26.01.2022

Sestra Kata Karadža primila misionarski križ

Euharistijsko slavlje te obred blagoslova misionarke i križa predvodio je fra Filip Karadža, brat s. Kate u koncelebraciji sa župnikom vlč. Dukićem i vlč. Jerkom Valkovićem.

Na blagdan Obraćenja sv. Pavla 25. siječnja 2022. u crkvi Svete Obitelji u Zagrebu s. Kata Karadža primila je misionarski križ, a 2. veljače, na blagdan Svijećnice  s. Kata će putovati u Ugandu mjesto Rwentobo,  u našu zajednicu gdje sestre djeluju od 2018. godine. Svečano euharistijsko slavlje te obred blagoslova misionarke i križa predvodio je fra Filip Karadža, brat s. Kate, u koncelebraciji sa  župnikom vlč. Danijelom Dukićem i vlč. Jerkom Valkovićem, pročelnikom Odjela za komunikologiju Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta u Zagrebu. Uz provincijsku predstojnicu s. Željku Dramac i članice Provincijske uprave, slavlju su nazočili članovi obitelji s. Kate, njezina majka, brat sa svojom obitelji i druga rodbina,  zatim sestre  zajednica iz Zagreba te  vjernici ove župe.

Sestra Željka Dramac, provincijska predstojnica nazočnim vjernicima je predstavila s. Katu i misiju u koju odlazi, te pročitala poruku s. Klare Šimunović, vrhovne prestojnice koju je ovom prigodom uputila s. Kati i sestrama franjevkama Bosansko-hrvatske provincije.  “Odlazak s. Kate u misije ostvarenje je njezinog osobnog misijskog poziva i osnaživanje mlade zajednice u Africi, no to je prije svega doprinos misijskom poslanju koje ostvarujete kao Provincija. Jer svjedočenje kršćana za Krista po svom je značaju zajedničko, stoga iznimnu važnost ima prisutnost zajednice, ma koliko mala bila, u ispunjavanju poslanja, kako ističe papa Franjo u ovogodišnjoj poruci za Svjetski dan misija. Dok  s. Kati upućujemo iskrene čestitke i sestrinski je podržavamo da ustrajno i vjerno slijedi svoj misijski poziv, istodobno molimo za zajednicu u Rwentobu da bude otvorena djelovanju Duha Svetoga te neprestano od njega prima snagu i nadahnuće za istinsko svjedočanstvo za Krista Gospodina.” – kazala je između ostaloga s. Klara.

U svjetlu današnjeg blagdana Obraćenja sv. Pavla fra Filip je u svojoj homiliji kazao: “Jedna od najljepših i najvažnijih zadaća i potreba Crkve jest misijsko poslanje koje je u biti i glavna odlika Crkve. Crkva ako nije misijska, onda nije Crkva. Potreba misijskoga djelovanja i navještanja evađelja potrebnije je danas nego li ikada… I sestra Kata je poput sv. Pavla čula riječi ‘Jao meni ako ne budem naviještala evanđelje Kristovo’. Svako evanđelje i svaki život treba završiti u zahvali, u euharistomenu, grčkoj riječi koja označava zahvalu za sva dobra. A i mi danas zahvaljujemo Bogu za sve ono što nam je dao, zahvaljujemo za našu zajednicu sestara, za našu sestru Katu, za njezino misijsko poslanje… “

Nakon izrečene homilije uslijedio je blagoslov misonarke  i misijskog križa. Bio je to dirljiv trenutak u kojem je prizor s. Kate koja kleči okružena nećacima mnogima u crkvi izmamio suze.

Na koncu euharistijskog slavlja s. Kati i svima prisutnima se obratila     s. Ivana Margarin, Nacionalna ravnateljica PMD u Republici Hrvatskoj. “Rastanak nikada nije lagan i u nama neminovno budi osjećaj tuge, ali danas je puno jači osjećaj radosti i zahvalnosti za još jedan Božji zahvat u životu s. Kate. Krštenjem, a potom redovničkim zavjetovanjem s. Kata suobličila se Isusu Kristu, a prema primjeru sv. Franje nadahnjujući se na njegovoj duhovnosti rasla je u ljubavi prema najjednostavnijima i  najsiromašnijima. Osluškujući Božja nadahnuća u svome životu poput sv. Franje shvatila je da ju Gospodin zove da gradi njegovu Crkvu tamo gdje ona ima slabe ili nikakve temelje, da prepozna njegovo lice među narodom Ugande” – kazala je s. Ivana.  Također je pročitala i čestitku mons. Luke Tunjića, Nacionalnog ravnatelja PMD u BiH, koji zbog situacije oko pandemije koronavirusa nije mogao doći. U svojoj poruci mons. Tunjić je kazao: “Vi ste najzaslužnija osoba što se i Vaša redovnička zajednica uključila u izravnu evangelizaciju. Molit ćemo da po Vašem misijskom djelovanju Gospodin potakne mnoga srca na obraćenje. Neka Vaše osobno vjerničko svjedočenje i Vaše redovničke zajednice bude plodonosno i Bogu na slavu. Neka se plodovi vašeg zajedničkog djelovanja mjere milošću  Božjom koja će biti razlivena  u srca svih s kojima se budete susretali i s kojima budete radili. Svima bi nam samo nebo trebalo biti granica, a spas duša najuzvišenije poslanje i jedini cilj.”

