31.07.2015

Proslava sv. Ignacija Lojolskoga na Grbavici u Sarajevu

Bog je za sv. Ignacija bezgranična sreća, jer On usrećuje čovjeka, spašava ga, i njegov život čini ispunjenim, istaknuo je biskup Semren u propovjedi.

U petak 31. srpnja svečano je proslavljena svetkovina sv. Ignacija Lojolskoga u istoimenoj župi u sarajevskom naselju Grbavica. Vjernici te župe za proslavu svog nebeskog zaštitnika kao i utemeljitelja Družbe Isusove pripremali su se trodnevnom pripravom. Euharistijsko slavlje u trodnevnici predslavio je o. Damir Kočiš, SJ.

Na samu svetkovinu svečano misno slavlje u 18 sati predslavio je mons. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki u suslavlju dekana Sarajevskog dekanata mr. vlč. Josipa Lebe, župnika i superiora zajednice o. Krešimir Djaković te 15-ak svećenika, redovnica iz više redovničkih zajednica te vjernika i štovatelja sv. Ignacija.

U svojoj propovjedi okupljenim vjernicima, biskup Semren je istaknuo: "Svetkovina sv. Ignacija je prigoda za posvješćivanje činjenice da je Družba Isusova dar milosti Božje Crkvi, a ne samo ljudsko djelo. Na početku stoji Ignacijeva otvorenost Riječi Božjoj i Božjem djelovanju. Čovjek je, po sv. Ignaciju, otvoren Bogu, a to zapravo znači da je otvoren svome punom životu, svom životu u punini. Kad god čovjek želi postići puni život na tuđi račun tako što želi biti moćniji, bogatiji i slavniji od drugih, on tada škodi svome vlastitom životu i životu drugih ljudi. Povjerenje u druge ljude, a ne vlast na njima, vodi čovjeka u puni život. (…)    

Odlučiti se za slobodu djece Božje znači ne htjeti robovati ni svojoj ni tuđoj koristi. Kad se čovjek odluči za pravu slobodu, to ga vodi u patnju, jer živimo u svijetu egoizma: nacionalnoga, religijskoga i kapitalističkoga. Zato su mnogi ljudi koji su ostali vjerni svojoj savjesti, svojoj temeljnoj opciji za dobro, bili često progonjeni i ubijani, i to od svojih sunarodnjaka.

Biti čovjek za Ignacija Lojolskoga znači naći ispunjenje svoga života u Beskonačnom Bogu, koji nam se darovao i saopćio u Isusu Kristu. Božja se ljubav u Isusu Kristu pokazala kao samoponiznost, kao bezuvjetno, nesebično i bezgranično služenje drugima. Bog je za Ignacija Lojolskoga bezgranična sreća za čovjeka, jer On usrećuje čovjeka, spašava ga, njegov život čini ispunjenim.

Osvrćući se na liturgijska čitanja, mons. Semren je naglasio kako "Gospodina slijediti znači sve ostaviti i jedinu sigurnost imati u njemu. To znači biti doista njegov učenik. Učenik koji je pošao za Isusom mora biti spreman ostaviti sve, jer u toj ljubavi prema Isusu nalazi svoju sigurnost.

Krist nas šalje da svojom kreativnošću i vjernošću svjedočimo o Božjoj volji za spasenjem svih ljudi, da se u svoju tradiciju i svoju povijest ne zatvorimo kao u kakav kavez, nego da krenemo na nove putove i otvorimo se poticajima Duha te progovorimo novim jezicima, to jest jezikom ljudi koji nas danas mogu razumjeti. Taj jezik je i krajnje praktični angažman oko gorućih problema današnjeg čovjeka. Sveprisutnoj indoktrinaciji treba suprotstaviti živu vjeru, proizašlu iz osobnog iskustva Božje blizine. Kulturi ravnodušnosti i relativizma odgovoriti pastoralnom revnošću i davanjem prvenstva Bogu u svim svojim aktivnostima. U svijetu u kojem tragovi Božje prisutnosti iščezavaju posvećeni će život djelovati svojim suobličenjem Kristu po kojem će Bog opet biti vidljiv i prepoznatljiv." 

Svoju propovijed biskup Semren zaključio je geslom sv. Ignacija: "Sve na veću slavu Božju". Radeći sve na slavu Božju, istodobno radimo i sve za svoje spasenje.  (kvrppbih) Foto: L. Pavlogić-Grgić