18.05.2016

Dvadeset i prva obljetnica smrti s. Cecilije Grgić i vlč. Filipa Lukende

Misno slavlje u Presnačama predvodio je biskup Komarica, u suslavlju mons. Semrena, osmorice svećenika te sudjelovanje redovnica i vjernika.

U srijedu  12. svibnja 2016. obilježena je 21. obljetnica mučeničkog stradanja vlč. Filipa Lukende, župnika i čuvara svetišta sv. Terezije od Djeteta Isusa u banjolučkom naselju Presnače i redovnice Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog Provincije Majke Divane s. Cecilije Grgić, tadašnje katehistice u toj župi.

Tim povodom u župnoj crkvi u Presnačama misno slavlje predvodio je mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki u suslavlju pomoćnog biskupa mons. Marka Semrena i osmorice svećenika banjolučke biskupije. U euharistijskom slavlju sudjelovolo je tridesetak sestara milosrdnica predvođene provincijalnom poglavaricom s. Terezijom Karača, sestre Klanjateljice Krvi Kristove i Misionarke ljubavi,  vjernici iz Presnača i rodbina s. Cecilije i vlč. Filipa.

Homiliju je izrekao biskup Semren te istaknuo: „Draga braćo i sestre, nalazimo se u Izvanrednoj jubilarnoj godini Božjeg Milosrđa čiji je jedan od zaštitnika sv. Leopold i sjećamo se 21. obljetnice mučeničke smrti vlč. Filipa i s. Cecilije. Isus je put Očeve milosrdne ljubavi za čovjeka i put čovjekove ljubavi za Boga. Milosrđe je put našega spasa. Susresti Isusa znači susresti Njegovu ljubav na što nas upućuje i sv. Leopold i naši pokojnici. Ta nas ljubav preobražava i omogućuje nam da drugima prenosimo snagu koja nam je darovana. Time postajemo Kristonosci, nositelji Kristove radosti.“  Biskup je također podsjetio na riječi pape Franje koje je izgovorio 6. lipnja 2015., te istaknuo da ne zaboravimo svoju povijest ne da bi se svetili nego mir stvarali i da bi voljeli kao što su to voljeli naši vlč. Filip i s. Cecilija dajući vlastite živote za svoje bližnje i tako u smrti pronašli svoj život u Kristu.

Propovjednik je govoreći o životu sv. Leopolda Mandića i njegovu radu kao ispovjednika, spomenuo jednu zgodu iz te njegove prakse. Jedan svećenik išao je na ispovijed i rekao: „Oče, vi ste previše velikodušni. Rado se kod vas ispovijedam, ali čini mi se da ste previše velikodušni.“ Sv. Leopold mu je odgovorio: „Ma tko je velikodušan, sinko moj? Gospodin je velikodušan, ta nisam ja umro za grješnike nego Gospodin. Kad je bio onako velikodušan razbojniku, kakav je mogao biti s drugima!“

Na kraju svetog misnog slavlja biskupa Komarica je molio za pokoj duša vlč. Filipa i s. Cecilije. Zajednički je moljena molitva tiskanu na spomen sličici. Uslijedilo je druženje uz okrjepu.

U svom osvrtu na ovu tužnu obljetnicu s. Rahela Brkić piše: “Dvanaesti! Svibanj! Presnače! Samo jedna riječ i misao je tu, prisutna spoznaja, sjećanje. Sjećanje na našu s. Ceciliju Grgić. Što se to dogodilo? Zašto? Je li zaista moralo tako biti? Ovo je samo jedan dio onih pitanja koja su u nama i koja su uvijek tu ostala neobjašnjena, neshvatljiva iz godine u godinu. Ona su tu i ostaju ne samo u nama nego se prenose iz generacije u generaciju, iz naraštaja u naraštaj. U stvari: to smo mi, ta stvarnost je dio nas, bila i ostaje! Naša sestra, naša stvarnost! Ona i mi!

Nama ostaju riječi i srce zahvalno dragom Bogu za hrabrost i ljubav svjedočenja naše s. Cecilije i vlč. Filipa, za očinske riječi i poticaje koje nam neumorno, svake godine upućuje mons. Franjo i sam svjedok nemilih događanja u njegovoj biskupiji i cijeloj BiH. Zahvala također biskupu Marku na upućenim riječima, našim sestrama u Banjojluci koje nas s puno radosti i brižljivosti primaju i ispraćaju. Hvala i župniku vlč. Ivici Božinoviću koji svake godine, ali i preko cijele godine otvaraju vrata srca, kuće i župe za sve one koji se žele pomoliti na mjestu stradanja.” (kvrppbih/Rahela B.)