S. Ivanka Mihaljević: Ostvarenje karizme redovničkih zajednica na socijalnom planu u Bosni i Hercegovini

Sarajevo, 28. travnja 2010.
Susret biskupa BK BiH i članova KVRPP BiH

S. Ivanka Mihaljević,
Školska sestra franjevka

Uvod

Izazov i nove situacije pred kojima se danas nalazimo i pred kojima osjećamo da bi kao Crkva i konkretno kao redovničke zajednice trebali djelovati na socijalnom planu, u mislima nas vraćaju na vremena naših utemeljitelja/ica koji su se unutar svojih okolnosti također osjetili izazvani na djelovanje.

O tome na jednostavan način govori, i u Apostolskoj pobudnici o posvećenomu životu i njegovu poslanju u Crkvi i svijetu, Sveti Otac Ivan Pavao piše: „Tijekom stoljećâ nikada nije nedostajalo muževa i žena koji su poslušni pozivu Oca i poticaju Duha, izabrali taj put posebnog nasljedovanja Krista da bi se posvetili Njemu „nepodijeljena srca“ (usp. 1 Kor 7,34). I oni su, poput Apostola, ostavili sve da bi bili s Njim i da bi se, poput Njega, stavili u službu Bogu i braći. Na taj način su, mnogovrsnim karizmama duhovnog i apostolskog života koje im je podjeljivao Duh Sveti, pridonijeli objavljivanju tajne i poslanja Crkve te, prema tome, sudjelovali i u obnovi društva“ (Vita consecrata 1).

Svi smo svjesni bogatstva što ga za crkvenu zajednicu predstavlja dar redovničkog života u različitosti njegovih karizmi i institucija. Redovnički život je dar Crkvi. Opća prisutnost takvoga života i evanđeosko obilježje njegova svjedočenja posve očito dokazuje da on nije izolirana i rubna stvarnost, nego se tiče cijele Crkve. Ovakav posvećeni život nije samo u prošlosti pomagao i podupirao Crkvu, nego je dragocjen i nužan dar i za sadašnjost i budućnost Božjeg naroda, jer duboko u sebi pripada njegovu poslanju. Zajedništvo u Crkvi nije jednolikost, nego dar Duha koji prolazi i kroz raznolikost karizmi i životnih staleža.

Papa nadalje kaže: Kako sa zahvalnošću prema Duhu ne spomenuti obilje povijesnih oblika posvećenoga života koje je on pobudio i još su uvijek prisutni u crkvenom tkivu? Oni se prikazuju kao biljka s mnogo grana, koja pušta svoje korijenje u Evanđelje i daje obilne plodove u svim razdobljima Crkve. Tu ubrajamo mnoštvo utemeljitelja i utemeljiteljica, svetaca i svetica, koji su izabrali Krista u evanđeoskom radikalizmu i bratskom služenju osobito siromasima i napuštenima. Upravo se u tome služenju osobito jasno vidi kako posvećeni život povezuje ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu (Vita consecrata 5).

Ovo izlaganje podijelila sam u dva dijela. U prvom dijelu, govoreći o Vjernosti vlastitoj karizmi donosim kratku analizu aktualnog djelovanja pojedinih redovničkih zajednica na socijalnom području. U drugom dijelu Gledajući prema budućnosti govorit ću o poteškoćama na koje nailazimo, te o perspektivama našega socijalnog djelovanja u BiH.

Cilj ovoga izlaganja je osvrnuti se na situaciju djelovanja redovnika/ca na socijalnom planu. Socijalno-karitativna djelatnost spada u samu narav našeg redovničkog života. Stoga želimo analizirati postojeće stanje te zajedno sa našim biskupima iznaći neka rješenja koja bi nam pomogla da naš redovnički život i socijalno djelovanje bude svjedočenje Božje ljubavi prema svakom stvorenju, osobito rubnima. To je zapravo temelj, ali možemo reći i cilj svega djelovanja. To je zadaća koja nam je povjerena.

I. VJERNOST VLASTITOJ KARIZMI

Ovdje smo sabrani redovnice i redovnici različitih redova/družbi. Svaki od nas želi biti što vjerniji svojoj osnivačkoj karizmi znajući da je to put našega ostvarenja. Isto tako vjerujemo da ćemo kroz vjernost tim karizmama na autentičan način moći i u današnjem vremenu ostvarivati svoje poslanje.

