17.05.2019

Umirovljeni svećenici posjetili ŠSF u provincijalnoj kući u Sarajevu

Sestre franjevke posjetili su umirovljeni svećenici Vrhbosanske nadbiskupije: mons. Mato Zovkić, vlč. Marko Perić, vlč. Miroslav Agostini, vlč. Vinko Radić i vlč. Luka Brković.

U srijedu, 15. svibnja 2019. zajednicu Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina u provincijalnoj kući u Sarajevu, Bjelave 85, posjetili su umirovljeni svećenici koji borave u Svećeničkom domu Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu: mons. Mato Zovkić, vlč. Marko Perić, vlč. Miroslav Agostini, vlč. Vinko Radić i vlč. Luka Brković. Oni su kroz svoje svećeničko djelovanje i služenje na različite načine bili povezani s mnogim sestrama ove Provincije. Stoga su izrazili želju posjetiti zajednicu u provincijskom sjedištu. Zajednica sestara rado je odgovorila njihovoj želji te ih pozvala da budu dragi gosti u provincijalnoj kući.

Po dolasku i dočeku svećenika, uputili su se svi u kapelu gdje su pozdravili Blaženu Djevicu Mariju uskrsnom pjesmom „Kraljice neba“. Potom je s. Kata Karadža, provincijska predstojnica, uime zajednice i osobno pozdravila goste, izrazila dobrodošlicu te u kratkim crtama predstavila umjetničko oblikovanje i uređenje kapele „Prečistog Srca Marijina“.

Bratsko-sestrinsko druženje nastavili su uz zdravicu i ručak. U razgovoru svećenici su se zanimali za apostolat koji sestre vrše u Provinciji, na poseban način sestre koje djeluju u Sarajevu, za život sestara u novootvorenoj misijskoj podružnici u Africi, u Ugandi, a sestre su se zanimale za život svećenika u Svećeničkom domu i njihovim zanimacijama u tzv. trećoj životnoj dobi. Također prisjećali su se susreta sa sestrama koje su živjele i radile u Sarajevu od samih početaka do danas. Iako su se mnoge od njih preselile u vječnost, svećenici još uvijek gaje blage uspomene na njih i na dobrotu koju su sijale prolazeći ovom zemljom.

Nakon ručka i ugodnih razgovora, u pratnji s. Lidije Jurišić, zamjenice provincijske predstojnice, gosti su obišli prostorije provincijskog sjedišta kao i prostorije „Kuće milosrđa“ koja se također nalazi u sklopu sjedišta.

Podsjećajući na riječi don Ivice Žižića: „Gostoprimstvo je drevna vrjednota koja od pamtivijeka resi ljude otvorene kulturi blizine. Gostoprimstvo je slavlje blizine gdje se zaboravlja vrijeme, a nastupa čisto prijateljstvo, čežnja da se bude zajedno, da se i drugi, onaj koji dolazi može osjetiti kod kuće. Ljepota gostoprimstva odijeva se malim i velikim gestama koje stvaraju istinske prostore življenja.“, jedna od sestara podijelila je svoje utiske sa susreta:

„Susret je trajanje, od susreta se živi, od nekih čak cijeli život. Od susreta se postaje sretan! Za sreću je potreban susret! Posjet svećenika zajednici i gostoprimstvo sestara vjerujemo da je bilo u duhu ovih riječi, a u želji da sve nas Bog učini velikodušnim domaćinima Njegove prisutnosti u životu svakog čovjeka u bilo kojem vremenu i u bilo kojem mjestu – u susretu čovjeka s čovjekom“.

(s. Ljubica Stjepanović)