16.12.2015

Duhovna obnova za odrasle u samostanu ŠSF u Jajcu

Duhovnu obnovu na temu "Čovjek biće odnosa" animirala je i vodila s. Ines Vujica, a sudionici su se simbolično zaputili u školu milosrdnog Oca.

U subotu, 12. prosinca, na početku Jubilarne godine milosrđa, mi sestre franjevke u Jajcu otvorile smo vrata našega samostana i u popodnevnim sati upriličile duhovnu obnovu za odrasle. Na ovaj način, zajedno s pukom ovoga mjesta, započele smo Izvanrednu godinu milosrđa. Mnogi su prepoznali ovaj trenutak i odazvali se našem pozivu te se na simboličan način zaputili u školu milosrdnog Oca.

Tema duhovne obnove bila je Čovjek biće odnosa. Duhovnu obnovu animirala je i vodila s. Ines Vujica. Sudionike je s. Ines povela u duhovnu obnovu kroz paradoks našega vremena naglasivši: „Imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire putove, ali uže vidike; imamo veće kuće, a manje obitelji; više udobnosti, a manje vremena; previše pričamo, premalo volimo, prečesto mrzimo, rijetko molimo. Očistili smo zrak, a zagadili dušu.“ Potom je prisutne pozvala da više vremena provode sa svojim voljenima jer oni neće vječno biti pored nas. „Nađite vremena da volite, nađite vremena da razgovarate i nađite vremena da podijelite misli s drugima. Jer je čovjek biće odnosa i ne može živjeti niti se ostvariti bez drugoga. A najboljoj komunikaciji uči se komunicirajući s milosrdnim Ocem koji uči milosrdnoj komunikaciji. Naši odnosi su najčešće ranjeni, povrjeđuju nas i u stalnom smo strahu da nas drugi ne povrijedi.“

U drugom dijelu duhovne obnove, u radu po skupinama, zadržali su se nad biblijskim ulomkom o Milosrdnom Ocu (Lk 15, 11-32). U izvješćima sudionice su posebno naglasile da im se, kao roditeljima, i nije bilo baš teško uživjeti u ulogu milosrdnog Oca jer i same čine sve za svoju djecu i neizmjerno im mogu oprostiti što često i nije dobro. Također je došlo do izražaja kada su drugi u pitanju da su rjeđe milosrdni i da nemaju strpljivosti čekati povratak drugoga bez mrljanja, ogovaranja, osuđivanja… Nakon toga je svaka skupina istaknula da su ovaj trenutak prepoznale kao trenutak osobnog dolaska k sebi i povratka u Očev milosrdni zagrljaj u kojem se uči biti milosrdan, praštati, bezuvjetno ljubiti sve bez razlike.

S ovom čežnjom zaputili smo se u kapelicu gdje smo ovaj susret okrunili molitvom za svoje obitelji, zajednice, Crkvu… za čitavo čovječanstvo. Molili smo milosrdnog Oca da u ovom vremenu došašća prepoznamo trenutak Isusova pohoda, da se otvorimo njegovom dolasku u našemu bližnjemu, da izliječi naše ranjene odnose u obiteljima, u zajednicama u Crvi kako bi milosrđe zablistalo na našim licima.
 

Uistinu je ovo bio jedan predivan susret jer je na koncu susreta radost blistala na licima sudionica. Također su potaknule nas sestre, zahvaljujući nam, da češće organiziramo ovakve susrete jer su potrebni. Vjerujem da će posijano sjeme Očeva milosrđa proklijati nadom i radošću u ovom vremenu straha i da ništa neće uspjeti zasjeniti radosnu proslavu Kristova silaska u našu svakodnevnicu.

S. Iva Klarić