Svaka karizma ima, kao što Ivan Pavao kaže, u svom početku trostruko usmjerenje: prema Ocu, prije svega, u želji da se sinovski traži njegova volja. Karizme posvećenoga života uključuju i usmjerenje prema Sinu s posebnim naglaskom njegova velikodušnoga služenja Bogu i braći. Konačno, svaka karizma uključuje u sebi usmjerenje prema Duhu Svetomu, jer pripravlja osobu da bude spremna da je On vodi i podupire. Upravo se taj trostruki odnos uvijek javlja u svakoj karizmi utemeljitelja.

Ustanove su pozvane da ponovno hrabro predlože poduzetnost, domišljatost i svetost utemeljitelja i utemeljiteljice kao odgovor na znakove vremena koje uočavamo u današnjem svijetu. Ovdje želim istaknuti da su i naše redovničke ustanove: Red Manje Braće franjevaca Bosne Srebrene i Hercegovačke franjevačke provincije, zatim, Sestre Milosrdnice, Služavke Malog Isusa, Školske sestre franjevke (Mostar i Sarajevo) kao i ostale redovničke zajednice koje djeluju na prostorima BiH, prepoznale djelovanje na socijalnom području kao jedno od urgentnih polja djelovanja.

Da bi mogli dobiti kakav-takav uvid (koliko nam to vrijeme dopušta) u konkretnu situaciju, želim pred vas iznijeti neke podatke o načinima djelovanja i prisutnosti redovnika i redovnica u BiH. Svaka od ovdje nazočnih redovničkih zajednica odgovorila je na neka pitanja na temelju kojih ću predstaviti njihovu zauzetost na socijalnom području.

a) Koji su naglasci/odredbe u našim Redovima/Družbama koje se odnose na socijalno djelovanje?

U redovništvu je na prvom mjestu duhovna dimenzija. Stoga, karizma redovničke zajednice nipošto se ne smije svesti niti samo niti prvenstveno na socijalni rad. U svim redovničkim zajednicama siromaštvo je jedan od tri temeljna zavjeta. U pitanju je, dakle, solidarnost sa siromašnima.

Odredbe koje se odnose na socijalno djelovanje kod braće franjevaca OFM jest briga za socijalno ugrožene. To je jedan od prioriteta u stvaranju nove vizije za budućnost provincijskih djelatnosti.

Bitna odrednica karizme Sestara milosrdnica je zdravstveno-socijalno područje, odnosno pomoć bližnjemu u potrebi.

Smjernice koje se odnose na socijalno djelovanje Sestara Služavki Malog Isusa jest briga za Isusovu najmanju braću i stavlja se poseban naglasak na polje pastoralnog djelovanja i misijskih područja.

Odrednica karizme Školskih sestara franjevki jest odgoj mladih kao i druga apostolska djela u službi Crkve. Socijalno djelovanje sestara franjevki obuhvaća skrb za najsiromašnije i društveno ugrožene. Ovo djelovanje je u većini slučajeva odgojno-karitativno, što znači da nema za cilj samo osigurati materijalnu stranu života svojih štićenica, nego pruža kršćanski odgoj i obrazovanje.

U svim navedenim redovničkim zajednicama raspravlja se o mogućnostima veće zauzetosti na socijalnom području.

b) Oblici djelovanja na socijalnom području redovnika/ca u BiH

Zajednice koje imaju provincijsko sjedište u BiH

Franjevci Sarajevo	Franjevci Mostar	Sestre milosrdnice	Služavke Malog Isusa	Sestre franjevke Mostar	Sestre franjevke Sarajevo
Kruh sv. Ante	Kruh sv. Ante	Starački dom	Škole	Škole	Škole
Rad sa hendikep. djecom Zlatni cekin	Udruga Fra Slavko Barbarić	Bolnice	Dječji vrtić	Internat za studentice	Dom za nezbrinutu djecu
Vjera i svjetlo	Udruga Kap ljubavi	Suradnice u Karitasu	Dom za djecu	Dječji vrtić	Dječji vrtić
Terapijska zajednica Izvor	Majčino selo Međugorje	Internat za djevojke	Bolnice	Bolnice	Bolnice
FKG (Konvikt) Visoko	Udruga Milosrdni otac	Dječji vrtić	Starački dom	Rad s ovisnicima	Patronažna služba
Studentski dom	Udruga Majka Krispina	Škole	Patronažna služba	Sirotište	Rad u Internatu
Starački dom Otac Kristofor			Rehabilitacijski centri	Rad sa ženama	Rad s ovisnicima
Pučke kuhinje				Starački dom
Bolnica Nova Bila
(Misije) ŠKC Otac Vjeko

