23.04.2018

Molitveno bdijenje uoči Dana molitve za duhovna zvanja

U organizaciji Konferencije VRPP BiH upriličeno je molitveno bdijenje za svećenička i redovnička zvanja u Crkvi Kraljice sv. krunice u Sarajevu.

U subotu, 21. travnja 2018. uoči Nedjelje Dobrog pastira u Crkvi Kraljice Svete krunice u Sarajevu, održano je molitveno bdijenje za duhovna zvanja, s početkom u 19 sati u organizaciji Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH (KVRPP BiH).

Na bdijenju su bili nazočni članovi i članice različitih redovničkih zajednica: Služavke Malog Isusa Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, Školske sestre franjevke Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina, Sestre Milosrdnice sv. Vinka Paulskog Provincije Majke Divne, Kćeri Božje ljubavi Provincija Božje providnosti, Klanjateljice Krvi Kristove, Školske sestre franjevke Krista Kralja Provincije Svete Obitelji u Hercegovini, Družbe Isusove, bogoslovi Franjevačke provincije Bosne Srebrene, bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa te bogoslovi iz Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa „Redemptoris Mater“ u Vogošći.

Bdijenje je započelo s prvom strofom pjesme „Krist jednom stade na žalu“, a zatim je sestra Kata Karadža, potpredsjednica Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica u BiH, uputila riječi dobrodošlice i pozdrava. U svom govoru, najprije je zahvalila svima nazočnima, a posebno Kćerima Božje Ljubavi koje su domaćini organiziranog bdijenja. Sestra je istaknula kako nas sve povezuje zajednička nakana, a to je – posebno u kontekstu nedjelje Dobrog Pastira – molitva da Gospodin pošalje radnika u svoju žetvu. Također je navela tri bitna koraka u odgovoru na duhovni poziv koje je istaknuo papa Franjo: slušanje, razlučivanje i življenje poziva. Uvodni govor je zaključila sa željom da naš hod prema Kristu bude postojan i ustrajan, a drugi neka se ohrabre ka otkrivanju svojih duhovnih zvanja.

Nakon uvodnih riječi uslijedila je Služba riječi. Prvo čitanje iz knjige Djela apostolskih pročitao je Blaž Protuđer, bogoslov Bosne Srebrene, a zatim je sestra Milosrdnica, Marina Jakovljević otpjevala Psalam 23. Nakon Psalma uslijedilo je drugo čitanje iz Prve Ivanove poslanice koje je proglasila sestra novakinja iz Služavki Malog Isusa a potom uslijedilo je evanđelje po Ivanu (o Dobrom pastiru) koje je proglasio Isusovac o. Krešimir Djaković.

Nakon evanđelja otpjevana je druga strofa pjesme „Krist jednom stade na žalu“
Zaključivši službu Riječi, uslijedila su dva kratka ali snažna osobna svjedočanstva.

Prvo je svjedočanstvo iznijela Marija Bešker, Školska sestra franjevka iz hercegovačke Provincije. Sestra je rekla da je u samostan ušla već sa četrnaest godina i da danas točno vidi kako je Bog s njom računao od malih nogu. U mladosti su važnu ulogu u njenom pozivu imali stalna molitva u skrovitosti, djed i časne sestre koje su je poticale da se posveti Kristu. Kada je na kraju ušla u samostan, sestra je jasno istaknula da su borbe sa pozivom trajale još mnogo godina. Ona se opredijelila za rad u bolnici u Sarajevu i govorila je o važnosti potpunog predanja u životnom pozivu i o tome kako se ne treba štedjeti jer ćemo tako stvarno biti zadovoljni. Najteži su joj trenutci bili za vrijeme rata i to ne jer je trebala ostati u opkoljenom gradu, nego onda kada je izlazila iz njega. Od tog trenutka, ističe sestra, samo je čekala da se ponovno vrati u Sarajevo. Osvrćući se na tu zgodu, rekla je kako nikada ne valja bježati od križa, već da prihvatimo svakodnevnicu veselo i predano. Sestra je zaključila svjedočanstvo rekavši „kad bi se opet rodila, opet bi bila časna i medicinska sestra“ te je upozorila mlade bogoslove na odgovornost koju nose kao svećenički kandidati jer se pripremaju za tako uzvišeni poziv.