Po završetku euharistijskog slavlja uslijedilo je zajedničko druženje i prigodni domjenak u prostorijama samostana sestara franjevki u Držićevoj (Zagreb).

*****

U nastavku donosimo nekoliko crtica iz života s. Kate.

Sestra Kata je rođena 10. srpnja 1970. u Bulićima kraj Jajca od oca pokojnog Stipe i majke Ane rođene Šimunović. Ima tri brata: fra Filipa, Gordana i Josipa. U župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Jajcu primila je sakramente kršćanske inicijacije.

Nakon završene srednje škole stupila je u kandidaturu 1988. u Bugojnu. Redovnički život započinje u Kloštru Ivaniću ulaskom u novicijat 1990. te postaje članicom Družbe Školskih sestara franjevki Krista Kralja: Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina. Prve redovničke zavjete položila je 1991. a doživotne zavjete pet godina kasnije.

Na papinskom sveučilištu Salesianum u Rimu završila je Pastoral mladih i katehetiku a na sveučilištu Sv. Bonaventure u New Yorku, u Americi završila je postdiplomski studij iz Franjevačke duhovnosti.

Radila je kao vjeroučiteljica u OŠ. Lovre plemenitog Matačića u Zagrebu i pastoralno djelovala u ovoj župi Sv. Obitelji pripremajući vjeroučenike za sakramente svete pričesti i krizme. Obnašala je odgovorne službe u Provinciji. Bila je odgojiteljica kandidatica, zamjenica provincijske predstojnice i tajnica Provincije, a u srpnju prošle godine završila je šestogodišnji mandat službe provincijske predstojnice.

Od prvog poziva fra Ivice Perića početkom 2017. godine pa sve do završetka službe provincijske predstojnice s. Kata se svesrdno  zalagala i trudila kako bi zaživjela ova nova zajednica na afričkom tlu. Obavljajući  službu provincijske predstojnice s. Kata je u nekoliko navrata posjetila Ugandu, a prilikom odlaska prvih sestara  misonarki u Ugandu pošla je zajedno s njima te boravila oko tri mjeseca u ovoj zajednici.  O razlozima svoga boravka u Ugandi zajedno sa sestrama kazala je: “Prije svega želim s njima dijeliti početke svakodnevice koje uključuju žrtvu, križ i poteškoće ali i ljepotu naviještanja Radosne vijesti te zajedno s njima urediti molitveni i zajednički život zajednice, kao i naš apostolat i djelovanje. Iako je i meni dosta nepoznatoga, sestrama ću biti podrška kako bih im početke učinila lakšim. Osim toga, trebam urediti sve što bude uključeno u otvaranje i osnivanje zajednice bilo na planu Crkve ili države. Planiramo početkom siječnja sljedeće godine upriličiti blagoslov naše kuće i kapele Uzašašća Gospodinova u Rwentobou i župi Rushooka. Kroz to vrijeme trebale bismo barem zacrtati ono najosnovnije da sestre mogu dalje nastaviti svoje djelovanje.”

Također, u jednom od svojih intervjua s. Kata je kazala: “Naša je Utemeljiteljica često govorila: „Sve ću povjeriti Presvetom Srcu Isusovu“. U tom povjerenju bih i ja zasada ostavila otvorene putove osluškivanja volje Božje za nas u tom mjestu. Želimo slušati Riječ Božju i na licu je mjesta provoditi u djelo, onako kako mi to umijemo i onako kako je to činio naš sveti otac Franjo. Važno je da živimo s narodom i da smo među njima, da dijelimo njihovu svakodnevicu i spoznajemo ono što nam je moguće učiniti. Sestre stoga već djeluju, ali za konkretan vid apostolata potrebno je vrijeme. Naravno molit ćemo da Bog nadahne i pošalje još sestara koje će željeti odazvati se misionarskom pozivu i poći na afričko tlo.”

