Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine
17.07.2017
“Redovnički život je bitno duhovni poziv. A napredak u duhovnom životu ne dolazi sam od sebe. Na tome se mora raditi planski i ozbiljno. Valja imati neke okvire i smjernice.”
U nedjelju, 9. srpnja 2017., u crkvi sv. Ante na Humcu, za vrijeme večernje svete Mise u 19 sati, jedanaestorica novaka položili su svoje prve privremene zavjete na godinu dana u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji Uznesenja BDM.
Njihova imena su: Slavko Anđelić iz župe Sv. Kate – Grude, Fran Ćorić iz župe Sv. Ante Padovanskoga – Humac, Marko Galić iz župe Uznesenja BDM – Široki Brijeg, Ivan Malić iz župe Navještenja BDM – Velika Gorica, Marin Mikulić iz župe Sv. Petra i Pavla – Kočerin, Đuro Ravenšćak iz župe Sv. Martina – Dugo Selo, Ivan Tomić iz župe Sv. Mateja – Mostar, Slaven Tomić iz župe Sv. Ante Padovanskoga – Humac, Mate Zlomislić iz župe Uznesenja BDM – Posušje, Ivan Crnogorac iz župe Uznesenja BDM – Posušje, Robert Radić iz župe Sv. Mihovila Arkanđela – Drinovci.
Misno slavlje i obred zavjetovanja predvodio je provincijal fra Miljenko Šteko, a suslavili su meštar novaka fra Stanko Mabić, mjesni gvardijan fra Dario Dodig te još tridesetak misnika.
Liturgijskim obredima ravnao je fra Marin Karačić uz asistenciju brojnih bogoslova i postulanata Provincije.
U svojoj homiliji provincijal Šteko je istaknuo: “Draga mlada braćo, htio bih vam večeras staviti na srce nešto što mi se čini osobito važnim, a to je: Redovnički život je bitno duhovni poziv. A napredak u duhovnom životu ne dolazi sam od sebe. Na tome se mora raditi planski i ozbiljno. Valja imati neke okvire i smjernice. Vi ste kroz ovu godinu proučavali temeljne dokumente našega reda i narav zavjeta koje polažete – kroz siromaštvo, poslušnost i čistoću. Pokušajte ih svaki dan produbljivati i na njima ozbiljno graditi svoje redovništvo. Ovom prigodom želim vam spomenuti dva kratka svetopisamska teksta koja vam mogu pomoći na tom putu. Prvi tekst je iz Izaije (12,3): „S radošću ćete crpsti vodu sa izvora spasenja“, a drugi je iz psalama: „Svi su moji izvori u tebi!“(Ps 87,7)
S radošću crpsti vodu iz izvora spasenja znači radosno i promišljeno trošiti sve raspoloživo vrijeme da se obilno napajate i hranite milosnim sredstvima u Crkvi. To su sakramenti, to je Sveto pismo, to je drugo duhovno štivo, to je molitva, to su razni prigodni nagovori, to su dobri primjeri starijih, to je živi susret sa zajednicom u kojoj je Krist uvijek nazočan, kad se njezini članovi sastaju u Njegovo ime (usp. Mt 18,20). Da bi se čovjek mogao tim plodno okoristiti, valja prvo izbjeći jednu od velikih zabluda koja naveliko vlada mentalitetom današnjeg čovjeka pa se, nažalost, čuje i u službenoj zapadnjačkoj pedagogiji. Ta pedagogija, koja se jedva može zvati pedagogijom, naučava da mladima treba omogućiti da sve upoznaju i sve iskuse – i dobro i zlo – a onda da biraju što hoće.
Drugim riječima, ta bi pedagogija htjela da pijete i s čistih i s otrovnih izvora, a nakon toga da birate. Svakom razboritom čovjeku jasno je da je to velika podvala i da nama svima trebaju samo zdravi izvori. Po svojim zavjetima, okrenite se i zaputite zdravim izvorima, radosni i bez ikakve zadrške Druga svetopisamska rečenica (Svi su moji izvori u tebi“) treba nas stalno podsjećati na to da mi, koliko god se punili na Božjim izvorima, nikada nećemo postati i biti samostalni izvori nego spremnici ili uvjetni izvori, ovisni o povezanosti s Božjim izvorima. Svi naši pravi izvori uvijek će biti samo u Bogu. Na te izvore moramo se stalno sami navraćati i druge upućivati na njih. Redovnička ili svećenička osoba koja bi umislila da se za vrijeme svoga školovanja dovoljno napojila na izvorima spasenja i da sada može drugima davati bez daljnjega vlastitog napajanja, ozbiljno bi ugrozila svoje zvanje, a i druge kojima to nudi.
Stoga, uz studij koji vas sada čeka, ne zaboravite otvoriti svoje srce u molitvi. Bez nje je nezamisliv svaki duhovni život.
O važnosti molitve ne možemo nikada reći dostatno. O njoj su, na temelju iskustava, napisane knjige i knjige i još nije rečeno sve. To je ostavljeno za vas...Draga mlada braćo, u svakom ljudskom srcu postoji neutaživa žeđ za puninom života, za cjelovitošću postojanja. Želim da vaša srca ostvare tu puninu u ovome franjevačkom redu i ovoj provinciji kojoj se predajete po svojim prvim zavjetima”, zaključio je propovjednik.
Tijekom misnog slavlja skladno su pjevali članovi župnoga zbora s Humca. Nakon svete Mise, druženje je nastavljenjo u klaustru samostana.