Zajednice koje nemaju provincijsko sjedište u BiH[1]

Klanjateljice Krvi Kristove	Kćeri Božje ljubavi	Salezijanci	Franjevke Marijine misionarke	Misionarke ljubavi	Uršulinke
Škole	Škole	KSC	Dom za osobe s pos. potrebama	Pučka kuhinja	Škole
Dječji vrtić	Dječji vrtić	Oratorij, centar za mlade	Župni karitas	Prihvat. za beskućnike	Igraonica
Bolnice i ambulante	Internat za djevojke
Zatvori	Bolnice
Rad s ovisnicima	Misijska središnjica
Biljna medicina

c) Neke nove djelatnosti na socijalnom području započete nakon Domovinskog rata

Otkako je došlo do promjene političkog sustava na ovim prostorima i time otvaranja drugih područja rada, redovnici i redovnice su se zdušno uključili u nove oblike apostolata.

Braća franjevci Bosne Srebrene osnovali su pogrebna društva u Bugojnu i u Fojnici koja pomažu socijalno ugroženima, a i zapošljavaju određeni broj ljudi. U Fojnici je osnovana Poljoprivredna zadruga, u kojoj brojne obitelji osiguravaju svoju životnu egzistenciju. Na Plehanu je pokrenuta farma. Organizirana je također socijalna i medicinska pomoć za stare i bolesne povratnike. I u drugim mjestima postoje različite socijalne akcije.

Braća franjevci Mostar - Izuzev djelatnost Kruha Svetog Ante, sve spomenute djelatnosti socijalnog djelovanja su nastale nakon minulog rata

Sestre Milosrdnice - Sve djelatnosti koje vodi Provincija su započete nakon rata. Sestre su prije radile isključivo u ustanovama pod državnom i crkvenom upravom.

Služavke Malog Isusa – Socijalne djelatnosti započete nakon rata su: Škole, Vrtići, Dom za nezbrinutu djecu, Obiteljski centar (djeca s poteškoćama u razvoju – dnevni boravak, obiteljsko savjetovalište, logoped, fizikalne terapije), Starački dom, Patronažna služba.

Sestre franjevke Mostar - Od konca rata započete su nove djelatnosti na socijalnom području: Rad u sirotištu, u vrtićima, rad sa ženama-žrtvama obiteljskog nasilja (samohranim majkama, trudnicama odbačenima od obitelji, ovisnicima, obiteljskim ženama s djecom gdje je obiteljski život nasiljem i zlostavljanjem narušen, i sl.)

Sestre franjevke Sarajevo - Nakon posljednjeg rata na ovim prostorima uslijedile su društvene i političke promjene koje su nam omogućile vraćanje našem prvotnom apostolatu. Danas se sestre sve više angažiraju u obrazovnom radu u školama, odgojnom radu u vrtićima i učeničkim domovima, te na socijalnom planu u radu sa siromašnom i odgojno zanemarenom djecom i u radu s ovisnicima.

d) Najveće poteškoće u našem socijalnom djelovanju?

Sve redovničke zajednice se susreću sa gotovo istim problemima. Izdvajam sljedeće:

Nedostatak potpore od strane države za naše projekte (npr. Domovi za nezbrinutu djecu, internati, udruge, katolički vrtići nisu uvršteni u državni proračun). U ovom radu koji, pored stručne spremnosti, zahtijeva puno osobnog zalaganja, ljubavi i žrtve, susrećemo se s brojnim poteškoćama. Jedna od njih je nerazumijevanje i neosjetljivost za ovu problematiku i vrstu ovakvog socijalnog djelovanja, koje pokazuju upravo ljudi koji bi trebali imati i razumijevanja i osjetljivosti za čovjeka, a nalaze se na odgovornim dužnostima i položajima vlasti.
Također, često nailazimo na poteškoće zbog nepostojanja pravilnika i zakonskih odredbi kojima se regulira osnivanje i rad ovakvih ustanova, te zbog različitog zakonodavstva i različite njegove primjene u upravnim područjima (kantonima). S tim je povezano i često kršenje prava djece u ostvarivanju prava na socijalnu zaštitu i smještaj u ustanove socijalne zaštite.
Još jedna od poteškoća je i nedostatak materijalne pomoći od strane države, zbog čega najveći dio troškova ustanove snosi Provincija, kao njen osnivač, uz pomoć humanitarnih organizacija i donatora.
Zakonske odredbe o povratu imovine su također jedna od poteškoća. Neke Družbe na prostoru BiH imaju velik broj nacionaliziranih zgrada i zemljišnih posjeda. Njihovim povratom bi se Družbe mogle otvoriti i drugim djelatnostima potrebnim današnjem društvu.

e) Treba li Crkva organiziranije djelovati na socijalnom planu u BiH?

Imajući u vidu stanje društva u kojem živimo, karitativno socijalna djelatnost Crkve se nameće kao jedna od najvažnijih. Crkva je na izrazito jasan način svjedočka po zauzetoj socijalnoj djelatnosti.

Budući da je malo onih koji se na ovim prostorima istinski zalažu za dobro malog, socijalno ugroženog čovjeka, a istovremeno je jako puno problema koji se javljaju, djelovanje na socijalnom planu je itekako potrebno i važno, a Crkva i posebno redovničke zajednice pozvane su svojim zalaganjem odgovoriti na potrebe vremena i društva u kojem žive.

Smatramo da bi bilo potrebno da Crkva iznalazi uvijek nove mogućnosti organiziranog djelovanja na socijalnom planu.

Konkretnije:

Zajednički, na nivou cijele Crkve u BiH, napraviti neku vrstu odgojnog projekta gdje će se učiti kako ljude animirati za dobro.
Redovita duhovna skrb za starije i nemoćne osobe po staračkim domovima, te za bolesne smještene po bolnicama.
Pastoral obitelji - organiziranije raditi sa obiteljima na razini cijele BiH.
Organiziraniji rad s mladima ali i sa starijima (posebno na župama)

Zadaća Crkve je djelovanje na socijalnom planu i to ponajprije u radu s obiteljima, kako bi iz zdravih obitelji imali zdravu djecu i mlade, članove društva i Crkva, jer "obitelj ima organske i životne veze s društvom, ona je njegov temelj i neprestano ga hrani svojom službom životu: u krilu obitelji, naime, rađaju se građani i oni u obitelji uče prva znanja društvenih kreposti, koje su duša života i razvoja društva".[2] Ovu zadaću Crkve i mi redovnici/ce želimo prepoznati i živjeti kao djelatnost nama na osobit način povjerenu.

II. GLEDAJUĆI PREMA BUDUĆNOSTI

Poteškoće i perspektive

Uz načine djelovanja na različitim područjima na što smo maloprije pokušali ukazati, želim istaknuti još neke poteškoće ali i perspektive s kojima se susrećemo u našem radu.

Prva poteškoća, koja nije nažalost samo redovničkih zajednica u BiH već i u svijetu jest smanjenje broja zvanja što se onda očituje i u broju osoba koje bi se mogle posvetiti socijalnom djelovanju.

Skrb i pastoralna briga za bolesne. Situacija bolesti je posebna u životu svakoga čovjeka. Stoga mislim da bi ljudima u takvim situacijama trebalo posvećivati puno veću pozornost. Pritom osobito mislim na pastoralnu skrb u bolnicama i staračkim domovima. (Prema iskustvima iz nekih drugih sredina, čini se da bi se tu moglo bolje organizirati i angažirati).

Već se puno učinilo na ovom planu, ali i nadalje osjećamo nužnost prisutnosti i djelovanja u svijetu odgoja. Crkva je uvijek shvaćala da je odgoj bitan element njezina poslanja. Mi smo pozvani da u odgoj unosimo vrijednosti i novi način gledanja na život, svijet, ljude… Povijest Crkve je bogata čudesnim primjerima posvećenih osoba koje su živjele i žive težnju prema svetosti po pedagoškom zauzimanju, predlažući istodobno svetost kao odgojni cilj. To je jedan od najdragocjenijih darova što ih posvećene osobe mogu i danas ponuditi mladeži.