Sestra Kata je poticala sestre na hrabrost, na odvažnost i otvorenost Duhu Svetomu za njegove poticaje kako bi mogle prepoznati znakove vremena i potrebe brata čovjeka. Pozivala je sestre da budu spremne nasljedovati stope Gospodina našega Isusa Krista i u nepoznatome, a i sama je bila spremna na takav iskorak. U svojim dopisima sestrama Provincije između ostalog piše: “Nakon boravka u Ugandi i iskustava doživljenih kroz sve ovo vrijeme priprave vjerujem da započinjemo djelo koje će biti na duhovnu i tjelesnu pomoć ljudima s kojima i među kojima ćemo djelovati. Poput sv. Franje i mi želimo biti oruđe u Božjim rukama. Stavljajući sve u Božje ruke, posebno ovo novo djelovanje o završetku 75. obljetnice naše Provincije, spremne smo poći naviještati Radosnu vijest i svjedočiti evanđelje na afričkom kontinentu…

Poseban znak Božje providnosti s. Kata je vidjela u tome što je poziv fra Ivice Perića za odlazak u misije stigao baš u trenutku kada je naša Provincija slavila 75. obljetnicu postojanja. Za nju je to bio znak i poziv da poput naših sestara iz Slovenije koje su išle u nepoznato, u tada misijsku Bosnu i Hercegovinu, i mi budemo spremne poći tamo gdje smo potrebne. Pisala je sestrama: “Na nama je prije svega da molimo na ovu nakanu, da prepoznamo znakove vremena, da ovaj poziv shvatimo kao poziv upućen nama upravo o 75. obljetnici Provincije, da ohrabrimo sestre koje imaju doista želju poći u misije… Ako je Božja volja, krenimo na put u nepoznato, krenimo u nove izazove koji se stavljaju pred nas. To će zasigurno biti blagoslov za cijelu Provinciju koji će nas probuditi iz uhodane svakodnevice te otvoriti naš pogled na apostolsko djelovanje. Ukoliko se odlučimo na ovaj iskorak, put koji nas čeka zasigurno neće biti nimalo jednostavan ni lagan. Put koji nam se otvara neće biti bez patnje, trnja i križa. Na sličan način su započinjale i naše prve sestre Slovenke kada su se uputile u Bosnu, njima tada nepoznatu zemlju. No, bile su odvažne i vjerovale u dobro na koje ih Bog poziva. Dobro koje su tada započele nije izgubljeno, ono živi po našoj Provinciji već nekoliko desetljeća. Toga smo mi svjedokinje.  

Drage sestre, ne bojmo se novih izazova, ne bojmo se činiti dobro, ne bojmo se nasljedovati stope Gospodina našega Isusa Krista i na drugom i drugačijem području od našega uobičajenoga. Budimo sestre otvorene poticajima Duha Svetoga. Odvažimo se unatoč mnogim nejasnoćama i nesigurnostima. Ne idimo nazad, nego pogledom uprtim u Boga kročimo smjelo naprijed. Poziv u misije primimo kao milosni trenutak na promjene svoga življenja, a koji će nam pomoći da doista vidimo i prepoznamo ljude u njihovim stvarnim potreba i na njih odgovorimo.”

Neka dobri Bog snagom Duha Svetoga vodi, krijepi i jača s. Katu na putu kojim je odvažno krenula. On neka blagoslovi svaki njezin korak, trud i napor, sve njezine pothvate i nastojanja oko dobra. Molitvom za misije koju je s. Kata napisala molimo za nju, za sestre u Ugandi, ali i za sve misonare i misonarke po cijelome svijetu.

Dobri Oče, Gospodaru svake žetve, u poniznosti i otvorenosti srca stojimo pred tobom. Želimo prepoznati znakove našega vremena i služiti najpotrebnijima u Crkvi i svijetu.

Gospodine, ako je to tvoja volja užezi u srcima sestara naše Provincije žar za misijskim poslanjem. Daj nam snage i odvažnosti odgovoriti na zov Afrike kako bismo se što potpunije stavile u službu onima koji su naše pomoći potrebni.

Pošalji, Gospodine, one sestre koje će biti otvorene poticajima Duha Svetoga. Osnaži ih da bi mogle hrabro krenuti u nepoznato imajući uvijek za primjer Franjinu poniznost i čvrstu volju za nasljedovanjem Gospodina našega Isusa Krista u siromašnima.

Duh Sveti neka nadahnjuje naše misli i naša srca, neka vodi i posvećuje svaku sestru i svaku zajednicu da bi osluškujući Njegove poticaje znale prepoznati znakove vremena i na njih odgovoriti.

Marijo, Ti koja si u skrovitosti svoga prečistog srca prepoznala Božji zov i na njega spremno odgovorila, prati nas svojim moćnim zagovorom i zakrili majčinskom ljubavlju u našem misijskom poslanju.

Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Pripremila: s. Ivana Pavla Dominković