu vidi u poniznosti i otvorenosti milosti. Na tragu toga ljubav Sv. Vinka prema siromašnima naznačena je kao premašivanje običnog humanitarnog djelovanja  jer je u svakom potrebitom gledao samoga Isusa. Propovjednik je podsjetio i na upozorenja pape Franje o opasnosti „kulture odbacivanja“, u kojoj ljudi gube na važnosti, ako nisu mladi, zdravi ili korisni. „I zato je ova poruka posebno važna i za nas ovdje u Sarajevu. Ovaj grad poznaje i patnju i podjele, ali poznaje i snagu ljudske blizine, solidarnosti i pomirenja. Zato se danas možemo pitati: postoji li u mojoj blizini netko koga više nitko ne vidi? Postoji li netko kome treba moja riječ, moj posjet, moja pomoć ili moje oproštenje? Jesam li spreman napraviti prvi korak?“, zapitao je biskup te podcrtao riječi pape Leona XIV. o potrebi za Crkvom koja ne zatvara vrata, nego ih širom otvara i prima čovjeka s njegovim ranama i nadom.

„Možda Gospodin od nas ne traži velika djela. Možda traži da jednostavno krenemo – da posjetimo, saslušamo, pomognemo, oprostimo, ohrabrimo“, rekao je te zaključujući propovijed uputio molitvu, između ostaloga, da Sarajevo ostane grad u kojem nijedan čovjek nije nevidljiv, te da se kroz konkretna djela milosrđa i sluh za tuđu nevolju u svakodnevnom životu ostvare prorokove riječi: „Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti, koji oglašava mir, sreću i spasenje.“

Crkva u strahu od urušenja 

Poslije popričesne molitve riječi dobrodošlice i zahvale izrekla je provincijska glavarica sestara milosrdnica Provincije Majke Divne - Sarajevo s. M. Augustina Matijević. Nakon svete mise koju je pjevanjem animirao zbor bogoslova i sestara predvođen fra Markom Spajićem, slavlje blagdana Sv. Vinka, nastavljeno je u prostorijama samostana uz obiteljski stol pripravljen za sve.

Inače, sestre milosrdnice za svoj su se patron pripremale trodnevnicom koje su predvodili: fra Damir Pavić, vlč. Ilija Marković i vlč. Marin Babić.

Spomenimo da je prvi vrhbosanski nadbiskup, sluga Božji Josip Stadler, 1882. kupio zemljište uz središnju prometnicu u Sarajevu te ga darovao „bijelim sestrama“, a one su tu izgradile samostan i Zavod Sv. Vinka.

Graditeljska cjelina Crkva Sv. Vinka Paulskoga, samostan i škola, koji se nalaze u ulici kojom danas prometuje tramvaj, proglašena je 2011. nacionalnim spomenikom BiH. Nakon obnove ovdje je i sjedište Provincije Majke Božje Divne Sarajevo. Danas se ova crkva suočava s problemom statičke stabilnosti što je vidljivo na njezinim zidovima u vidu pukotina, uzrokovanih izgradnjom stambene zgrade u njezinoj neposrednoj blizini, na zemljištu koji je nekoć bilo u vlasništvu sestara milosrdnica te je potom nacionalizirano. Investitori su se obvezali svu štetu sanirati, s time što ostaje bojazan kada će to biti s obzirom da problem još nije riješen a nastupaju hladniji dani.

(KVRPP BiH)