Nakon sestre Marije, govorio je Jesùs Antonio Gazquez Hernandez, bogoslov pete godine formacije i četvrte godine studija iz sjemeništa u Vogošći. Jesus se predstavio. On je Španjolac koji dolazi iz Murcie, jedne južne pokrajine. Odmah je na početku istaknuo kako on ne zaslužuje biti na mjestu gdje se sada nalazi.To je djelo Božje. Njegovi su roditelji bili članovi neokatekumenske zajednice u Španjolskoj, tako da se i on od rana djetinjstva pridružio ovoj kršćanskoj inicijaciji sa svojom vlastitom zajednicom. Ipak, provodio je jedan život ne puno drugačiji od ostalih mladih u njegovom okruženju. Sve se promijenilo na jednoj snažnoj ispovijedi kada ga je duhovnik potakao da se predade potpuno Kristu i njegovoj volji. Tako je Jesus pristao na mogućnost da ga Bog poziva na posvećeni život. Otišao je u jedan gradić u Italiji, odakle mladići iz cijeloga svijeta bivaju raspoređeni u razna Redemptoris Mater sjemeništa po svijetu. Na taj je način i došao u Bosnu. Jesus je također istakao kako je ovdje našao ono što u kući nije uspijevao, a to je mir. Na kraju je istaknuo kako i ovdje u Bosni postoje neokatekumenske zajednice u Sarajevu, Žepču i Bosanskom Brodu te kako on i ovdje ima svoju zajednicu u kojoj može nastaviti, uz svećeničku formaciju u sjemeništu, hod kršćanske inicijacije.

Zatim je otpjevana treća strofa pjesme „Krist jednom stade na žalu“.
Fra Jozo Marinčić, provincijal Bosne Srebrne prenio je nagovor svetog oca Franje. Istaknuo je događaj kojim je prije 55 godina, papa Pavao VI. Dan uoči Nedjelje dobrog pastira, ustanovio molitvu za duhovna zvanja, događaj, koji se anticipira ovim bdijenjem.Također, istakao je moto pape Franje koji glasi: „Slušati, razlučivati i živjeti“ duhovni poziv. „Otajstvo utjelovljenja nas posebno podsjeća da Bog ulazi u naš život i poziva nas u radost i posebnost svakog zvanja. Jer je Bog ušao u naš život važno je slušati i razlučivati. On dolazi tiho i diskretno, bez nametanja. Njegov glas može biti ugušen bukom oko nas ili unutar nas. Njegov glas nećemo moći prepoznati ako ostanemo zatvoreni u sebi, i u svojoj ravnodušnosti. Poziv se otkriva putem duhovnog razlučivanja.“Svaki bi kršćanin, kaže papa Franjo, trebao znati razlučivati povijesne događaje iz vlastitog života. Tako se donose temeljne odluke. Papa upozorava da ne čekamo vječno povoljan trenutak, nego da danas preuzmemo rizik odabira. „Ne smijemo čekati da budemo savršeni, da kažemo, evo me. Ne trebamo se plašiti vlastitih ograničenja i grijeha u prihvaćanju duhovnog poziva.“

Fra Jozo je na kraju istaknuo, kako smo se na ovom bdijenju okupili moliti Gospodina da pošalje radnike u svoju žetvu, i kako bismo mi odgovorili na vlastiti poziv.

Potom je uslijedila četvrta strofa „Krist jednom stade na žalu“.

Kao posljednji službeni dio molitvenog bdijenja uslijedilo je euharistijsko klanjanje. Sestra Kćeri Božje ljubavi Antonela Rašić čitala je razmatranja, a molitvu vjernika čitao je bogoslov Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa Ivan Matijević. Na završetku obreda klanjanja, fra Jozo Marinčić, dao je završni blagoslov svima nazočnima. Kraj susreta označio je pozdrav u čast Blaženoj Djevici Mariji pjevanom molitvom „Kraljice neba raduj se“.

(Marko Tunjić)

(Fotografije: Bogoslovi -Vogošća)