18.09.2013

Slavlje 50. i 60. obljetnice redovničkog života u Bugojnu

Fra Zoran Tadić je izrazio radost i ponos što bugojanska župna zajednica u svom krilu ima samostan Školskih sestara franjevki.

U nedjelju, 15. rujna, svečanim euharistijskim slavljem u župi Sv. Ante Padovanskog u Bugojnu proslavljen je dijamantni i zlatni jubilej Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije. Tom velikom slavlju prethodila je duhovna obnova uz prigodni program koju su vodile s. Amabilis Jurić i s. Blaženka Franjičević.

Šezdesetu obljetnicu redovničkog života proslavila je s. Antonija Rehlicki, a pedesetu obljetnicu: s. Blanka Jeličić, s. Justina Tomić, s. Roza Jozić, s. Lavrencija Tikvić, s. Henrika Miškić, s. Marina Radošević, s. Efrema Radošević, s. Trpimira Rošić, s. Regina Marjanović, s. Nevenka Medjedović, s. Valentina Nedić s. Teofila Živković, s. Kalista Kobaš, s. Pacifika Antolović, s. Radoslava Jurčić, s. Judita Franjičević te s. Branimira Jokić koja zbog bolesti nije bila nazočna na slavlju.

Euharistijsko slavlje predslavio je fra Ivan Šarčević, gvardijan u Franjevačkom samostanu Sv. Ante na Bistriku i profesor na Franjevačkoj Teologiji u Sarajevu u suslavlju s nekoliko svećenika među kojima je bio i fra Kazimir Rehlicki, brat s. Antonije. Ljepoti liturgijskog slavlja svojom pjesmom pridonijeo je bugojanski zbor pod ravnanjem s. Mire Bliznac. Uz sestre iz Provincijske uprave kao i veliki broj ŠSF iz raznih krajeva, rodbine slavljenica, nazočna je bila i s. Ana Antolović, vrhovna savjetnica iz Rima.

Obraćajući se sestrama slavljenicama u svojoj homiliji fra Ivan je govorio o obnovi zavjeta kao obnovi pouzdanja u milosrdnoga Oca. U sabranoj šutnji valjalo bi zastati i zahvaliti Bogu za milost kroz tolike godine i moliti ga da bude uz vas u ostatku života, života koji ide svome koncu i upravo osnažiti pouzdanost da je Bog onaj koji je i dovršitelj svih naših nakana i nastojanja kazao je fra Ivan.

Zavjeti se obnavljaju dok čovjek ima mogućnost izbora: ostati ili otići. Naprotiv, ovakva obnova zavjeta i u ovima godinama ima punog smisla. Ima smisla jer život se ne sastoji samo u ovoj ili onoj vrsti zvanja, nego može li se život u svome zvanju dovesti s Bogom do kraja. Jer kako se stari, sve je teže istrčati zadnju dionicu svoga puta. Maraton je najteži na kraju. Što fizička onemoćalost, što porušena očekivanja i nade, što neodgovorene ljubavi, što samoće i gubici najbližih, što vlastiti promašaji, što nerazumijevanja ljudi, sve nas uzdrmava mnogo snažnije nego kada smo bili mlađi. Štoviše, ako ne nalazimo svoje posljednje uporište u vjeri u Boga, ako svoj život doista ne vodimo u tišini s Gospodinom Isusom, zna se dogoditi da u starijim godinama popuste sve naše brane, iz nas počne nahrupljivati ono naše najgore, naše gorčine i zajedljivosti, naši nemiri i nervoze. Zato je dobro zastati u ovim svetim trenucima i obnoviti svoje zavjete, obnoviti svoje pouzdanje u Božju pratnju, istaknuo je fra Ivan.

Na kraju euharistijskog slavlja sve nazočne pozdravila je provincijska predstojnica s. Ivanka Mihaljević te uputila čestitku slavljenicama: "Vjerujem, drage sestre, da danas poput žene iz Lukinog evanđeoskog teksta, svaka od vas može klicati: Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu! (Lk1,9). Vi ste za tom dragocjenom drahmom kroz ovaj dugi niz godina brižljivo tragale. Zasigurno kroz vlastiti hod bilo je trenutaka kad niste vidjele izlaza, kad je drahma bila skrivena, kada ste je izgubile, kad vam je svjetiljka bila ugašena i vlastita kuća neuredna. Ali u tim trenutcima tame niste se dale smesti nego ste koračale putem vlastitoga obraćenja. Zato danas zajedno sa sv. Pavlom možete reći: Zahvalna sam onomu koji mi dade snagu - Kristu Isusu, Gospodinu našemu – jer me smatrao vrijednom povjerenja kad u službu postavi mene… I milost Gospodina našega preobilovala je zajedno s vjerom i ljubavi u Kristu Isusu (usp. 1 Tim 1, 12). Mi kao zajednica zahvaljujemo Bogu za svaku od vas i za sve dobro koje je Bog po vama učinio".

Čestitku slavljenicama poslala je vrhovna predstojnica s. Klara Šimunović s članicama Vrhovne uprave zahvalivši za dar vašega života i franjevačkoga poziva na koji ste velikodušno odgovarale nasljedujući Krista, živeći u našoj Družbi i služeći bližnjima u raznim apostolatima.

U ime provincijala Franjevačke provincije Sv. Križa Bosne Srebrene fra Lovre Gavrana slavljenice je pozdravio fra Janko Ćuro, definitor. Čestitao je i ujedno zahvalio sestrama za neprocjenjivo svjedočanstvo franjevačkog življenja i služenja kojima su kroz dugi niz godina ostavile neizbrisiv trag u životu njihove Provincije, a to čine i danas.

U osobno ime i u ime župne zajednice sestrama je čestitao fra Zoran Tadić, župnik. Izrazio je radost i ponos što bugojanska župna zajednica u svom krilu ima samostan sestara franjevki. Zahvalio je sestrama na prisutnosti i svemu što čine za bližnjeg u potrebi kao i za sve ljude dobre volje.

Nakon euharistijskog slavlja uslijedio je zajednički objed uz radosno druženje u dvorištu sestarske kuće.

S. Kata Karadža