Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine
31.10.2016
Misu zahvalnicu u samostanskoj kapeli predslavio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić u suslavlju nekoliko svećenika te sudjelovanje sestara.
Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života uzdigla je redovničku kuću sestara Klarisa u Brestovskom na razinu samostana (Dekret od 13. studenoga 2015.), tako je samostan Svete Klare postao samostalan. Tim povodom, u nedjelju 30. listopada misu zahvalnicu u samostanskoj kapeli predslavio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić u koncelebraciji s provincijalom Bosne Srebrene fra Jozom Marinčićem, župnikom brestovskim fra Ilijom Jurić, gvardijanom fojničkim fra Mirom Relotom, duhovnikom sestara fra Gabrijelom Tomićem, kardinalovim osobnim tajnikom vlč. Bojanom Ivešićem te tajnikom Provincije Bosne Srebrene fra Damirom Pavićem. U slavlju Sv. Mise sudjelovale su i Školske sestre franjevke s. Dragica Ljubos, s. Ilinka Dubravac i s. Terezija Batarilo.
Nakon Kardinalova pozdrava fra Miro Relota je pročitao dekret Kongregacije kojim je kanonski proglašen samostan sv. Klare u Brestovskom.
U homiliji, osvrnuvši se na čitanja 31. nedjelje kroz godinu, kardinal Puljić je naglasio kako je Bogu važno svako biće. "Kako liturgijska godina ide kraju tako nas riječ Božja odgaja da budemo spremni na osobni životni kraj ali i na onaj kada dođe sudnji dan a u svemu tome je utemeljeno pouzdanje u Boga." Zakejevo traženje lica Božjega usporedio je s dokumentom koji je papa Franjo posebno poslao klauzurnim redovnicima i redovnicama "Tražite lice Božje" Svako stvoreno biće čezne za srećom i to je traženje lica Božjega. Pravi susret s Kristom redovno mijenja čovjeka i on se obraća.
Govoreći o karizmi kojom je bio zahvaćen sv. Franjo – karizmi biti slobodan, nenavezan – Kardinal je naglasio da se tu manifestira zavjet siromaštva. Sve što imamo treba služiti samo tome da Boga slavimo. "Ono što je sv. Franjo propovijedao, Klara je srcem usvojila i prihvatila. Karizma koju je započela sv. Klara ima višestruko značenje od kojih jedno posebno naglašava: Danas kad ljudi samo trče za stjecanjem i uživanjem vi ste provokativne svjedokinje. Suprotno tome je opredijeliti se tražiti lice Božje, biti u Božjoj prisutnosti. Ali i to ima svoju cijenu. Cijena zajedništva – jeste zapravo vježbanje u kreposti. Živjeti zajedno traži puno vježbe: strpljivosti, umiranju samom sebi, poniznosti, ljubiti bližnjega kakav je – to je jedna škola kreposti. Ali ima i napasti kao što je uhodanost. Nema goreg neprijatelja za duhovnost od osrednjeg života, polovičnosti. Neće đavao direktno nastupiti nego će tražiti da oslabi čežnju za svetošću, za molitvom da oslabi čežnju živjeti u Božjoj blizini. Prvo počinje: svraća pažnju na moj osobni život: „jadna ja“ – obično to počne s tim napastima kako bi oduzeo revnost i polet predanja u Božje ruke i živjeti u Božjoj blizini. Zato je ovaj Zakejev primjer tražiti lice Božje, doživjeti radost da stalno ugošćujemo Gospodina. Ne pod krovom, on je tu stalno, nego pod krovom svoga srca. Uđi u dom moj i rastjeraj sve ono što smeta da taj dom bude topao. Posveti moje predanje. Time zapravo vi ste tu proroci. Jer to predanje, to opredjeljenje od svijeta i življenje u ovakvom jednom duhu jeste zapravo svjedočenje o vječnom životu. Nema nikakvog smisla ovakav jedan život ako se ne živi iz tog vječnog života. Vaša proročka uloga je upravo u ovakvom jednom svijetu ostvarivati to poslanje.
Franjevačka provincija koja vas je ovdje dovela i Vrhbosanska nadbiskupija treba jedno ovakvo žarište molitve, oazu molitve jer vaš život je trajni prinos Bogu. Svaka od vas je na svoj način kalež u kojem se Gospodinu prikazuje život. Taj kalež simbolizira vašu vježbu da pozlatite krepostima, taj kalež označava prikazanje života od plemenitog materijala. I zato kad god ugledate taj kalež prepoznajte sebe. Iz tog kaleža da se slavi Bog. I ovaj naš današnji zajednički čin gdje želimo zahvaliti Bogu i Crkvi koja vas je i uspostavila kao samostalan Samostan. Neka to bude zaista gorući grm gdje je Bog prisutan… Iz čega će plamtjeti vaše traženje lica Božjega."
Uzoriti Kardinal pozvao je sestre da se ne umore nego da iskoriste „svaki dan kao novu šansu, novi izazov, novu priliku da Bog prepozna moju ljubav. Da crkva u kojoj služimo dobiva impuls milosti i ohrabrenja. I u tom duhu vam zahvaljujem na svakoj žrtvi, na svakoj molitvi, na svakom radosnom predanju Bogu kako bi i mi participirali od tog predanja da Bog dijeli potrebne milosti da imam siguran oslonac vaše molitve i vaše podrške. Evo, tu želim zaista da bude: Radost Bogu, radost nama, radost nama u vašem življenju."
Na koncu provincijal Bosne Srebrene zahvalio je kardinalu Puljiću i svima prisutnima za dolazak na ovu sv. Misu da Bogu zahvalimo za ovaj veliki dar kanonskog priznanja samostana. Zamolio je Kardinala da svima udijeli svoj pastirski blagoslov, što je on rado učinio rekavši: "S radošću zazivam Božji blagoslov na sve nas a posebno na vas sestre klarise da vi postanete naš blagoslov. Blagoslov i za provinciju, i za ovu mjesnu Crkvu i za naš hrvatski narod koji ovdje živi i proživljava svoje kušnje. Neka vaša molitva bude naša snaga."
(kvrpp bih/s. Marija Milić, OSC)