Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine
14.07.2026
Na susretu u Bijelom Polju sudjelovale su 23 sestre franjevke. Program je predvodio fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije.
U predivnom ambijentu samostana sv. Franje u Bijelom Polju, od 11. do 12. srpnja 2026. godine, održana je zajednička duhovna obnova na kojoj su sudjelovale 23 Školske sestre Franjevke Krista Kralja. Bio je to susret sestara u razdoblju privremenih zavjeta te sestara do deset godina od položenih doživotnih zavjeta, a program je predvodio fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. Ovi su nam dani darovani kao dragocjena prilika za međusobno upoznavanje i jačanje sestrinskoga zajedništva, ali i kao milosno vrijeme odmaka, prostor tišine pred Gospodinom i trenutak potpune otvorenosti Njegovu djelovanju u našim životima.
Pod pogledom Zaručnika
Program prvoga dana započeo je pozdravom s. Slavice Barbarić, odgojiteljice juniorki i organizatorice ovog susreta. Potom smo se, s dubokom čežnjom, okupile u samostanskoj kapelici. Svoju smo duhovnu obnovu željele započeti tamo gdje sve izvire i kamo se sve vraća – u susretu sa Zaručnikom naših duša.
Pred Presvetim Licem euharistijskog Isusa, u tišini prožetoj molitvom i anđeoskim pjevanjem, naša su se srca polako otvarala za odmak od svakodnevice. Pod pogledom Onoga koji nas je pozvao svetim pozivom, osjetile smo duboku okrepu. Iznova nas je sabrao i podsjetio na našu bit: da smo pozvane u franjevačkoj jednostavnosti i malenosti ovome svijetu donositi Njegovu ljubav.
Nakon što smo u klanjanju širom otvorile vrata srca Božjoj milosti, uslijedio je zajednički Lectio Divina. Ponirući u tekstove Svetoga pisma, osluškivale smo živi odjek Božje riječi u nama, dopuštajući mu da rasvijetli naše misli i nadahne naš hod.
Čistoća srca i sloboda ljubavi
Popodnevni dio programa donio nam je susret s voditeljem naše obnove, fra Jozom Grbešom, provincijalom Hercegovačke franjevačke provincije. Kroz predavanje na temu „Čistoća srca“, fra Jozo nas je pozvao da hrabro usmjerimo pogled prema unutrašnjosti i promotrimo u kakvom je stanju naše srce, podsjećajući nas da vanjsko stanje čovjeka uvijek zrcali ono što nosi u sebi.
„Važno je graditi i čuvati dobro srce. Čuvati ga od zavisti, osvete, mržnje, podrugljivosti, ismijavanja, tračanja i ravnodušnosti. Čuvati ga od loših pamćenja, prezira, pohlepe, nestrpljivosti, drskosti, grubosti, nepraštanja i sebičnosti. Riječ koju izgovaramo uvijek je glas srca, a šutnja je odlika čovjeka koji je srcem bogat“, poručio nam je fra Jozo, naglasivši kako je naš zavjet čistoće zapravo stalna i budna briga za srce.
Istaknuo je kako su sloboda i ljubav dvije poluge koje drže čovjeka, a jedinstvo s Bogom dolazi isključivo po ljubavi koja je najbolja manifestacija slobode. „Ljubav čini čovjeka jedinstvenim. Svi sebični ljudi nalikuju jedni na druge“, riječi su koje su nam ostale kao snažan poticaj.
Što upisujemo u knjigu svoga života?
Drugi dan obnove započele smo euharistijskim slavljem u zajedništvu sa samostanskom zajednicom, ponovno se hraneći s Izvora. Uslijedilo je euharistijsko klanjanje, a potom i dragocjeno vrijeme rezervirano za sestrinsko zajedništvo, susrete, razgovore i djeljenje iskustava.
U popodnevnom dijelu programa, fra Jozo nam je kroz sliku stabla ponudio duboku metaforu redovničkog života. Kao što se u godovima stabla može točno prepoznati sve što je ono proživjelo kroz svaku godinu svoga postojanja, tako se i u našim životima ispisuje naša povijest. Voditelj nas je potaknuo na preispitivanje: Gdje sam danas? Što upisujem u knjigu svoga života?
Posebno nam je posvijestio važnost tišine i šutnje, istaknuvši da moramo iznova učiti kako biti istinski slušatelji koji znaju šutjeti i razumjeti.
„Oni koji govore mijenjaju mišljenja, a oni koji slušaju mijenjaju srce“, zaključio je fra Jozo.
Neka nam ovi dani, ispunjeni Božjom blizinom i radošću sestrinstva, budu trajni poticaj za još predanije i radosnije življenje našega posvećenoga poziva, objavljeno je na mrežnoj stranici Provincije.