31.10.2017

Dan Provincije sestara Milosrdnica na prostorima srednjovjekovnog Bobovca

Na proslavi je sudjelovalo 30 sestara Milosrdnica, članovi Udruge sv. Vinka i Marijanske Vinkovske mladeži, djelatnice sestarskih ustanova te prijatelji sestara.

U subotu 28. listopada, sestre Milosrdnice Svetog Vinka Paulskoga Provincije Majke Divne proslavile su Dan Provincije i svoju zaštitnicu Majku Divnu na ostatcima utvrđenog grada srednjovjekovne Bosne i  bosanskog kraljevstva na Bobovcu (Vareš). Euharistijsko slavlje u rekonstruiranoj kapeli na Bobovcu predslavio je fra Vjeko Tomić. Na proslavi je sudjelovalo 30 sestara, članovi Udruge sv. Vinka i Marijanske Vinkovske mladeži, djelatnice sestarskih ustanova  i prijatelji sestara.

Sudionica proslave s. M. Rahela Brkić, u svom osvrtu na taj Dan piše:

“Duga povijest, stotinama godina življena, čuvana! Za nju se borilo, nju se sanjalo! Za nju se rađalo! Za nju se umiralo! Tu se kraljevska kruna čuvala! I evo nas, sada smo tu, mi sestre zavjetovane Jednom KRALJU svih vjekova, svih naroda, Kralju ISUSU KRISTU čija vladavina nema kraja, ona vječno traje!

Tu smo da Te molimo;  oprosti u svome svetom milosrđu sve naše padove, predaje i izdaje! Tu oko Tvoga Oltara, po neprocjenjivoj Žrtvi Ljubavi želimo Te moliti da nas obnoviš, ujediniš, blagosloviš i osnažiš za život sestarskog zajedništva. Tajnu najveće Ljubavi u daru svete Mise slavio je  fra Vjeko Tomić! On nam je na lijep i blizak, bratski način progovorio  o njegovom približavanju svetom Vinku Paulskom, koji ga je zadivio svojom širinom ljubavi i svetosti. Poticao nas je da se ne umorimo u jednostavnosti slijediti sv. Vinka i ne smijemo pasti na tim osnovnim, jednostavnim koracima. Dok je plemstvo živjelo u svojim salonskim okvirima i bavilo se "salonskim" poslovima, sv. Vinko je budio čovjeka u čovjeku otkrivajući u svakome dostojanstvo Božje. Molitvu suradnika sv. Vinka, misnik je primjenjivao na nas koji u današnje vrijeme slijedimo njegovu 400. godišnju karizmu i poslanje.

Kako je Vinko govorio sestrama u ono doba, govori i nama! Kruh koji dajete potrebnima, on će im na jedan dan produžiti život, ali je puno važniji  način na koji im ga dajete, to jest da sve što radite, radite s ljubavlju. Mi smo poslani tim ljudima, siromasima, koji nisu imali sreće u životu, koji su često neugodni. Tko će tim ljudima pristupiti prijazno, sa osmijehom?

Budi poslana! Budi misionarka! Budi plemenitost! Budi dobrota svojom pojavom! Ako si u miru Božjem, već si poziv, nešto što vrijedi oponašati! Darovati se Bogu i služiti kroz duhovna i tjelesna djela milosrđa. A najjača snaga koja nas mijenja i preobražava iznutra je sveta Euharistija i sat klanjanja koje nas čuva od sebičnih i egoističnih poticaja.

Najizvrsniji put ostvarenja karizme našega utemeljitelja, oca svih potrebnika, siromaha, ožalošćenih, bijednih i bolesnih kojima smo od samih početaka poslani ostvarit ćemo međusobnom ljubavlju i slogom u raspoloživosti i nesebičnosti koja ne zna za granice.

Nakon svečanog slavlja svete Mise u povjesnoj kapelici uputila nam je svoju riječ časna Provincijalka, s. M. Juijana Djaković. Ona je tako sažeto, iskreno, lijepo, majčinski progovorila srcu svake sestre o stanju i vremenu u kojem se nalazi naša Provincija! Čestitajući blagdan Majke Divne i pozvala nas je da slijedimo u poniznosti i predanju.

Sestra M. Blanka Jeličić je pročitala svoju dirljivu pjesmu posvećenu Bosni – Zemlji ljubljenoj.

Zajedništvo je nastavljeno u radosnom ozračju prirodnih ljepota ovoga kraja.

Nakon ručka smo se uputili u župu Borovica. Tu nas je spremno dočekao domaći župnik vlč. Ivan Butum kojemu od srca zahvaljujemo na gostoprimstvu.

Neka sv. Vinko bdije nad našim zajednicama, Provincijom i Družbom! A mi koji smo tu proživjeli smo svaka na svoj način riječi:

nosile me rijeke,

vitlale vode,

udarali vali,

šibali vjetrovi i samoće gazile

samo da bi moja duša Tebe ISUSE tražila i Tvoj mir našla! Blagoslovi sva naša traženja, ISUSE!”