11.06.2013

Klarisa s. Veronika Ivančić obilježila 50 godina redovništva

S. Marija Veronika od Svetog Lica u požeškom samostanu 9. lipnja misnim slavljem koje je predvodio preč. Jušić proslavila je 50. obljetnicu svečanih zavjeta.

S. Veronika rođena kao Iva Ivančić u BiH, u selu Grabovica kraj Buškog jezera, 20. ožujka 1936. godine, odmalena je željela postati redovnica. Premda ih nikada u životu nije vidjela do dolaska u samostan tu svoju želju ostvarila je tek u 24. godini života. Odrasla je bez majke, uz skrb starije sestre, u selu u kojemu poratnih godina dugo nije bilo župnika. Kada je u selo stigao župnik povjerila mu se da želi postati redovnicom i on joj je ponudio nekoliko samostana, a ona se oduševila za klarise premda je o njima malo znala. S. Veronika je prije odlaska u samostan u Samobor 1960. tati i bratu pomagala u izgradnji obiteljske kuće. Upravo to iskustvo u građenju kuće poslije će joj pomoći i u samostanu jer kada su u Zagrebu dograđivali samostan i gradili kapelu ona je bila ta koja je stalno bila s majstorima i pomagala im. I kada je prije 13 godina zajedno s još četiri sestre došla u Požegu trebalo je opet graditi.
"Ona nikada nije birala poslove, radila je one najniže i najteže fizičke poslove pa i betonirala i postavljala podove. Kada smo imali koze ona se o njima brinula. Ustajala je skoro sat vremena ranije od nas, mi ustajemo u 5.30 sati, kako bi nahranila i stigla u šest sati na zajedničku molitvu. Bila je kuharica i bolničarka, vrtlarica, a sada u starije dane kada više neke poslove ne može obavljati počela je izrađivati ručne radove. Ona se prva ustaje i zadnja liježe. Dobre je i vedre naravi, druželjubiva, svakom će pomoći. Lijepo je s njome živjeti", svjedoči s. Pia Kozjak, poglavarica požeškog samostana.
Preč. Jušić podsjetio je kako je prije 13 godina zajedno s vlč. Pavlom Mokrim došao u zagrebački samostan klarisa po pet njihovih redovnica da ih doveze u Požegu na poziv požeškog biskupa Antuna Škvorčevića. Naime, prema povijesnim zapisima u Požegi su nekad klarise imale svoj samostan. O s. Veroniki je posvjedočio: "Kakogod zna držati krunicu, časoslov i sklopljene ruke isto tako jednako uspješno barata kistom za bojanje, čekićem, motikom, tačkama i drugim alatima u što sam se imao prilike mnogo puta uvjeriti. Čudio sam se tome, a onda su mi druge sestre počele nabrajati što je popravila, napravila ili obnovila. Ali ona je isto tako uspješna i s iglom i koncem, heklaricom. Bog je u tako malu posudu stavio toliko bogatstvo. Hvala vam s. Veronika što znate Božje darove prenositi drugima i služiti zajednici."
Zahvalivši sestrama za molitvu za grad i Biskupiju, zahvalio je i dugogodišnjem župniku župe sv. Leopolda Mandića mons. Vjekoslavu Mariću na teritoriju čije župe se nalazi samostan klarisa za duhovnu i materijalnu skrb koju je iskazivao prema sestrama. Posebnu zahvalu klarisama izrekao i vlč. Jozo Jurić, sadašnji župnik župe sv. Leopolda Mandića. (IKA)