Crkva danas uočava veliku važnost djelovanja na području javnosti gdje su nezaobilazni mediji što postaje i nezaobilazno sredstvo svjedočke prisutnosti u svijetu medija. Svaki napor na tome važnom i novom apostolskom području treba ohrabriti, kako bi Kristovo Evanđelje odjekivalo i preko tih suvremenih sredstava komunikacije.

Djelovanjem na socijalnom području otvaraju se velike mogućnosti dijaloga sa svima koji nastoje oko dobra čovjeka. Postoji zajedničko polje socijalne suradnje na području cjelovitog čovjekova razvoja. Dijalog između kršćana i nevjernika, kao i različitih religija, uključuje dijeljenje siromaštva i nesigurnosti, poticanje pravednosti i mira. Opredjeljenje za siromašne postalo je pitanje savjesti za sve ljude dobre volje, za sve koji vjeruju u Boga, bili oni kršćani ili ne. Kao franjevka spomenut ću i primjer sv. Franje. On razlikuje dva oblika dijaloga: dijalog životom i dijalog propovijedanjem (Npr 16). On ipak prvom obliku daje prednost. Ono što se sultana najviše dojmilo nije bila uvjerljiva rječitost sv. Franje, nego njegov način življenja. Sultan je bio ganut njegovim siromaštvom i njegovom oslobođenošću od zemaljskih stvari (usp. Cv 24; LM 9,8).

Zakonske odredbe koje su na mnogim područjima veoma složene otežavaju ponekad djelovanje i uključivanje na socijalno područje.

Danas se susrećemo sa novim oblicima siromaštva koje je ponekad teško uočiti a pritom mislimo na potrebite (npr. stradalnici rata, zlostavljani, beskućnici, ovisnici raznih vrsta…).

Društvo konzumerizma i sve snažnije prodiruća potrošačka kultura potiče nas na življenje autentične jednostavnosti i siromaštva, na što potiče i papa Benedikt u svojim katehezama. Svjedočki živjeti Evanđelje danas znači vraćati se na izvore.

Zaključak

Vrijeme velikih kriza i izazova, kako nam svjedoči povijest, u Crkvi je često bilo vrijeme novih inicijativa, vrijeme osoba koje su živeći autentično Evanđelje služili Bogu ali i konkretno, bratu čovjeku. Željeli bi da i ovo naše vrijeme na početku novog tisućljeća, u kojem - kao Crkva - osjećamo potrebu zalaganja, davanja i žrtvovanja za čovjeka, bude vrijeme oživljavanja karizmi i vrijeme novog poleta.

Doživljavamo u ovom trenutku aktualnim poziv Ivana Pavla II u Apostolskom pismu Ulaskom u novo tisućljeće (br. 58) da krenemo naprijed s nadom. On kaže: „Novo se tisućljeće otvara pred Crkvom kao široki ocean na kojem se moramo upustiti u pustolovinu, računajući s Kristovom pomoći. Božji Sin koji se, iz ljubavi prema čovjeku, utjelovio prije dvije tisuće godina i danas vrši svoje djelo. Potrebne su nam prodorne oči da bismo vidjeli to djelo i, poglavito, veliko srce da bismo i sami postali njegovim sredstvima... Krist nas još jedanput poziva da krenemo na put: Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga (Mt 28,1).

Pozvani smo poput naših utemeljitelja/ca, sv. Franje, sv. Vinka Paulskog, sluge Božjeg Josipa Štadlera biti ljudi koji suosjećaju sa svojim bližnjima u njihovim konkretnim potrebama, pomagati rubnima uvijek i u svakoj prigodi. Oni su jednostavno prihvatili i sami postali siromašni pokazujući na taj način kako ono može biti i blagoslov i izvor življenja autentične slobode.

[1] Družbe koje također na razne načine nastoje ostvariti svoju karizmu na socijalnom planu u BiH su: Dominikanci, Franjevke od Bezgrješne, Isusovci, Karmelićani, Karmelićanke Srca Isusova, Karmelićanke (klauzurne), Kćeri Milosrđa, Klarise, Marijine sestre, Službenice Milosrđa, Trapisti.

[2] Ivan Pavao II., Obiteljska zajednica – Familiaris consortio, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1997., str. 60.