28.07.2015

Ljetni kamp na temu "Povede ih na goru" na Ranču u Dobretićima

Četrvti ljetni kamp u organizaciji Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije održan je od 20. do 23. srpnja u Dobretićima (Jajce).

Četrvti ljetni kamp za djevojke na temu "Povede ih na goru" (Mt 17,1) u organizaciji Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije održan je od 20. do 23. srpnja 2015. na Ranču u Dobretićima (Jajce). Na kampu se okupilo osamnaestero sudionika. Iako je kamp bio predviđen za djevojke pridružila su se i tri dečka. Donosimo iskustvo i osvrt na to druženje, sudionice kampa Marije Lučić iz Jakšića (Požega).

Bilo je to nevjerojatno lijepo iskustvo. Naše druženje započeli smo u ponedjeljak upoznavanjem na jedan poseban način. Na stolu su nam bili postavljeni različiti predmeti koje smo mogli izabrati i preko njih se predstaviti.

Govoreći o predmetu koji smo izabrali govorili smo zapravo o sebi. U večernjim satima spustili smo se do litica s kojih smo mogli vidjeti selo Orašac u kojem se nalazi grob Joze Furundžije (1857.-1922.) narodnog sveca.

Svaki dan našega boravka u Kampu započinjali smo sv. misom  (u mjesnoj kapelici a jednom i u župnoj crkvi u koju smo hodočastili), posebno slušajući riječ Božju koja je upućena nama. Svetu misu predslavio je fra Krešimir Vukadin, župnik.

U programu smo imali posjet kapelici na Golom Ranču koje je bilo i savršeno mjesto u prirodi gdje nas je s. Tihoslava, nakon pročitane Pjesme brata sunca upoznala sa svijetom ljekovitog bilja kojeg ovdje ima u izobilju. Tako nas je naučila o raznim čajevima i  kremama (kako se pripremaju) i koji nam pomažu da održimo naše tijelo zdravim i mladim. Bilo je to i pobjeđivanje straha od različitih kukaca koji se nalaze u travi.

Suhi vrh najviši je vrh na tom području (1400 m nadmorske visine). Tamo smo se uputili u srijedu predvečer moleći križni put koji smo prethodno sami napisali. Hoteći još više dočarati iskustvo križnog puta zaputili smo se noseći  svoj križ koji su nam priredili dečki. Oduševio nas je ambijent vrha na kojem se nalazi kapelica. 

Bila je to za nas i duhovna obnova i pomoć da otkrijemo duha Božjega u sebi. Na ovom kampu upoznali smo se i s jednim posebnim redom koji još uvijek živi u našem narodu. Sestra Hedviga Bliznac, klarisa koja je inače rodom iz ovog mjesta, predstavila nam je Red klarisa, kojemu i sama pripada kao i dvoje svetaca koji itekako imaju veze s ovim prirodnim ljepotama – sv. Franjo zaljubljenik prirode i čovjek Božji i sv. Klara iako zatvorena u samostanu u tome ga je nasljedovala.

Neizostavni dio kampa kojem smo se također radovali bile su radionice: izrada krunica, narukvica, privjesaka... i vezenje slika s posebnim motivima i na poseban način. U ovim radionicama su nas poučavale s. Ivka i s. Tihoslava a mi smo također poučavale jedna drugu pokazujući tako što nam je ostalo znanja od prošle godine.

Svakako smo se radovali još jednoj mogućnosti pobjeđivanja straha. Neki su po prvi put imali priliku zajahati konja i to nisu propustili unatoč strahu koji su prije osjećali.

U nadi ponovnog susreta razišli smo se svojim kućama obogaćeni novim iskustvima i saznanjima. Preporučila bih svim mladima da se odazovu na ovaj kamp i probude i pronađu u sebi one ljepote koje nam Bog daje i za koje smo mu dužni svaki dan zahvaljivati.

Hvala s. Miri koja nas je pozvala na te prostore i udomila te pomno brinula da ne bismo u čemu oskudijevali kao i s. Ivi i s. Blaženki.