Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine
11.12.2025
Razmatranje, s. Vlatka Dujmović, ŠSF
........................................................................................................................
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega! A od danâ Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe. Uistinu, svi proroci i Zakon prorokovahu do Ivana. Zapravo ako hoćete: on je Ilija koji ima doći. Tko ima uši, neka čuje.« (Mt 11, 11-15)
Najveći dar Došašća jest mir. Došašće je vrijeme tišine u kojoj iščekujemo Božji dolazak. Što je to što Bog govori mome srcu u ovom vremenu Došašća?
Zaustavimo se i osluškujmo ovoga jutra glas svoje nutrine, glas svoje savjesti. Možda smo pomalo umorni i mislimo kako od jedne osobe ne ovisi radost drugih. Često dolazimo u iskušenje kako želimo biti nezapaženi jer nismo vrijedni i važni zajednici vjernika, Crkvi, društvu.
No, jesi li ikada, poželio učiniti nešto lijepo? To je Bog. On te vodi prema dobru. On ti govori u glasu savjesti pohranjenom u tvojoj nutrini. Dopusti Bogu da dodirne tvoje srce, jer Bog naš hita da nas spasi. Možda će nam u ovom razmišljanju pomoći slijedeća priča:
Otišao jedan pustinjak na samotno mjesto. Svakodnevno je razmišljao ovako: njiva na kojoj radim donosi plod, životinje koje hranim korisne su, biljke izrasle posvuda oko nas spašavaju živote mnogih, a ja, ja sam samo jadan pustinjak koji nikome ne služi i moj život nema smisla. Toliko je ljudi na svijetu pa što sam ja u odnosu prema
Tolikima!? Neznatan, neugledan, jedan običan čovjek. Zaista izmučen mislima o nevrijednosti tako ostao bez hrane želeći napustiti život na zemlji. Susretne ga monah koji je prolazio pustinjom. Nakon što je izmijenio nekoliko prvih riječi s pustinjakom, započeo s pitanjima:
Što bi bilo kad bi nota rekla: Jedna nota ne čini glazbu - nikada ne bi nastala simfonija;
Kad bi riječ rekla: Riječ nikako ne može napuniti stranicu - “– ne bi postojale knjige!;
kad bi kamen rekao: nisam kamen koji može podizati zidove! - ne bi bilo kuć!;
kad bi kaplja vode rekla: Jedna kap ne može načiniti rijeku - ne bi bilo oceana!;
kad bi zrno pšenice: zrno ne može zasijati polja – ne bi bilo žetve!
Jer kako simfonija treba svaku notu,
Kako knjiga treba svaku riječ
Kako kuća treba svaki kamen,
Kako ocean treba svaku kap vode,
Kako žetva treba svako zrno žita,
ČOVJEČANSTVO TREBA TEBE, BAŠ TEBE –
TAMO GDJE JESI I TAKAV KAKAV JESI,
JER SI JEDINSTVEN, ORIGINALAN I STOGA NEZAMJENJIV.
Stoga nemoj gubiti nadu i nemoj se obeshrabriti;
Kreni od danas u izgradnju čovječanstva. Počni izgrađivati sebe – oblikovati svoje srce. Samo jedan izgrađen čovjek pridonosi izgradnji čovječanstva kao što samo jedan kamen pridonosi izgradnji kuće.
(http: //www.ssf.hr) S. Vlatka Dujmović, ŠSF