13.11.2011

Duhovna obnova redovnica u Sarajevu

U nedjelju, 13. studenoga održana je u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu mjesečna duhovna obnova za redovnice grada Sarajeva. Susret je započeo u 15 sati, a završio euharistijskim slavljem u 17,30.

Promišljanje na temu „Euharistija - život i poslanje“ izložio je vlč. dr. Drago Župarić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu te Filozofskom fakultetu u Sarajevu. U kontekstu teme govorio je o misi, klanjanju i tabernakulu.
Prema svjedočanstvu NZ euharistija i poslanje dvije su ključne dimenzije u životu Crkve. „Euharistija gradi Crkvu, a Crkva čini euharistiju“, istaknuo je blaženi Ivan Pavao II. u enciklici Redemptor hominis. Euharistija je u konačnici otajstvo koje treba slaviti i živjeti. U euharistiji Gospodin dolazi ususret čovjeku, postaje njegov suputnik, da ga podrži u njegovim pothvatima i izborima koji uključuju njegov kršćanski identitet. Prva i temeljna misija koja dolazi iz sudjelovanja u euharistiji jest da budemo prepoznatljivi svjedoci na radnome mjestu i u društvu, tj. da budemo kruh koji se lomi za druge, za pravedniji i bratskiji svijet, istaknuo je vlč. Župarić.

Valja se truditi da euharistija postane moja življena stvarnost. To ćemo moći postići ako budemo povezani s Kristom, ako budemo ulazili u otajstvo Isusova života, muke, smrti i uskrsnuća.

Riječ misa doziva u pamet obnavljanje i sjećanje na Posljednju večeru, u kojoj je Isus, uoči svoje muke i smrti, izrekao tajanstvene riječi nad kruhom: Ovo je moje tijelo, uzmite i jedite, i nad čašom vina riječima: Ovo je kalež moje krvi, uzmite i pijte. To je otajstvo pred kojim možemo samo reći: „Vjerujem, Gospodine, povećaj moju vjeru.“ Euharistija je dar Krista. Sam Bog daruje se nama da bismo mi mogli darivati druge. Isus nas poziva da uzmemo od Njegova bogatstva.

Drugi vatikanski koncil podsjeća nas da je Euharistija „vrhunac prema kojemu teži djelatnost Crkve, i ujedno izvor iz kojega proistječe sva njezina snaga.“ (SC, br. 10.) Ako je Isusova prisutnost u euharistiji sakramentalna prisutnost te ako je euharistija ujedno izvor i vrhunac svega djelovanja Crkve, onda se ona ne može shvatiti tek kao trenutak našega života, odvojena od ostatka našeg svakodnevnog života. Jednom riječju, cijeli naš život mora biti euharistijski, u vrijeme molitve i meditacije, kada je riječ o radu ili odmoru, Krista treba nositi posvuda.

Na kraju mise liturgija nas poziva: „Idite u miru“, ili na latinskom jeziku: „Ite Missa est“, što zvuči više kao: „Idite, poslani ste.“ Treba uočiti da se ovaj oblik glagola poslati može čitati i kao imenica u značenju delegata, veleposlanika, predstavnika, itd. Kada završi misa, počinje naše poslanje. Veleposlanik ne govori o onome tko ga je poslao, već o njegovu projektu, tražeći načine i poduzimajući korake  kako bi upoznao volju onoga čiji je predstavnik. Nije toliko važno puno govoriti o Bogu, već s ljubavlju postupati s Božjim stvorenjima.

Ako je euharistija naš život, ona je također naše poslanje, jer život i poslanje ne mogu se odvojiti budući da ne postoji razlika između toga dvoga. Naša je misija živjeti ljudski život u radosti spoznaje da nas Bog voli i da smo istodobno njegovi prijatelji i suradnici. Isus je došao da nam dade život u izobilju i traži od nas našu suradnju kako bismo drugima dali život u izobilju. U određenom smislu naš se život zaodijeva u sakramentalni smisao, da u svojem svakodnevnom životu lakše budemo vidljivi znakovi nevidljive Božje ljubavi. Tako će naš život proizvoditi milost i pridonositi spasenju drugih. Euharistija je sakrament u kojem nam Bog pokazuje što on radi. I mi smo pozvani reći ono što Bog čini i činiti ono što nam Bog govori.

„Evo, ja sam s vama uvijek, sve do svršetka svijeta.“ (Mt 28,20) Obećanje uskrsloga Krista istovjetno je sa zahtjevom s Posljednje večere: „Ovo činite meni na spomen“. Sve to nalazi odgovor u našoj aklamaciji nakon posvete: „Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo.“ To je naš život i poslanje, koji su prosvijetljeni i ojačani euharistijom, zaključio je vlč. Župarić.