02.12.2015

Prvi koraci praktične nastave sa sestrama milosrdnicama u bolnici

Brojne generacije učenika KŠC-a s puno ljubavi i poštovanja sjećaju se sestara milosrdnica i s ponosom svjedoče o njihovoj zauzetosti u radu.

Sestre milosrdnice Sv. Vinka Paulskog imaju dugu i bogatu prošlost, povijest povezanu sa žrtvom i trudom prvih sestara koje su došle na tlo Bosne i Hercegovine davne 1871. Iako u skromnim uvjetima života i rada sestrinska briga i ljubav za najpotrebnije, bolesnike, siromašne i djecu ostavila je veliki trag u gradu Sarajevu, ali i ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine. Sestre uz rad u staračkim domovima, vrtićima, bolnicama rade i u školama. Od otvaranja Katoličkog školskog centra „Sv. Josip“ u Sarajevu 1994. godine pa do danas sestre su svojim djelovanjem prisutne u toj obrazovnoj ustanovi.

Brojne generacije učenika KŠC-a s puno ljubavi i poštovanja sjećaju se sestara milosrdnica i s ponosom svjedoče o njihovoj zauzetosti. Nove  generacije nastavljaju rad s njima. Danas u Srednjoj medicinskoj školi rade: s. M. Dolores Filipović koja predaje Njegu bolesnika i s. Antonija Bagarić koja vodi predmet Praktične nastave u Sveučilišnom kliničkom centru. S. Antonija zajedno s učenicima obilazi odjele, gdje se u konkretnom, praktičnom radu učenici susreću sa zahtjevima rada u bolnici i pripremaju za svoj budući posao. Dugogodišnja praksa u medicinskoj školi jest da djeca prvo dolaze na Kliniku za gastroenterohepatologiju gdje se po prvi put susreću s radom u bolnici.
Učenica trećeg razreda Valentina Miličević koja je ove godine započela svoju praksu u bolnici o svom prvom iskustvu piše.

Dana 21. listopada 2015. na Klinici za gastroenterohepatologiju započela je moja prva praksa, zajedno s još šest učenika: Kristijanom, Igorom, Marijom, Nikolinom, Jelenom i Gabrijelom. Prvi put smo se suočili sa svim zgodama i nezgodama koje donosi jedan dan proveden s pacijentima. Osjećali smo se   uzbuđeno, ali i nesigurno, jer je to su  naši prvi koraci rada s bolesnicima. Voditeljica Praktične nastave, s. Antonija, zajedno s glavnom sestrom odjela s. Margaretom Brnada podijelila je uloge za svakog učenika i uputila nas na odjele. Uz brižni nadzor s. Antonije i njenu pomoć učili smo se snalaziti u različitim okolnostima i pomagati različitim pacijentima. Pacijenti su uglavnom stariji ljudi i to je jedan od razloga što su bili nervozni, jer im je to do tada bilo nepoznato područje. Srećom, uspjeli smo se snaći i brzo smo primijenili svoje znanje koje smo do tada teorijski svladali u školi.

Sa svakim novim danom na praksi sve smo bili sigurniji i spremniji pružiti pomoć onima kojima je to potrebno. Uz Božju pomoć, sigurni smo da ćemo uspjeti u našem daljnjem radu s bolesnicima, uz svesrdnu pomoć naših sestara.
 

(kvrppbih/v.m.)